Šefik Džaferović, sjedi jedan! Ovako bi reagirao svaki ozbiljan profesor na Pravnom fakultetu ako bi bošnjačkog kandidata za člana Predsjedništva ispitivao iz krivičnog prava nakon što bi mu postavio sljedeća tri pitanja, da tako kažemo, iz opće prakse sa kojima bi se morao suočiti svaki član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Tri zločinačka djela koja ne bi smjela zastariti u Bosni i Hercegovini su: a) ratni zločini, b) pljačka usljed privatizacija državnih preduzeća i c) politička ubistva.
Upravo je Šefik Džaferović (in)direktni sudionik u sva tri ova zlodjela. Osim toga Džaferović se predstavlja u režimskim medijima kao čovjek sa „blistavom biografijom“ i kao jedan od najperspektivnijih komunističkih pravnika „krivičara“ zbog čega je bio postao javni tužilac. Kao takav trebao je zastupati optužnicu protiv Fikreta Abdića u jednoj od najvećih političko-ekonomskih afera u bivšoj Jugoslaviji zbog koje je, navodno, tadašnja država doživjela ekonomski slom. Isto tako je slovio kao hladnokrvni izvršitelj partijskih zadataka te se u tako „blistavoj“ biografiji (ne)navodi činjenica da je posljednja njegova optužnica bila sročena sa zahtjevom za izricanje smrtne kazne vinovniku krivičnog djela.
Pošto je Šefik Džaferović rođen u Zavidovićima tri navedena zlodjela koja ne bi smjela zastariti su upravo počinjena u Zavidovićima. Djelo ratnog zločina kojeg su počinili tzv. „mudžahedini“ na području Vozuće izvršeno je u vrijeme kad je on obnašao funkciju ministra policije u ZE-DO Kantonu. Neki mu čak pripisuju prisustvo u vrijeme izvršenja bar jednog ratnog zločina, ali i bez toga on je nesporno odgovorna osoba po osnovu komandnih, odnosno službenih dužnosti koje je obavljao u vrijeme kad su se ova zlodjela dešavala.
Na koncu, ova nekad vrlo mirna provincija poslije rata, dakle u vrijeme političkog uspona Šefika Džaferovića kroz policijsko-obavještajne strukture režima, postaje žarište najradikalnijeg izljeva vehabijske ideologije pune terora i straha. Tako da su danas Zavidovići još uvijek „tamni vilajet“ za nemuslimane, kao i umjerene muslimane.
Zavidovići su nekad bili jedna od privredno razvijenijih bosanskih kasaba, a danas je to jedna depresivna varošica u kojoj hara nezaposlenost i beznađe. To je prouzrokovala privatizacijska pljačka zavidovićkog privrednog giganta „Krivaje“. Nije poznato da je Džaferović reagirao ili pokrenuo inicijativu da se ova pljačka sankcionira.
Ako bi neko malo pažljivije istraživao njegovu „blistavu“ biografiju naišao bi na podatak da se i on okušao u privatizacijskoj pljački. Navodno je uz pomoć svog bližeg rođaka Mirsada Džaferovića, bivšeg načelnika Općine, pokušao privatizirati jednu pekaru. To je očito bilo vrijeme kad je degradiran u AID-u vraćen u Zenicu i razočaran u stranačke kolege htio napustiti politiku i posvetiti se biznisu.
Upravo dok je Džaferović bio u AID-u desila su se neka politička ubistva, poput ubistva Nedžada Ugljena, koja nikada nisu rasvijetljena. Niti je ikad Džaferović tretirao ta ubistva, niti je pokazivao interes da njegova stranka SDA u vrijeme čije vladavine su se ta ubistva dešavala, insistira na tome i skine sa sebe hipoteku mafijaške vlasti.
Džaferović uopće nema patriotsku biografiju. On je u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu imao advokatsku kancelariju gdje je bio nakanio provesti rat. Tek je u vrijeme opće mobilizacije 1994. kooptiran u stranačke a potom i neke državne funkcije birokratskog tipa u tadašnjem Okrugu Zenica.
Zanimljivo je da danas njegov lider čiju politiku, kako se sam pohvalio, slijedi, Bakir Izetbegović nikad nikome iz SDA nije spočitavao pripadnost komunističkoj partiji, pa tako barem i službeno ispovijedanje ateizma, dok danas proziva njegove konkurente što ne idu u džamiju i tako javno ispovijedaju religiju.
Džaferović je kao striktni podanik komunističke partije još gorljiviji vjernik i obavezno je prisutan na svim ceremonijalnim religijskim skupovima poput dovišta na Ajvatovici, mevluda, otvorenja džamija i sl.
Osim što je licemjerno, to je zaista nedovoljno da mu bude olakšavajuća okolnost prilikom ocjenjivanja za prolaznost u Predsjedništvo BiH. Dakle, po svim zdravim političkim rezonima Šefika Džaferovića treba „prekrižiti“!
(Čitajte u printanom izdanju The Bosnia Times)
(TBT)
