Kako odmiče izborna kampanja tako se uočavaju slabosti, kako režima još više opozicije. Opće je poznato da SDA nikad slabija nije ušla u kampanju iz više razloga i da je ta činjenica davala velike izglede opoziciji da ih na izborima „potuče do koljena“. Međutim, sudeći prema koloritu bilborda, parolma i porukama, izvještajima sa stranačkih skupova sve je to slično k'o jaje jajetu. Niko nije učinio bitne i inventivne pomake čak ni u reklamiranju, a kamo li da je svojim ushićenim govorima ili porukama uspio mobilizirati mase, posebno one tzv. spavače.
Da, postoje proklamacije opozicionih lidera kako žele formirati postizbornu koaliciju, ali se među njima ne osjeća atmosfera solidarnosti i suradnje u kampanji. Stoga manje stranke više „namiguju“ režimu nego što pružaju ruku opozicionim kolegama. Fuad Kasumović je uhvaćn na djelu i „provaljen“ kako se sam nudio Asimu Sarajliću.
Možda samo A-SDA i PDA, najsrodnije stranke SDA-u, stojički trpe sve udarce režima i muški se nose u kampanji sa protivnicima. To su očito znali obavještajci režima i stoga su na Rifata Hozanovića i Mirsada Kukića i prije kampanje poslali svoje „odrede smrti“.
Možda (malo)građanskim analitičarima djeluje odurno da se bave tamo nekim provincijskim likovima, pa se stoga satraše filozofirajući o političkim fikcijama i nestvarnim političkim ambicijama ljevice zbog čega previđaju surovu realnost da izbori vise o rezultatu izbora PDA, pa i A-SDA, koje vode Mirsad Kukić i Rifat Hozanović.
Vrijeme je da (malo)građani spale iluzije i pristanu favorizirati (malo)građanske mekušce iz Sarajeva!
(TBT)