MARKER
Ekonomski stručnjak Svetlana Cenić, za
razliku od većine svojih kolega, upozorava da je Vlada Federacije, “preko
koljena” u parlamentarnu proceduru uputila Zakon o radu, odnosno bez
okončanja socijalnog dijaloga i stava sindikalnih organizacija.
FOTO: Cenić (Agencije)
Ekonomski stručnjak Svetlana Cenić, za
razliku od većine svojih kolega, upozorava da je Vlada Federacije, “preko
koljena” u parlamentarnu proceduru uputila Zakon o radu, odnosno bez
okončanja socijalnog dijaloga i stava sindikalnih organizacija.
Zakon o radu izaziva dva oprečna i
isključiva stava – Vlada Federacije i poslodavci ga podržavaju i ocjenjuju
dobrim za radnike, dok radnici i njihovi sindikati tvrde suprotno – navodeći
čak da ih pretvara u robove. Kakav je Vaš stav?
Cenić: Prvo, taj zakon ima nekih dobrih
strana što se mora priznati, ali je za mene najveći nedostatak to što unosi
dodatnu nesigurnost i što je većim dijelom bio tajni dokument. Ja mislim da se
o njemu moralo do kraja pregovarati i da on ne smije biti dodatni razlog za
zaplašivanje radnika.
Upravo ta dodatna nesigurnost je najveća
slabost u zakonu. Naprimjer, ko je bolestan duže od šest mjeseci može dobiti
otkaz, čak i u pismenoj formi, samo je bitno da mu se to saopšti. Zatim,
odredba o onom što se ne računa u radno vrijeme, to su radnici u stanju
pripravnosti, i to je neobična formulacija. I još mnogo od toga – možda se neću
složiti sa Sindikatom, sa svim njihovim primedbama, ali neke od njih su i za
mene sporne. Dobra strana je da je konačno regulisano da onaj ko radi po
ugovoru, ugovorene poslove može obavljati izvan prostorija poslodavca.
Glavni argument i zakonodavca i poslodavaca
je da će doći do većeg zapošljavanja? Da li je to moguće?
Cenić: Neće doći do većeg zapošljavanja jer
će se poslodavci suočiti s istim, starim problemom – nedostatkom znanja i
stručne snage. Ono što vrijedi, nastoji otići vani, jer poslije dugog niza godina
školovanja ne želi raditi za mizerne plate. Mi smo obrazovanje, pa i zanatske
škole, srozali na tako nizak nivo da se gotovo ništa od znanja ne donosi nakon
školovanja. Prema tome, poslodavci neće dobiti bolju radnu snagu – možda će se
riješiti nekih koje smatraju neradnicima. Mi smo umjesto znanja, proglasili da je
vrhunac uspjeha u ovoj državi, da ne znaš ništa, a da si poslušan.
Premijer Fadil Novalić je izjavio da novi
zakon smanjuje prava povlaštenima i privilegovanim. Može li se to ostvariti?
Cenić: Ne može. Najprivilegovanija je javna
uprava, a ovaj zakon nju ne dotiče. Javna uprava se tretira po Zakonu o
državnoj službi a ovaj zakon nema veze s javnom upravom. Ako su htjeli da
dotaknu privilegovane onda je vlast trebala krenuti od sebe, a ne da slušamo
saopštenja dva premijera u futuru, kako će se zaustaviti zapošljavanje u javnoj
upravi. Treba pratiti koliko će se, u tom futuru, zaprimiti novih radnika. Ako
su htjeli da zakon o radu prođe i da radnicima pokažu primjerima, onda su trebali
početi od potrošnje, od javne uprave, od privilegovanih i neodgovornih.
Što se tiče poslodavaca, oni su zdušno
podržali ovaj zakon ne zato što je on dobar nego zato što i njima ne odgovara
ova i ovakva vlast. I onda je najbolje biti nefleksibilan, reći da je zakon
super i pustiti ove druge da ratuju. Poslodavci su svjesni da ovdje opozicija
postoji samo u tragovima. Loša vlast je proizvod i loše opozicije.
Zakon o radu Federacije BiH je usklađen sa
evropskim standardima. Da li je pitanje koliko je on održiv bez popratnih
mehanizama i podzakonskih akata u zemlji bez tih standarda u zaštiti ljudskih
odnosno radničkih prava?
Cenić: Ovaj zakon je donesen, a da ostali
mehanizmi nisu pokrenuti. Zakon kad se donosi nije važno samo ono što piše na
papiru, nego se treba izračunati trošak, korist, efikasnost, šta koji zakon
donosi, i da doradi ostala zakonska akta. Šta ćemo mi sa ljudima koji teško
obole i budu otpušteni s posla a država nije predvidjela kako će ih zbrinjavati
odnosno da li će imati pravo na socijalnu pomoć i odakle novac za socijalnu
pomoć?
Mnogo je stvari u lancu, a ne samo preko
koljena donijeti zakon o radu, i uz to tvrditi da će donijeti blagostanje. Ne. Ovaj
zakon će prvo donijeti štetu, a korist može donijeti ako se dorade zakonski akti
koji će se prilagoditi ovakvom zakonu. Iskreno, mislim da je trebalo
amandmanski djelovati, par stvari izmijeniti ili tražiti od predlagača da objasni
kako misli i šta misli za određene zakonske odredbe.
Kako komentarišete činjenicu da socijalni
dijalog nije doveden do kraja, da nisu uvažene primjedbe Saveza samostalnih
sindikata BiH kao jednog od partnera u pregovorima?
Cenić: Socijalni dijalog, naravno! Ovo je
najvažniji zakon u državi koji se tiče svakog i to raditi iza vrata, van očiju
javnosti, kriti tekst do zadnjeg dana – isto kao onu pustu reformsku agendu
koja je prestrašna. Ona je univerzalna – hoćete Grčku, evo, hoćete Bosnu, evo!
Kriti tako važan zakon, nešto što se tiče svih građana, a pričati da radiš u
ime građana se kosi sa svim evropskim principima.
O kakvoj EU mogu da pričaju ako to nije
transparentno, ako to nije dostupno javnosti, ako javnost ne zna šta će im se
desiti, šta su predviđanja, koji su efekti, koji prijedlozi, zbog čega se
predlaže. I mi hoćemo onda kvalitetnog glasača i kvalitetnog građanina koji će
odlučivati o svojoj sudbini?
Čini mi se da EU zajedno s domaćim vlastima
radi na tome da zatupi ovaj narod i da se sve ponovo rešava kao ostale reforme
– hoćete policiju, hoćete Sejdić – Finci, hoćete šta???
Hajmo mi u kafanu, hajmo mi to iza
zavorenih vrata, građane ko pita za šta, a onda će se pojaviti ponovo sa nekom
agendom ili akcijom – “Gledaj od čega ćeš živeti”, forum za pravdu,
zapošljavanje i ostalo.
Mislim da smo već umorni od svega toga i da
je ovo za mene prestrašan način na koji se radi. O tekstu se može diskutovati,
može se mijenjati zakon, ali ne može se on utvrđivati na ovaj način, na način na
koji se sada radi građanima Bosne i Hercegovine. Ponižavajuće.
(The Bosnia Times, RSE)
