KASBAJAR, Kašmir – Bilo je 21.30 kada je Samir Tigar došao do vrata sa puškom preko ramena.
Većina u selu Kasbajar, okruženom jabukama i planinskim vrhovima Kašmira, pripremala se za spavanje.
“Da li je Bašir kod kuće”, upitao je Samir Tigar. “Mogu li da porazgovaram sa njim?”
Porodica Bašira Ahmada nije znala šta da radi. Ahmad nije borac, on je 55-godišnji apotekar. A Samir Tigar je misterija. Bio je žgoljav klinac koji je odrastao niže niz ulicu i dizao je tegove sa Ahmadovim sinovima u obližnjoj teretani.
Ali, Samir Tigar je nestao na neko vrijeme i onda se ponovo pojavio kao čupavi pobunjenik, član odmetničke kašmirske separatističke grupe koja je ubila mnoge, mahom Kašmirce.
Rat u Kašmiru, teritorijalni sukob Indije i susjednog Pakistana tinja već decenijama. Sada se samourušava. Nasilje postaje intimno i teže ga je izbjeći.
Prije više godina, Pakistan je prebacio hiljade pobunjenika preko granice kao pomoćnu vojsku koja bi unijela haos u dijelove Kašmira koje kontroliše Indija. Sada otpor u indijskim oblastima potiče od lokalnog stanovništva.
Današnji sukob je manje podstaknut geopolitikom a više internom indijskom politikom koja je sve više krenula antimuslimanskim pravcem. Većina boraca su mladi poput Samira Tigra iz sela poput Kasbajara koji dobija podršku populacije kojoj smeta vladajuća partija Indije i godine okupacije.
Svako ko je makar malo povezan sa politikom je u opasnosti. To uključuje i Ahmada za koga se zna da je bio domaćin dešavanja koja je organizovala lokalna politička partija.
“Ne brini”, rekao je Samir Tigar dok je stajao na Ahmadovim vratima. Pogledao je Ahmadovog sina u oči. “Ne želimo mu zlo”, rekao je. “Tvoj otac je poput našeg oca.”
Ahmad je požurio kući sa posla i pozvao Samira Tigra na čaj. Tiho su pričali a onda je Ahmad pozdravio ženu i sina i otišao sa posjetiocem. Nije imao mnogo izbora. Samir Tigar je bio naoružan, insistirao je i stigao je sa još trojicom koji su ih čekali na putu.
Samir Tigar i Ahmad su se posvađali, ispričao je jedan očevidac. Četiri puške su opalile. Ahmad je zavrištao. Nekoliko svjetala koja su sijala u selu su ugašena.
Samo ime Kašmir izaziva suprotstavljene slike: planinski vrhovi prekriveni snijegom i haotični protesti, polja divljeg cvijeća i beskrajne smrti. To je predivno mjesto gdje su čak i tihe planine zlokobne.
Kašmir se nalazi na granici Indije i Pakistana i obje zemlje su prosule rijeke krvi zbog njega. Tri puta su krenule u rat i desetine hiljada ljudi je ubijeno u sukobu. On je jedna od najopasnijih tačaka u Aziji gdje su milioni vojnika raspoređeni duž sporne granice. Obe strane imaju nuklearno naoružanje. I obje strane dijeli religija sa Kašmirom zarobljenim u sredini.
Indija, koja je posljednjih 70 godina kontrolisala veći dio Kašmirske doline, hinduistička je zemlja. Sama dolina je muslimanska, kao i Pakistan. Ali, podstaknut lažnim ratom, sukob je sve manje vjerski motivisan. Pobuna, kaže Imran Kan, novi lider Pakistana, sada je “starosjedilačka”. On tvrdi da je odlučan da pregovorima postigne kraj sukoba.
Skorašnja desna orijentacija Indije, sa pojavljivanjem hindu nacionalističke partije Baratija Džanata, otuđilo je muslimansku manjinu. Mnogi Kašmirci sada mrze Indiju.
Prošetajte kroz neko kašmirsko selo i pitajte ljude šta žele. Uobičajeni odgovor će biti: nezavisnost. Vojnici su presjekli puteve i upadaju u domove. Kada nasilni protesti izbiju, bezbjednosne snage Indije pucaju u gomilu.
Oružana pobuna je mala, dijelom zbog toga što Pakistan ne pruža toliko podrške kao ranije. Bezbjednosni zvaničnici kažu da u Dolini Kašmira operiše oko 250 naoružanih pobunjenika.
Lov na Samira Tigra počeo je one noći kada je ubio Ahmada, 15. aprila 2017. Za većinu on je bio Samir Bat, 17-godišnjak koji je odustao od škole i koji je radio u lokalnoj pekari.
Prvo mjesto koje je policija pretražila bilo je njegovo selo Drabgam. Poput većeg dijela južnog Kašmira, Drabgam zavisi od jabuka. Kada se uberu posljednje jabuke, posla nema mnogo.
Samirovi roditelji kažu da je njihov sin nevoljni pobunjenik. Početkom 2016. bio je optužen da je bacao kamenje na policiju. U to vrijeme je radio u pekari i njegovi roditelji insistiraju na tome da im je sin bio nevin.
Ali, kažu, policija ga je uhvatila za kosu i izvukla. Proveo je nekoliko dana u zatvoru da bi poslije toga nestao.
Ubrzo potom se njegovo lice pojavilo na separatističkim siteovima, sa blistavim očima koje zure u kameru, čupavom kosom do ramena i kalašnjikovim u rukama.
“Kada smo to vidjeli”, rekao je njegov otac Mohamed Makbul Bat, “oprostili smo se od njega.”
Više od 250.000 indijskih vojnika, graničara, policije i rezervista stacionirano je u dolini i ima ih hiljadu na jednog pobunjenika. Većina pobunjenika ne poživi duže od dvije godine.
Tu noć kada je Ahmad ubijen, pobunjenici su izvukli još jednog starešinu sela iz njegovog doma, Mohamada Altafa, Ahmadovog rođaka. Obojica su bili kasbajarska elita, zemljoposjednici koji su podržavali Narodnu demokratsku partiju, dominantnu političku organizaciju u Kašmiru.
Partija je nekada podržavala separatizam ali da bi kontrolisali parlament, morali su da se prije tri godine udruže sa hindu-nacionalističkom partijom Baratija Džanata.
U junu, alijansa se raspala ostavivši vakuum u skupštini. Centralna vlada je preuzela upravljanje nad državom. Kašmirci sada brinu da će vlada povećati vojne operacije.
Altaf je ispričao da je Samir Tigar ubijeđivao njega i Ahmada da se odreknu partije. Kada je Ahmad počeo da se svađa, Samir Tigar je naredio obojici da legnu licem na zemlju i zatvore oči.
Altaf je dobio metak u zadnji dio koljena i nije bio u kritičnom stanju. Ali je Ahmad tri puta upucan u noge, bliže struku, ispričao je Altaf. Njegov rođak i prijatelj je iskrvario nasmrt.
Izdaja i dalje progoni Altafa. “Bašir je pozvao Samira Tigra na čaj, čaj”, rekao je.
Najveći izazov u ubijanju pobunjenika, kaže policajac Ašik Tak, nije pronaći ih. “Trik je postaviti kordon”, rekao je on.
Tak je odrastao u Kasbajaru, nekoliko kilometara od Samira Tigra. Ahmad je bio njegov ujak. Ove zime je, kao komandant taktičke policijske jedinice, tragao za ujakovim ubicom.
Tak djeluje kao da ga muči podrška koju Samir Tigar ima, kao i to što mnogi Kašmirci na policiju gledaju kao na izdajnike. Za razliku od vojnika u indijskoj vojsci, koji su regrutovani iz cijele zemlje, policajci u regionu dolaze iz država Džamu i Kašmir i desetine njih je poginulo.
Samir Tigar se pojavio krajem aprila, godinu dana poslije Ahmadove smrti. Nekoliko kilometara od svoje kuće zaustavio je automobil u kome je vozio lokalnog političara i ubio ga, kažu očevici. Vojska je 30. aprila dobila dojavu da se Samir Tigar krije u kući u Drabgamu. Ovoga puta je indijska vojska došla sa kamionima prepunim vojnika obučenih u civilnu odjeću i sakrivenog oružja. Seljani su mislili da su radnici. Vojnici su tiho opkolili kuću i zatražili pojačanje.
Poslani su glasnici, uključujući i starješine sela, da ubijede Samira Tigra da se preda. Odgovorio im je kišom metaka.
Djeca, muškarci i žene su istrčali na put sa kamenjem u rukama. Sa zvučnika džamije se čulo: “Samir Tigar je u zamci! Pomozite mu!” Cijeli grad je stao na njegovu stranu. Još vojnika je stiglo i još civila je istrčalo. Jedan čovjek je ubijen a gomila je nastavila da se približava.
Ali kordon je bio dobro postavljen, sa gotovo 300 vojnika i policajaca. Civili, koliko god bili odlučni, nisu mogli da ga probiju.
Nekoliko policijskih komandanata je poslalo bezbjednjake napred, ispalivši raketu na kuću. Samir Tigar se popeo na krov. Vojnici su pucali na njega iz četiri pravca. Pogođen je više puta.
Kultura smrti se širi Kašmirom. Pobunjenici postaju najveći heroji. Ljudi ispisuju njihova imena po zidovima. Nose majice sa njihovim bradatim licima.
Beživotno tijelo Samira Tigra, prepuno rana i natopljeno krvlju stavljeno je 1. maja na sklepanu drvenu platformu u dvorištu jedne od džamija u Drabgamu. Hiljade ljudi je došlo iz cijele doline. Satima su uzvikivali njegovo ime: “Tigar! Tigar! Samir Tigar!”
Dječaci su se peli na drveće i po krovovima kako bi bolje vidjeli. Drugi su se borili da se probiju kroz okupljene kako bi dodirnuli Samirovu bradu ili ga poljubili za rastanak. Mnogi su se zarekli da će se pridružiti pobunjenicima.
Jedna žena je pogledala more okupljenih i sumorno se nasmiješila.
“Pobijeđujemo”, rekla je ona. “Ova tijela su naš zalog.”
(TBT, NYT)