POVIJEST
Srpska Državna bezbjednost omogućila je
predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću da izbori najbolji mogući
dogovor u Dejtonu za Srbe jer su naše službe unaprijed znale koje su granice do
kojih Srbi mogu ići na tim mirovnim pregovorima!
Srpska Državna bezbjednost omogućila je
predsjedniku SR Jugoslavije Slobodanu Miloševiću da izbori najbolji mogući
dogovor u Dejtonu za Srbe jer su naše službe unaprijed znale koje su granice do
kojih Srbi mogu ići na tim mirovnim pregovorima!
Ovu tajnu otkriva Vojislav Tufegdžić u
svojoj knjizi “Vidimo se u čitulji 20 godina poslije”! U teritorijalnoj
trgovini, s mapom BiH ispred sebe, jedino je Slobodan Milošević unaprijed znao
šta se najviše može dobiti.
Podsjetimo, već prvi dan pregovora,
održanih 1995. godine, članovi delegacija Hrvatske i BiH su bili ogorčeni jer
je samo predsjednik Srbije u vazduhoplovnoj bazi “Rajt Paterson” u
Dejtonu dočekan pozdravom “Welcome president Milošević”!
Pisane tragove za akciju koju je srpska
Državna bezbjednost izvela uoči mirovne konferencije održane u američkoj vojnoj
bazi kraj Dejtona krajem 1995, na kojoj je sklopljen mir između zaraćenih
strana u Bosni i Hercegovini – iluzorno je tražiti. Velika je vjerovatnoća i da
ne postoje, kao što su rijetki svjedoci upoznati sa okolnostima koje su
prethodile potpisivanju sporazuma kojim je okončan rat, dodaje Tufegdžić.
U javnosti se očekivalo da Srbija, u većem
dijelu međunarodne zajednice označena kao glavni krivac za ratove u bivšoj
SFRJ, za pregovaračkim stolom bude u najlošijoj poziciji. Odnosno, da će
predstavnici BiH i Hrvatske uspjeti da ostvare najveći broj svojih zahtjeva.
Međutim, po okončanju pregovora srpska strana bila je najzadovoljnija
postignutim…
Međutim, u teritorijalnoj trgovini s mapom
BiH ispred sebe jedino je predsjednik Srbije Slobodan Milošević unaprijed znao
šta se najviše može dobiti. Zahtevi srpske strane koji su to nadmašivali
predstavljali su prosto diplomatsku igru i skrivanje saznanja šta će na kraju
uspjeti da izdejstvuje.
Detalji iz 2013. godine sa suđenja Radovanu
Karadžiću, predsjedniku Republike Srpske, optuženom pred Sudom za ratne zločine
u Hagu, odlična su ilustracija okolnosti sporazuma u Dejtonu.
Svjedočeći pred Tribunalom u Hagu, američki
profesor Ronald Hačet izjavio je da je Karadžić godinu dana prije mirovnog
sporazuma vlastima SAD predložio sličan plan za mir u BiH. Hačet je naveo da mu
je Karadžić svoj mirovni plan lično predao u septembru 1994. dok je bio u
posjeti Palama.
Profesor Hačet ga je potom dostavio
tadašnjem američkom predsjedniku Bilu Klintonu, ali je plan odbačen u Stejt
departmentu.
“Mirovna rješenja dogovorena u novembru
1995. godine u Dejtonu bila su veoma slična onima koje je Karadžić predlagao
godinu ranije. Teritorijalna podjela BiH na entitete bila je identična”, rekao
je tokom svjedočenja Hačet.
Od Dejtona je prošlo 20 godina. Tad
ostvareni politički uspjeh uglavnom je zaboravljen. Iako je rezultat pregovora
za mnoge bio iznenađujući, nikad nisu objašnjene okolnosti pod kojima su
tadašnji predstavnici Srba, prije svih Slobodan Milošević, uspjeli da
izdejstvuju ispunjavanje većeg broja zahtjeva od ostalih učesnika konferencije.
I uprkos tome što su Srbi pred Dejton
predstavljani kao najveći krivci za rat.
Odgovor na ogroman nesklad između realnih
očekivanja i krajnjeg ishoda u suštini je jednostavan. Ne politički, već
obaveštajni, Državna bezbjednost Srbije uspjela je da uoči održavanja
konferencije presretne elektronske komunikacije između vlasti u Sarajevu i u
Vašingtonu.
Jedan od rijetkih funkcionera DB koji su u
tu akciju bili detaljno upućeni uvjeravao me je da je to bila posljednja
značajna akcija DB prije nego što je, kako je definisao, „služba počela da se
uništava“.
Isključivo zahvaljujući podacima do kojih
je „hvatanjem“ komunikacija između BiH i SAD došla ovdašnja tajna policija,
smišljeni su strategija i taktika srpskih pregovarača u Dejtonu.
“Šanse da poslije toga ne uspjemo da
izvučemo maksimum skoro da nisu postojale”, tvrdio mi je sagovornik.
(The Bosnia Times, Agencije)