Žuri se sa zaključenjem sporazuma od 15 milijardi dolara o izvozu izraelskog gasa u Egipat. Međutim, sa skoro dovoljnom količinom gasa za vlastite potrebe, da li je on Egiptu uopće i potreban?
Prodaje se led eskimima. A pijesak Arapima. Sada se prodaje i gas Egiptu.
Da bi se u narednoj deceniji mogao isporučivati izraelski gas privatnoj egipatskoj firmi, žuri se za zaključenjem sporazuma od 15 milijardi dolara.
U februaru je prvi put objavljen sporazum između izraelske kompanije Delek Drilling i Noble Energy iz Teksasa, partnerima na izraelskim poljima Tamar i Leviathan, i privatne egipatske kompanije Dolphinus Holdings.
Jedan od akcionara kompanije Delek koji je prisustvovao sastanku prenosi kako je predstavnik kompanije rekao prisutnima da bi, uz kontrolu gasovoda, gas ka Egiptu mogao poteći već do kraja godine a tako i njihov prihod.
“Vrlo brzo ćemo vidjeti novac”, kaže kako im je rečeno.
Iste strane najavile su sličan sporazum još u martu 2015. godine, u vrijeme kada su egipatska domaćinstva i fabrike imali redovne redukcije zbog nedostatka struje.
Taj dogovor se nikada nije realizirao. Tri godine kasnije, tržište na istočnom Mediteranu bogatom gasom – i globalno – se promijenilo, ostavljajući jedan neugodan detalj izraelskim ponuđačima gasa: Egipat sada ima dovoljno gasa.
Kao što je rekao Elai Rettig, istraživač na Institutu za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu i predavač na univerzitetu Haifa: “Bar na papiru više nema potrebe za izraelskim gasom”.
Ali Izrael ima potrebu prodati gas: što više gas stoji neprodat, više će ga biti otkriveno na Mediteranu, i vjerovatnije je da će se izraelski san o ekonomičnoj regionalnoj prodaji odložiti na neodređeno vrijeme.
Ali za javnost je druga priča: izvještaji izraelske vlade umjesto toga koncentriraju se na argumente zasnovane na izraelskoj nacionalnoj sigurnosti.
Šta Egipat ima od toga?
Sporazum o isporuci gasa najavljen u februaru omogućio bi Deleku i Nobleu, kao i manjim partnerima na terenu, da nastave investirati u najveće gasno polje u Izraelu, prigodno nazvao Leviathan, koji tek treba proizvesti gas prvi put otkad je otkriven 2010.
Kompanije su već uložile 3.75 milijardi dolara u prvu fazu razvoja Leviathana, kojeg su nazvali najvećim energetskim projektom u historiji Izraela. Industrijski posmatrači očekuju da će polje krenuti s proizvodnjom naredne godine. Logika za Kairo je mnogo manje jasna: kada Egipat bude mogao zadovoljiti svoje domaće potrebe – što bi se moglo desiti već u 2019. godini – onda će izraelski gas, kako kažu analitičari, vjerovatno biti skuplji od egipatskog zbog dodatnih troškova uvoza.
Gas bi se i dalje mogao ponovo izvoziti iz dvaju uglavnom neaktivnih pogona za tečni prirodni gas u egipatskim gradovima Idku i Damietta, jedinim takvim na istočnom Mediteranu.
Tu viziju za svoju zemlju ima egipatski predsjednik Abdel Fattah el-Sisi. Kada je sporazum objavljen, rekao je da je Egipat “zabio gol”.
“Sanjam to četiri godine – da postanemo regionalni centar za energiju”, kazao je Sisi. “Sav gas iz regiona doći će kod nas.”
Ako se to desi, Egipat će imati koristi od carina i tranzitnih taksi.
Međutim, postoji i uvriježeno mišljenje među onima koji prate ovu industriju da neće proći mnogo prije nego što Egipat otkrije još gasa pa će se okrenuti korištenju ograničenih kapaciteta pogona za TPG da bi izvozio vlastiti.
S obzirom na to da je nepoznata komercijalna osnova tekućeg dogovora, nejasno je odakle bi Egipat više profitirao: od izvoza vlastitog gasa ili ponovnog izvoza izraelskog.
Međutim, ni jedan od ovih detalja ne koči dogovor. Ako ga koči nešto drugo, taj sat otkucava jer kompanije koje prodaju izraelski gas pokušavaju ući na jedno od posljednjih održivih lokalnih tržišta.
Za to vrijeme neki Egipćani, poput političkog analitičara i bivšeg geofizičara Khaleda Foada, posmatraju u nevjerici.
“Sporazum ne koristi Egiptu niti njegovoj nacionalnoj sigurnosti ni na koji način”, rekao je Foad, koji trenutno radi na egipatskom institutu u Istanbulu. “Da li Egiptu treba prirodni gas? Ne, ne treba.”
Dogovor može biti na privatnom nivou, kazao je Foad, ali političari i dalje tvrde da je sporazum postignut između egipatske i izraelske vlade.
On je naglasio kako je izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao da će novac od sporazuma biti uložen u unapređenje zdravstva i obrazovnog sistema za Izraelce.
“Treba nam isto za Egipat,” rekao je Foad. “Imamo puno sektora kojima je potreban razvoj, ali mi dajemo Izraelu poklon u zamjenu za sitnice.”
Mračna historija izraelsko-egipatskog sporazuma
Dogovor je tek najnovije poglavlje u istočnomediteranskoj sagi s mnogo uspona i padova za obje zemlje, u različitim trenucima ostavljenim u neznanju.
Prije deset godina Egipat je bio neto izvoznik gasa, obezbjeđujući 40% prirodnog gasa za Izrael po jednoj od najnižih cijena na svijetu.
Dogovor je sklopljen je između dviju državnih egipatskih kompanija i egipatske kompanije East Mediterranean Gas (EMG), osnovane 2000. godine za izgradnju gasovoda između Egipta i Izraela, a među čijim partnerima su i bivši izraelski obavještajni agent i tajkun Yossi Maiman. Sporazum nije naišao na odobravanje Egipćana te je doveo do nemira 2011. kada je svrgnut tadašnji predsjednik Hosni Mubarak.
Bivši ministar za naftu Sabeh Fahmy i biznismen Hussein Salem, autori originalnog ugovora, 2012. su osuđeni na 15 godina u zatvoru ali su kasnije oslobođeni optužbi. Egipat je također prolazio i kroz godine političke nestabilnosti te osjetio posljedice lošeg upravljanja sektorom.
Nije uspio ispoštovati ugovore o izvozu, a nije zadovoljavao ni potrebe na domaćem terenu. Umjesto toga je počeo uvoziti skupi tečni prirodni gas, a stanovništvo, stalno u porastu, je ispaštalo zbog redovnih redukcija.
Izraelski gas: ko će ga kupiti?
Egipat je pao u pravu krizu ovisnosti o energiji – ali budućnost Izraela, koji je dugo uvozio svoj gas, izgledala je sjajno. Noble i Delek su 2009. otkrili polje Tamar, zatim 2010. Leviathan, jedno od najvećih svjetskih otkrića ovog vijeka pa je i ministar infrastrukture Uzi Landau kazao da se radi o “najvažnijim vijestima o energiji od osnivanja države” i da je bilo govora o tome da će Izrael postati regionalni centar za gas.
Ali u godinama koje prolaze kompanije se bore rasplesti gordijev čvor političkih i ekonomskih problema koji se odnose na jedno pitanje: kako ga prodati.
U 2015. godini, nakon što su energetske kompanije uložile milijarde da otkriju polja i čekale godinama za proizvodnju gasa, izraelska vlada je odobrila propise kako bi sektor postao konkurentniji. Za ovaj potez mnogi vjeruju da je uplašio strane investitore koji nisu mogli biti sigurni šta će vlada sljedeće učiniti.
Sporazum za Tamar i mnogo veći, potpisan 2016. godine kojim bi se gas iz Leviathana isporučivao jordanskom NEPCO-u, dočekani su uličnim protestima i kritikama jordanskih parlamentaraca.
Kako je vrijeme prolazilo, spisak potencijalnih kupaca se smanjivao. Kipar je otkrio offshore polje gasa. Liban ima ozbiljne izglede da pronađe svoje. Političke tenzije između Izraela i Turske, idealnog tržišta za izraelski gas, onemogućavaju prodaju Turskoj.
Također je postojao san o prodaji gasa kroz EastMed, predloženi podvodni gasovod od 1.900 kilometara vrijedan 7 mlrd.dolara od Izraela preko Kipra do Grčke i Italije.
Ali troškovi i glavni logistički izazovi su srušili tu ideju, ostavljajući Izraelu samo jednog mogućeg kupca za brzu prodaju: Egipat.
Treba li Egiptu izraelski gas?
Međutim, upitna je potreba Egipta za izraelskim gasom. U julu 2015. godine, italijanska energetska kompanija Eni otkrila je Zohr “superpolje” – najveće gasno polje ikada pronađeno na Mediteranu – a zatim je počela proizvodnja prošlog decembra. Očekuje se da će Egipat imati višak gasa već sljedeće godine.
Dakle, kada je najavljen sporazum dogovor o Delek / Noble-Dolphinus u februaru ove godine, mnogi su ostali u nevjerici. Zašto je Egiptu potreban taj gas? Čak i ako se bude ponovo izvozio, ima li to ekonomskog smisla?
Pojavile su se dodatne sumnje oko sporazuma kada su se prije par sedmica pojavili navodi da je Eni pronašao još jedno polje blizu obale Sinaja pa opet izgleda da Egiptu možda uopće neće biti potreban izraelski gas.
Eni od tada negira navode, rekavši samo da će istraživanje polja Noor, gdje je navodno otkriveno novo, započeti u augustu. Ali, kažu analitičari, samo je pitanje vremena kada će Egipat otkriti još gasa – i zato se ovaj sporazum ubrzava.
“U svakom trenutku bi mogao propasti. Ideja je samo da ga požurite, zaključite i bavite se činjenicama na terenu “, rekao je Rettig. “Postavili ste gasovod, stavili gas u njega, ali gas već teče. Sad ćeš ga zaustaviti? To je ideja. Samo pogurajte i krenite.”
Iako je sporazum trenutno sklopljen na 10 godina, analitičari kažu da sumnjaju da možda neće trajati tako dugo, ali bi omogućio Delek i Nobleu da nastavi ulagati u Leviathan zbog drugih poslova.
“Možda će moći prodavati nešto gasa Egiptu, ali nije jasno koliko dugo”, rekao je Butter.
Akcionari čekaju novac od gasovoda
Međutim, početkom ovog mjeseca, akcionari kompanije Delek su izglasali ulaganje 200 miliona dolara u kompaniju EMG, onu koja je prije deset godina izvozila jeftini egipatski plin u Izrael i još uvijek kontrolira gasovod između Izraela i Egipta te je sporazum produžen.
Međutim, prepreke ostaju. Još uvijek su tu milijarde dolara u nagodbama oko sporazuma nakon što je egipatska državna firma EGAS prekinula ugovore sa EMG-om za izvoz gasa u Izrael 2012.
Međunarodna privredna komora u Ženevi je 2015. godine naložila EGAS-u i egipatskoj korporaciji EGPC da plate Izraelu kaznu od 1,76 milijardi dolara izraelskoj firmi, a 288 miliona dolara za EMG-u zbog zaustavljanja isporuke gasa.
Egipatski ministar za energetiku Tarek el-Molla navodno je ranije ove godine kazao da se sporazum zasniva na nagodbama. Egipatski news portal Mada Masr također je objavio da se izraelska vlada u principu složila da smanji iznos novčanih kazni ako bi egipatska vlada dozvolila svom privatnom sektoru da uvozi izraelski gas.
I to je jedina prednost koju Foad vidi u sporazumu. “Jedina dobit Egipta bi mogla biti – iako to nije napisano u ugovoru, ali možemo to predvidjeti – ukidanje kazne.”
S obzirom na uspone i padove u proteklih nekoliko godina, akcionar Deleka je rekao da nije spreman opustiti se.
“Slavit ću kada vidim novac.”
(TBT, MEE, Prevela Jasmina S. Drljević)