Oni jedu falafel, žive na Mediteranu i strahuju od novog rata koji bi mogao da izbije na granici koja ih dijeli. Ali mnogi Izraelci i Libanci dijele još nešto: želju da zaobiđu svoje svećenike kada se vjenčavaju.
I u Izrelu i u Libanu samo vjerske vođe mogu obaviti vjenčanja, pa ljubavnici koji žele zadržati svoju vjeru moraju stati na ludi kamen na drugom mjestu.
Na primjer, u ovom suncem okupanom primorskom gradu na južnoj obali Kipra gdje općinski zvaničnici brzo vjenčavaju svakog ko se pojavi sa odgovarajućim dokumentima i plati taksu.
Pošto većina parova koji koristi ovu pogodnost dolazi iz Izraela i Libana, matičari na neki način premoštavaju jednu od najvećih bliskoistočnih podjela.
Svakog dana ljubavnici iz zaraćenih zemalja stoje zajedno u redu, čestitaju jedni drugima i neočekivano se druže u općinskoj kafeteriji.
„Odakle ste“, pitala je jednog jutra libanska nevjesta drugi par.
„Izrael“, odgovorio je muškarac. Nevjestine oči su se raširile. Ona je iz Libana, promrmljala je.
„Ahlan va sahlan“, rekao je Izaelac, što na arapskom znači „dobro došli“.
„Vjenčat ćete se danas?“, pitala je izraelska mlada. Libanska mlada je klimnula glavom.
„Čestitam i sretno“, rekla joj je izraelska mlada.
Kasnije par iz Libana je zatražio da im se imena ne objave iz straha da bi kod kuće mogli imati problema, jer se tamo interakcija sa Izraelcima smatra zločinom.
Zvaničnici u Larnaki svjesni su tenzija između Izraela i Libana ali kažu da kod matičara problema nikada nije bilo.
„Ovo je neutralni grad“, kaže Georgios Lakotripis, općinski zvaničnik koji volontira kao matičar. „Da li je do sunca ili do vremena? Možda i jeste ali su svi sretni“.
Kipar svoj status međunarodne destinacije za vjenčanja duguje geografiji, ekonomiji i zakonima. Na aerodrom stižu direktni letovi iz cijele Evrope i sa Blistog istoka. Cijene su pristojne, a zakoni dozvoljavaju strancima da se vjenčaju bez svećenika.
Zbog toga su im plaže i koktel-barovi puni parova koji ovdje počinju medeni mjesec.
Tokom jednog libanskog vjenčanja, izraelska grupa je čekala u holu ispred i poželjela im sve najbolje dok su odlazili.
Kasnije je izraelski mladoženja Avner Dvir rekao: „Važno mi je da sretnem susjede i da ih upoznam jer osjećam da sam dio regiona i ne želim da budem stranac“.
Njegova nevjesta Karem Magdasi je rekla: „Živimo blizu i nadamo se miru, većina nas“.
(TBT, NYT)