Šest nedjelja 2010. Jaroslav Kačinjski je održavao šaradu. Danju se pojavljivao na političkim skupovima predstavljajući se kao njegov blizanac Leh koji se kandidirao za novi mandat kao predsjednik Poljske prije nego što je poginuo u padu aviona u Smolensku, Rusija. Noću je sjedio pored bolesne majke i pričao joj kako je Leh na putovanju u Peruu i Argentini.
Tek kada mu se majka oporavila, Jaroslav joj je rekao šta se zaista dogodilo.
“Bilo je trenutak kada sam i sam želio povjerovati u te priče”, rekao je Kačinjski u rijetkom intervjuu godinu dana poslije nesreće. “Da je Leh živ.”
Njegovo ponašanje je testament bratskoj dužnosti i posvećenosti ali i mračnoj opsesiji.
Osam godina kasnije Kačinjski je dominantna politička figura u Poljskoj, enigmatičan čovjek koji radi najčešće iz sjenke. Njegova partija Pravo i pravda unazadila je demokratske slobode i oslabila vladavinu prava u Poljskoj gurnuvši zemlju u sukob sa Evropskom unijom.
Sukob Varšave i Bruxellessa izazov je za EU koja je pod opsadom raznih populističkih i antiestablišment partija – dijelom zbog ekonomskog i vojnog značaja Poljske a dijelom jer je žestok udarac vidjeti zemlju koja je nekada bila sinonim za demokratiju kako se okreće na drugu stranu.
Poljska je i pokazatelj šireg šablona koji se vidi u centralnoj i istočnoj Evropi gdje je Kačinjski formirao saveze sa Mađarskom i njenim populističkim liderom Viktorom Orbanom. Njihova nacionalistička retorika nailazi na mnoge pristalice.
Na sastanku u junu, zvaničnici EU su rekli da će nastaviti raditi na kažnjavanju Poljske zbog promjene pravosudnog sistema za koju mnogi stručnjaci kažu da je potkopala vladavinu zakona.
Od trenutka kada mu je brat poginuo, Kačinjski je počeo njegovati mitologiju mučeništva i nacionalizma oko nesreće u Smolensku, koristeći tragediju da preoblikuje identitet Poljske. Vlada je otvorila novu istragu, pošto su dvije nezavisne utvrdile da su loše vrijeme i ljudska greška bili uzrok pada aviona. Uz Leha Kačinjskog u nesreći su poginuli zvaničnici poljske vojske i članovi parlamenta.
Kritičari Jaroslava Kačinjskog kažu da koristi Smolensk kao izgovor da bi pohapsio političke neprijatelje. Drugi misle da je samo pun bijesa, osvete i paranoje i da vuče zemlju sa sobom. A možda je i oba.
“Nemoguće je prenijeti značaj nesreće u Smolensku na život Jaroslava Kačinjskog – i život poljske politike uopće”, rekao je Marek Migalski koji se kao kandidat Prava i pravde kandidirao za Evropski parlament 2010. “Za Kačinjskog, javna debata više nije politička – između ljudi različitih vrijednosti. To je eshatološki rat između dobra i zla”, dodao je on.
Godinama je partija Kačinjskog govorila o brojnim pokvarenim scenarijima nesreće, ali su centralna nit svih bile dvije nepotvrđene optužbe: Rusi su to uradili i politički protivnici Kačinjskog su namjerno sproveli neadekvatnu istragu kako bi prikrili svoj nemar.
Pristalice Kačinjskog vjeruju da pad aviona nije nesrećan slučaj. Nesreća je ponovo podstakla stare strahove: Poljsku i dalje ugrožava Rusija na istoku i treba da se pazi velikih sila na zapadu koje su je ranije izdale.
“Model političke strategije Kačinjskog, unutar njegove partije i zemlje, uvijek je bio ’zavadi pa vladaj’”, rekao je Marsin Buzanski, visoki savjetnik u Fondaciji Kazimir Pulanski, nezavisnom istraživačkom institutu.
Tokom žestoke sjednice parlamenta prošle godine, bijes Kačinjskog je zabilježen na snimku. “Znam da se bojite istine, ali ne uzimajte u ta izdajnička usta ime mog pokojnog brata”, rekao je on. “Uništili ste ga! Ubili ste ga! Vi ste bitange!” Bio je to rijedak ispad čovjeka koji više voli raditi iza kulisa. On ima mjesto u parlamentu ali nije ni predsjednik ni premijer. Pa ipak, kao lider partije Pravo i pravda, ako on misli da neki zakon treba usvojiti, onda on i bude usvojen.
Godinama je jedina osoba koja je mogla ubjediti Kačinjskog da skreće sa puta bio njegov brat Leh. Od njih dvojice, Leh je bio pristupačniji dok je Jaroslav smatran briljantnim ali mračnim.
Na dan nesreće, Leh Kačinjski je odlazio u posjetu memorijalu u Katinjskoj šumi gdje su vojnici Crvene armije u Drugom svjetskom ratu ubili više od 20.000 Poljaka.
Niko ne sumnja da Jaroslav pati zbog gubitka brata. Ali da li zaista vjeruje u teorije zavjere koje promovira teško je procijeniti.
Joana Kluzik-Rostkovska, koja je bila menadžer kampanje Kačinjskog 2010, provela je gotovo svaki dan sa njim poslije pada aviona.
“Prvo što mi je rekao a da ga nisam ni pitala bilo je: ‘Nemoj ni na trenutak pomisliti da ja verujem u priče o ubistvu'”, rekla je Kluzik-Rostkovska koja je sada u opoziciji.
Kaže da ne zna da li i sada tako misli.
Migalski, još jedan nekadašnji savjetnik, takođe nema definitivan odgovor.
“Da li Jaroslav zaista vjeruje da su mu Rusi ubili brata? Ako vjeruje u to, onda je Poljska u velikoj opasnosti. Jer ako je bilo zločina, onda mora biti i kazne”, rekao je on.
Za posmatrače, različiti pogledi na Smolensk pokazuju kako je Poljska postala podijeljena zemlja. Grafit u baru u Varšavi lijepo je sumirao debatu: “Smolensk – lekcija, tragedija ili prva poljska lažna vijest”.
(TBT, The New York Times)