Neke stvare su bolje kako vrijeme prolazi. Rickov kafe bi mogao biti jedna od tih stvari. Chris Kelly iz Batha u Engleskoj je nedavno tamo svratio na ručak i bio je impresioniran kako je mjesto sa ljubavlju renovirano. Kafe je izgledao baš onako kakav je bio u filmu „Casablanca“.
Poput mnogih posjetilaca, Kelly je bio iznenađen kada je saznao da Rickov Kafe American nikada nije postojao osim kao dio holivudske scenografije u za film u kome glume Humphrey Bogarth i Ingrid Bergman. Godina je 1942. i grad okupiraju Sile osovine. Rick je bio plod mašte scenarista.
Vlasnik pravog Rickovog kafea u Casablanci je bivši američki diplomata Cathy Kriger. „Željeli smo da sve izgleda kao u filmu i još više“, rekla je ona.
Desetak bijelih lukova na stubovima okružuju glavnu salu natkrivenu trospratnom, oktogonalnom kupolom. Mesingani lusteri, stone lamme sa perlicama i klavir ispod lukova doprinose autentičnosti. Kriger često stoji u uglu bara a mnoge redovne mušterije je zovu „Madame Rick“.
Kriger je ljubitelj „Casablance“ koja se često nalazi na kritičarskim listama 10 najboljih filmova svih vremena. Radila je za Stawt Department koji ju je poslao na položaj u ovoj atlantskoj luci. Bila je šokirana kada je shvatila da Rickov kafe nikada nije postojao.
Onda je uslijedio 11. septembar i ono što ona smatra osvetničkom reakcijom u Americi protiv muslimana. Došla je do zaključka da bi način da se bori protiv toga bio ako bi pokazala da Amerikanka, sama u muslimanskom društvu, može da pokrene posao poput Rickovog kafea. Krigerova je unovčila ušteđevinu i pronašla staru oronulu zgradu u Ancient Medini, starom gradu. Unajmila je unutrašnjeg dekoratera Billa Willisa da joj pomogne u restauraciji, podigla kredit i zatražila pomoć prijatelja.
Krigerova je intervjuirala više kandidata iz Markoa za posao menadžera kada je uponzaa Isama Chabu. On joj je pomeuo da zna svirati klavir. „Rekla sam mu da mi pokaže i on je sjeo i odsvirao ‘As Time goes By'“, rekla je ona. „Bio je primljen“. Sa njom je od otvaranja kafea prije 14 godina. Gotovo da ne prođe sedmica a da mu neko od gostiju ne kaže „Sviraj to ponovo, Isame“.
Rickov kafe djeluje kao uspješan posao. Jednog skorašnjeg petka u njemu su bili gosti iz Italije, Britanije, Amerike, Kine, Kolumbije, Čilea i Francuske. Srpska ambasadorka u Maroku je bila kod ruleta koji je samo eksponat. „Znam historiju ali se volim pretvarati da je ovo stvarno mjesto“, rekla je Slađana Prica.
Kriger, 72-godišnja raspuštenica kaaže da planira provesti ostatak života u Rickovom kafeu. „To je moja pomoć“, kaže. Ili kao što je Bogarthov lik Rick Blain rekao: „Umrijet ću u Casablanci. Ona je dobro mjesto za to“.
(TBT, NYT)
