Kako je Slovenac završio u zloglasnom 10. diverzantskom odredu Vojske Republike Srpske? Kako je isti taj Slovenac postao krvnik u Srebrenici? Ako pitate Franca Kosa, spomenutog Slovenca, on će reći da je bio zarobljen te da je pristao služiti pod Ratkom Mladićem kako bi izišao iz zarobljeništva, a i plaća mu je bila jako dobra. Ukratko, kako stoji u službenim transkriptima na stranicama Haškog tribunala, Kos i 10. odred je sudjelovao u masakru u Srebrenici nakon pada enklave.
“11. jula 1995. godine ušli su u Srebrenicu i pomogli u osiguravanju grada. Dva dana kasnije su otišli do skladišta u Kravici gdje su ubijeni muslimanski zarobljenici i 16. jula 1995. godine su otišli na farmu Branjevo gdje su sudjelovali u smaknućima muslimanskih zatvorenika iz Srebrenice, ratnih zarobljenika. Tokom boravka u Kravici, Kos je vidio oko 20 leševa ispred skladišta. Rekli su mu da je neki zarobljenik zgrabio oružje od čuvara i otvorio paljbu te da su ostali zarobljenici ubijeni kad su čuvari uzvratili vatru. Jedan pripadnik 10. diverzantskog odreda je, tokom boravka u Kravici, ubacio nekoliko granata u skladište. Kos nije vidio leševe u skladištu, ali procjenjuje da unutra nije moglo stati više od 120 zarobljenika. Lično je Kos sudjelovao u ubojstvima na farmi Branjevo i prema njegovoj procjeni je ubijeno oko 350 osoba 16. jula 1995. na farmi Branjevo. Rečeno im je da strijeljaju zarobljenike zato što su ratni zločinci”.
Kos je u Bosni i Hercegovini osuđen na 35 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, a u Haagu je završio kao svjedok obrane u procesu protiv Radovana Karadžića. Priča o njegovom hapšenju je gotovo nevjerovatna. On je, naime, uhapšen u aprilu 2010. godine u Hrvatskoj na graničnom prijelazu Bajakovo i to po nalogu Interpola BiH.
Negdje do februara je mirno živio u Bijeljini pod lažnim imenom Branimir Manojlović i tada su počela hapšenja bivših pripadnika 10. diverzantskog odreda. Kos je uspio pobjeći u Srbiju i odlučio sreću potražiti u Sloveniji. U Hrvatsku je pokušao ući kao obični putnik na autobusu srpskih registarskih oznaka i to koristeći slovensku putovnicu.
“Kao pripadnik Armije BiH zarobljen je i odveden u logor Batkovići. Tada su tajne službe odradile posao, zarobljenicima su ponudile ugovor, koji su potpisivali svaki pojedinačno s Generalštabom Vojske Republike Srpske, u kojem piše da će imati dobru plaću i dobiti stanove. U protivnom će, kako im je rečeno, i sami postati leševi. U tom 10. diverzantskom odredu bio je i veliki broj Hrvata i Bošnjaka”, ispričao je njegov odvjetnik Duško Tomić za Slobodnu Dalmacije prije osam godina.
Sud u BiH mu nije povjerovao da je ubijao zbog straha za vlastiti život, a posebno otegotna okolnost je bila da su krvnici uzimali pauze kako bi nešto pojeli i popili poneku pivu tik do stotina leševa Srebreničana.
Sam Kos je u nekoliko navrata priznao da je sudjelovao strijeljanjima i detaljno je pričao kako su prve skupine ubijali iz puškomitraljeza, ali je to bilo iznimno neprecizno pa je ostajalo jako puno ranjenih. “Crijeva su im bila ispala, vikali su i plakali. Ja sam im prišao i pucao im u glavu da ih ubijem. Tad sam rekao da ovako više ne može. Netko se složio sa mnom i rekao da ćemo ih ubijati u grupama od po 10”, ispričao je Kos u Haagu.
Tokom suđenja u Sarajevu je Kos govorio da se iskreno kaje za svoja djela. “Makar jedna nevina žrtva je katastrofa. Kajem se za svaku žrtvu koju sam ubio. Ispričavat ću se svakoj žrtvi i porodici i svaku kaznu ću prihvatiti, ali najveća kazna mi je što psihički to moram nositi”, rekao je on u svojoj završnoj riječi 2012. godine.
(TBT, express.hr; Piše: Raif Okčić)
