Iračani se još sjećaju u crno obučenih odreda smrti koji su prije deset godina harali predgrađima Bagdada, čisteći ih od sunita, dok je zemlju gušilo krvavo vjersko nasilje.
Mnoga masovna ubistva u glavnom gradu počinjena su u ime Muktade el Sadra, sveštenika upamćenog po žestokim propovjedima koje su pozivale šiite da ispune svoju svetu dužnost i napadaju američke snage.
Milicija koju je predvodio nosila je oružje koje je stiglo iz Irana, a on sam je gajio dobre odnose sa liderima u Teheranu koji su želeli da istjeraju Amerikance iz Iraka i igraju dominantnu ulogu u oblikovanju iračke budućnosti.
Sada, čovjek koji je nekada demonizirao Sjedinjene Države i predstavljao ih kao jednu od najvećih prijetnji miru i stabilnosti u Iraku, iznenadio je sve kada je pobjedio na izborima prošlog mjeseca. Sadr se predstavio kao populista, zagovornik borbe protiv korupcije i njegova poruka “Irak na prvom mestu” privukla je birače sa obe strane vjerske podjele. Rezultati su uzbunili Vašington i Teheran, a zvaničnici u obje zemlje pokušavaju naći način da utiču na ono što će biti kompleksna i žestoka borba iza kulisa kako bi se sastavila koaliciona vlada. Njegov blok je osvojio 54 mjesta – više od svih ostalih, ali nedovoljno za većinu u parlamentu od 329 mjesta.
Čak i prije nego što su rezultati objavljeni, Sadr – koji se nije kandidirao i koji je isključio mogućnost da će biti premijer – jasno je stavio do znanja koga smatra političkim saveznikom.
Na vrhu liste je premijer Hajder el Abadi, umjereni šiitski lider koji je bio partner Amerike u borbi protiv Islamske države i čiji je politički blok bio treći na izborima.
Na listi Sadrovih potencijalnih partnera ne nalaze se proiranski blokovi, jer se distancirao od svojih nekadašnjih partnera u Iranu čije je mješanje počeo da doživljava kao destabilizujuću snagu u iračkoj politici.
Kao lider Sajrun alijanse za reforme, on predsjedava neočekivanom savjetu koji povezuje njegovu pobožnu, većinski radničku šiitsku bazu sa sunitskim poslovnim liderima, liberalima i Iračanima kojima je dosta ekonomske krize u zemlji.
Za one koji su pristupili alijansi bilo je važno da se uvjere da je Sadrova promjena od šiitskog radikala do iračkog patriote bila iskrena i da će potrajati. Krajem prošle godine, Sadr se počeo okretati grupama van svoje baze pristalica i ponudio im je da formiraju novi politički pokret, prihvativši ljevičare i sekularne političare – nekadašnje neprijatelje.
Svi oni su se sjećali kako je šerijatski sud koji je on ustanovio presuđivao šiitima koji su bili previše popustljivi prema američkoj okupaciji Iraka. A sećali su se i bezbrojnih Iračana ubijenih u sukobima između sigurnosnih snaga zemlje i Sadrove milicije.
Ali grupa komunista, socijaldemokrata i anarhista prihvatila je Sadra kao simbol reformi koje su oni godinama promovirali.
“Iskren da budem, bilo je mnogo sumnji i pretpostavki”, rekao je Rad Fahmi, lider iračke Komunističke partije koji je sada dio Sadrove alijanse. “Ali djela govore više od riječi. On nije onaj stari Muktada el Sadr.”
Promjena u Sadru podstaknuta je političkom i sigurnosnom krizom koju je izazvala Islamska država koja je preuzela velike dijelove sjevernog i zapadnog Iraka 2014, kaže šeik Saleh el Obeidi, Sadrov portparol. Sveobuhvatno nasilje dovelo je do promjene raspoloženja javnosti: osjećali su da su vjerske sekte krive za najveći dio patnji zemlje.
Prije izbora, Sadr je rekao da su njegovi ciljevi povjereni u ruke profesionalcima a ne partijskim pristalicama, i da su profesionalci stavljeni na vodeća mjesta kako bi izgradili nacionalne institucije koje služe narodu umjesto političkim insajderima. “Probali smo sa islamistima i oni su užasno podbacili”, rekao je on i o svojim pomoćnicima.
Sadr (45) i na spoljnopolitičkom planu sprovodi svoju politiku “Irak na prvom mjestu”. Promijenio je svoj antiamerički fokus i sada žestoko napada Iran. Izgradio je i mostove sa američkim saveznicima u arapskom svijetu, poput saudijskog princa Muhameda bin Salmana.
Ali mnogi Iračani nisu uvjereni da će njegov novi stav potrajati. Od izbora, nekoliko viših političkih rivala Sajruna su privatno kritikovali Sadra, pozivajući se na njegov dugogodišnji nasilni staž. Niko od njih nije želio javno govoriti o tome. Šira sunitska populacija i dalje zazire od Sadra. Ali su mnogi suniti glasali za Abadijev blok tako da bi vladajuća koalicija koja uključuje obje strane predstavljala značajan pomak u rješavanju vjerskog nasilja u zemlji.
“Pa šta ako je Muktada el Sadr sada lice reformi”, pita Fahmi, jedan od lidera Komunističke partije. “Briga me je dokle god se reforme sprovode. On je čovjek koji može motivirati milione.”
(TBT, The New York Times)
