Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odnio je ubjedljivu pobjedu na nedjeljnim izborima, nakon čega je u govoru pred ushićenom masom koja je skandirala i mahala zastavama iznio niz obećanja od onih vezanih za unutrašnja pitanja do Sirije i kako je rekao “međunarodnog prestiža Turske”.
„Nastavit ćemo se boriti protiv terorističkih organizacija, da učinimo sirijsku zemlju slobodnijom i da podignemo međunarodni prestiž Turske. Turska nema ni trenutak za gubljenje, to znamo. Naša zastava će se vihoriti slobodnije, radit ćemo na unapređenju mira za svakog građanina – govorio je Erdogan prije nego što je naveo masu da skandira “jedna nacija, jedna zastava, jedna zemlja, jedna država”, piše britanski “Guardian”.
I tokom same kampanje bilo je jasno da Erdogan radi na onome što zove “prestiž Turske”, tačnije da pokušava proširiti njen utjecaj, prvenstveno služeći se brojnom tuskom dijasporom, historijom, vjerom i tradicijom.
To je primijetio i američki list “Foreign Policy” koji u svojoj analizi navodi da Turska već neko vrijeme pokušava proširi svoju moć u Evropi upravo služeći se tom taktikom. Analizirajući Erdoganovu nedavnu posjetu Sarajevu, list podsjeća da je Bakir Izetbegović pozvao Turke širom Evrope da daju podršku turskom predsjedniku.
Iako poziv nije veliko iznenađenje s obzirom da su njih dvojica dugogodišnji saveznici, a Turska vjekovima prisutna na prostoru Balkana, Izetbegović je na bini rekao da Erdogan ima podršku čak i uzvišene figure – samog Boga.
Riječi Bakira Izetbegovića, piše “Foreign Policy”, grade sliku u kojoj je Turska, pod budnim Erdoganovim okom, najbolji prijatelj Bosne i njen “veliki brat”, koji štiti najveću muslimansku populaciju na Balkanu od neprijatelja. U umovima mnogih Bošnjaka Turska je njihov najbolji prijatelj i zaštitnik, a sam Erdogan je na sebe lično (ali i na Tursku) preuzeo ulogu zaštitnika muslimana gdje god da se nalaze.
Sličnih predizbornih skupova u drugim zemljama poput ovog u Sarajevu nije bilo jer su zabranjeni, zbog čega je Erdogan osuo “drvlje i kamenje” evropskim zvaničnicima. Međutim, Bosna nije ta u kojoj Erdogan pokušava proširiti turski utjecaj.
Na meti su i one zemlje koje imaju brojnu tursku dijasporu, poput Francuske ili Njemačke. U prvoj od najbrojanih, prema pisanju britanskog magazina “Spectator” raste zabrinutost da Erdogan naporno radi na uspostavljanju dominantnog utjecaja među šest miliona muslimana, koliko se procjenjuje da ih ima u zemlji, od čega je oko 620.000 turskog porijekla.
Britanski nedjeljnik ističe da je Erdogan kultivirao osećaj žrtve među turskom dijasporom, dok je sebe predstavio kao zaštitnika islama od islamofoba u Evropi, i čak govorio o “krstaškom ratu” protiv muslimana.
– Ono što mnogi vide u slici Erdogana je jaka ličnost koja može izazvati evropske lidere. Ova jaka, očinska, figura postala je atraktivna onima sa konzervativnom religijskom pozadinom – objašnjava Ayhan Kaya, profesor političkih nauka na istanbulskom Bilgi univerzitetu.
U Njemačkoj je turska dijaspora je također jaka (oko četiri miliona Turaka) kao i podrška koju je Erdogan dobio – proporcionalno, više glasova nego u samoj Turskoj. Kako piše “Deutsche Welle”, oko dvije trećine Turaka je glasalo za aktuelnog predsjednika, a po objavljivanju pobjede proslavili su i na ulicama. U Berlinu je nekoliko stotina Turaka skandiralo “Recep Erdogan, naš vođa”. Britanski “Conversation” piše da Erdogan preko diplomatije i sile širi utjecaj i na Bliskom istoku.
Javno je stao na stranu Palestine, posjetio Alžir i Zapadnu Afriku u februaru, i počeo sa investicijama u Sudanu gdje je otvorio pomorsku bazu sa direktnim pristupom Crvenom moru. Turska je renovirala i Suakin, bivšu osmansku luku koja ima religijski značaj, jer se ranije koristila za tranzit vjernika na putu ka Meki i Medini.
(TBT, Foreign Policy, The Guardian)