Za sve one koji misle kako se kontrola talibana u nekim regijama Afganistana manifestira kroz pretučene muškarce koji se nisu molili kad su trebali i prisiljavanje djevojaka da ostaju u kući i ne idu u školu, novi izvještaj utemeljen na nizu intervjua odrađenih na tim područjima, mogao bi biti jako uznemirujući.
Life Under the Taliban Shadow Government, koju je nedavno objavio Overseas Development Institute opisuje “sofisticirani sistem paralelnog upravljanja”, s komisijama i odborima za niz područja, kao što je zdravstvo, pravosuđe i finansije. Svi oni djeluju u raznim okruzima koji su djelomično ili potpuno pod kontrolom pobunjenika. Istraživanje je obuhvatilo 20 takvih okruga u sedam pokrajina.
Glavni zaključci izvještaja, kojeg je na temelju svojih istraživanja u većoj mjeri napisao Ashley Jackson, su kako talibani postavljaju pravila u “ogromnim dijelovima” afganistanskog teritorija, ali se mnogo više zapravo bave utjecajem na ljude. Oni se u velikoj mjeri odmiču od izravne prisile i dolaze do “jezivog utjecaja” nad stanovnicima Afganistana kroz niz državnih aktivnosti. Često to postaje dio lokalnog “društvenog tkanja” i smatra se pripremom za vladanje državom. I to ne samo sudjelovanjem u političkom životu, kad god ovaj 16 godišnji sukob završi, navodi se u izvještaju, piše The Washington Post.
U mnogim područjima, talibanski predstavnici gotovo redovno komuniciraju sa dužnosnicima lokalne uprave, agencijama za pomoć i drugim skupinama, pregovarajući o uvjetima u hibridnom sistemu pružanja zdravstvene zaštite, obrazovanja i drugih usluga. Talibanski birokrati prikupljaju poreze i račune za struju, a njihovi suci presuđuju u građanskim i drugim parnicama, od kojih neki od jednog do drugog ročišta putuju motociklima.
Iako su prve talibanske vlade iz sjene osnovane prije više od decenije, izvještaj pokazuje koliko su se proširili, unatoč dugogodišnjem afganistanskom i stranom vojnom otporu. Pokazuje i kako su evoluirali od zastrašivanja upotrebom sile nad lokalnim stanovništvom, na izgradnju pažljivo pokrenutih odgovornih sistema koji se bave ljudskim potrebama, za koje će neki stanovnici reći kako ih smatraju iskrenijima i učinkovitijima od onih koje provodi vlast.
Izvještaj pokazuje kako su afganistanski i strani dužnosnici “zabrinjavajuće nesvjesni” koliko su naporno talibani radili na osiguranju kontrole, postigli kompromise i utjecali na razne sisteme. Danas, njihovi vođe sami sebe ne doživljavaju pobunjenicima, već “vladom na čekanju”, navodi se u izvještaju.
U vrijeme rastućih nacionalnih nada za ostvarivanjem pregovaračkog mira, konsolidiranje talibanske administrativne kontrole u brojnim područjima čini se predstavlja izazov službenoj tvrdnji kako bi pobunjenici mogli prihvatiti ulogu još jedne političke sile u zamjenu za odbacivanje oružja i prekidom ratnog stanja.
Tokom vremena, kako je pokazala studija, talibanska politika na područjima koje kontroliraju, prešla je iz represivnog nasilja u suradnju i odnose s javnošću. Do 2011. godine, talibanski čelnici su potpisali sporazume s 28 humanitarnih organizacija, uključujući i onu s kojom je dozvoljeno vakciniranje od dječije paralize. U trenutku kada se NATO snage povlače, čini se kako talibanski profesionalizam raste.
“Mogli bismo biti manje ratoborni”, rekao je jedan od njih. Za razliku od talibanskih vladara amatera od 1996. do 2001. godine, pobunjenici sada imaju iskusnu “kvazi profesionalnu bazu pojedinaca” za vođenje svega, stoji u izvještaju.
Jedno od najdramatičnijih područja na kojima su talibanski stavovi evoluirali je bilo područje obrazovanja. U područjima pod njihovom kontrolom poboljšala se prisutnost učitelja i učenika, smanjio se broj krađi i ima više reda. Iako talibani i dalje polažu veto na tekstove o modernim temama i mogu zabraniti učenje engleskog jezika. U cjelini, većina ljudi s kojima se razgovaralo, smatraju kako su se “talibani poboljšali” u načinu na koji vode javno obrazovanje.
Problematično područje i dalje ostaje pitanje obrazovanja djevojaka. Službena talibanska politika sada je da se obrazovanje žena ne zabranjuje a takve škole ne napadaju, ali u praksi je teško zadovoljiti njihove stroge separacijske zahtjeve za odvojenim zgradama i nastavnim kadrom kojeg čine samo žene. Istraživači nisu mogli pronaći ni jednu srednju školu za djevojke na područjima snažnog utjecaja talibana.
Ipak izvještaj opisuje i širu društvenu i službenu nesklonost obrazovanju djevojaka što je zapravo u skladu s talibanskim željama i pritiscima.
Na području zdravstvene njege izvještaj je detektirao sličnu situaciju profesionalne interakcije sa državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, te je istaknulo kako zdravstveni radnici na područjima pod talibanskom kontrolom, opisuju uplitanje vlade, korupciju i krađe iz klinika kao puno veće probleme od talibanskog uplitanja.
Brz i pravedan pravni sistem bila je prednost na njihovoj strani posebno u područjima gdje je službeno pravosuđe sporo i korumpirano. Na područjima pod njihovom kontrolom, izvještaj opisuje kompleksni, više razinski pravosudni sistem u sjeni koji se bavi nizom pitanja od mirovnih pregovora do običnog kriminala. Njegova najpopularnija tema je rješavanje sporova, što je čest problem u ruralnim područjima.
Izvještaj pokazuje i kako su talibanski suci dobro osposobljeni i da se koriste kulturnim normama i zdravim razumom, a ne samo islamskim propisima. No navode se i prigovori o raznim proizvoljnim ili ekstremnim presudama i napominju kako su talibanska vjerska pravila slična onima prijašnjeg talibanskog režima – s obaveznim bradama, bez glazbe, tv-a, i da žene ne smiju u javnosti biti bez muške pratnje.
Jedan strašan aspekt života pod kontrolom pobunjenika je ono što su stanovnici opisivali istražiteljima kao zloslutnom “jezivom vrstom talibanskog autoriteta” koji ih je pripremio da poštuju stroga pravila postupno mijenjajući svoje ponašanje ili odlaskom s tog područja.
Jedan od najvidljivijih načina na koji stvaraju dojam da su na vlasti je prikupljanje poreza. U izvještaju se navodi kako je grupa razvila sveobuhvatni sistem prikupljanja poreza i prihoda,i to na područjima koja uključuju rudarstvo, električnu energiju, poljoprivredu i carine. Također prikupljaju vjerske poreze u dobrotvorne svrhe, kao i poreze na proizvodnju opijuma, što je posebno unosan izvor prihoda.
No izvještaj sugerira kako njihovi prihodi od droge mogu biti preuveličani i da zapravo potiču proizvodnju maka za opijum jer pomaže siromašnima u preživljavanju i čini ih popustljivijim talibanskoj kontroli.
(TBT)
