Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan u februaru je navršio 64 godine. Iako mu je 2011. godine operativnim putem uklonjen tumor debelog crijeva, zadržao je naporan dnevni raspored. Tokom dana prima posjetitelje svih vrsta: ministre, zamjenike, gradonačelnike, diplomate…
Erdoğan kontrolira svaku potankost vlasti. Gdje god ide, sa sobom nosi podsjetnik u koji neprestano nešto zapisuje. Ne odlazi kući prije ponoći i od svojih zaposlenika očekuje najmanje toliko. Rijetko uzima više od dana odmora.
Vladini dužnosnici opisuju Erdoğana kao krutog patrijarha. Njegovi izljevi bijesa, često praćeni bacanjem iPada na nekoga od osoblja, postali su legendarni. Odrasli muškarci stišavaju glas u njegovoj prisutnosti; njihova lica postaju svečana, gotovo ukočena. Gledaju u pod, poslušni, nervozni, pozorni. Jedan bivši ambasador u Turskoj opisao je predsjednikovu narav kao nepredvidivu.
U martu je Erdoğan donio unilateralnu odluku da se nacionalni izbori održe 24. juna, 18 mjeseci ranije nego što je planirano. To je trebalo biti predestinirano glasanje koje će ga instalirati na mjesto prvog izvršnog predsjednika Turske. Međutim, nakon te najave, njegovo vodstvo u anketama počelo se smanjivati.
Vlada je suočena s valutnom krizom za koju Erdoğan nema rješenje, a opozicija se čini odlučna iskoristiti posljednju priliku za zaustavljanje njegova pohoda na apsolutnu vlast. Palačom vlada apokaliptično raspoloženje, kažu insajderi. I dok se niko iz Erdoğanova užeg kruga ne usuđuje otvoreno s njime razgovarati o mogućem porazu, neki suradnici pripremaju izlazne strategije. Visokorangirani vladin dužnosnik priznao je da strahuje za svoju budućnost ako Erdoğan izgubi i nada se da će svoju ženu i djecu uspjeti izvesti iz zemlje…
(TBT, Der Spiegel)