Prije nešto više od godinu dana, četiri američka arapska saveznika – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat – prekinuli su odnose s Katarom, još jednim ključnim američkim saveznikom. Donijeli su odluku da postave kopnenu, morsku i vazdušnu blokadu kako bi kaznili maleni emirat zbog njihove tvrdnje da Doha “prihvata različite terorističke” jedinice. Brojni posmatrači su smatrali da će diplomatski spor biti riješen u roku od nekoliko mjeseci. Uostalom, ovo nije bilo prvi put da se Katar i njegovi susjedi u Zaljevu ‘porječkali’ .
SULTANAT NAVUKAO BIJES NA SEBE
Ali godinu dana kasnije ne nazire se kraj. Katar se izuzetno dobro prilagodio kaznenim mjerama četvorke dok Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati rado drže blokadu jer ih ništa ne košta. Pravi gubitnici u ovoj krizi su tradicionalno neutralni Kuvajt i Oman, koji su se našli između dvije vatre.
Kuvajt i Oman su manje ekonomski i geopolitički značajni od njihovih susjeda. Oni imaju najveću korist od Vijeća za suradnju zemalja Zaljeva, što sada izlazi u javnost. U njihovom je interesu da rade na spašavanju GCC-a, ali su se našli u nezavidnom položaju. Kuvajt je prisiljen igrati ulogu neutralnog posrednika za krizu u kojoj su obje strane nepopustljive. Osiromašeni Oman pokušava se nositi s teškom situacijom, ostajući službeno neutralan, ali sve vrijeme koristeći se Katarovom izolacijom kako bi ojačao ekonomske veze s njim – ovime sultanat na sebe navlači bijes Saudijske Arabije i UAE.
Kada je blokada stupila na snagu, kuvajtski Emir Sabah al-Sabah – najstariji vladar zaljeva – pozvao je katarskog emira Tamima Al Thanija i zamolio ga da se suzdrži od službene izjave o krizi i dao mu vremena da je riješi. Sutradan, Sabah je otišao u Saudijsku Arabiju kako bi se susreo s kraljem Salmanom. To što je Sabah postao posrednik nije iznenađujuće; Kuvajt je posredovao u krizi GCC-a između Katara i njegovih susjeda, kao rezultat katarske podrške Muslimanskom bratstvu. Ali igra je sada drugačija. Mjere koje su poduzete 2017. godine daleko su ozbiljnije od onoga što su Rijad, Abu Dhabi i Manama učinili 2014. Dijelom su ozbiljnije jer je Katar potpisao sporazum iz Rijada, skup načela kojim je okončan taj sukob, ali je odbio da ga se pridržava.
Kako nijedna strana ne želi napraviti prvi korak u rješavanju krize, nije iznenađujuće da je kuvajtska posrednička diplomatija propala. Dok Kuvajt pokušava predstavljati ujedinjene arapske interese na Vijeću sigurnosti UN-a, ovaj neuspjeh postaje sve neugodniji. Doista, Kuvajt žonglira tim ulogama i ne obavlja naročito dobar posao ni u jednoj.
Kuvajt sada osjeća sve veći pritisak da odabere stranu i napusti svoju tradicionalnu neutralnost. Ako se suzdrži od odabira jedne strane, vjerovatno će se naći pod ‘paljbom’ Saudijske Arabije i Emirata. Privatno, neki kuvajtski zvaničnici izražavaju zabrinutost da bi se Saudijska Arabija mogla uplitati u proces nasljeđivanja trona. S emirom u poznim godinama i krunskim princom, kao i agresivnim i populističkim parlamentom, dok se kriza produžava, rizici za Emirate samo se množe. Sultanat Oman se suočava sa sličnim scenarijem. Za razliku od Kuvajta – politički i ekonomski neutralnog – Oman je zadržao samo političku neutralnost, a s Katarom je povećavao trgovinu. Omanska ekonomija je pogođena manjim cijenama nafte, a Muscat se našao u jednom od najugroženijih položaja u GCC-u, u poređenju s onim znatno povoljnijim iz 2014. godine. Velike agencije su smanjile kreditni rejting Omana tokom prošle godine; Standard & Poor's je snizio status Omana na „junk“ (bezvrijedan), a Fitch i Moody su ga smjestili malo iznad toga.
Pojačana trgovina s Katarom bila je ekonomska blagodat za Muscat. Omanski izvoz nenaftnih dobara u Katar u prvih devet mjeseci 2017. godine porastao je za 144 posto. Oman je postao glavno odredište katarskog izvoza u decembru 2017. Od ukupnog uvoza u Oman, otprilike 35 posto bilo je iz Katara. U januaru su dvije države potpisale memorandum o razumijevanju kako bi osnažile ekonomske i trgovinske veze. Omanova pozicija logističkog čvorišta je također poboljšana, s mnogim logističkim i dostavljačkim firmama koje koriste prednosti luke Sohar. Slično tome, Oman Air je prvi iskoristio zabranu nadlijetanja katarskim avio-kompanijama. Kako je četvorka zabranila nadlijetanje svog zračnog prostora Qatar Airwaysu, a Katar uzvratio istom mjerom, Oman Air koristi neutralnost Muscata i obavlja letove širom Zaljeva.
BOLESNI SULTAN OMANA
Omanski zvaničnici privatno se nadaju da će ove sve snažnije trgovinske veze s Dohom biti održive i nakon što se riješi spor unutar GCC-a. Ali Oman također usput nervira Saudijsku Arabiju i Emirate. Među njegovim susjedima već se šuška o navodnoj pomoći Omana prilikom transporta oružja pobunjenicima u Jemenu. Novi navodi da je Obamina administracija preko Muscat Bank pomogla Iranu da 5,7 milijardi dolara pretvori u omanske rijale također ne doprinosi popuštanju napetosti.
U međuvremenu će bolesni sultan Omana ove godine napuniti 78 godina. Od 2014. sultan Qaboos boluje od raka, ali još nije javno imenovao nasljednika. Sasvim je moguće saudijsko ili emiratsko miješanje u odabir omanskog nasljednika. A Omanci se savršeno sjećaju šta se dogodilo tokom krize u Zaljevu u martu 2014., kada su se Saudijci i Emiraćani hitro posvetili širenju svog utjecaja na bogatog emira Tamima.
Dok su Kuvajt i Oman zaglavljeni na ničijoj zemlji, ostatak GCC-a nije. Blokada ne utječe značajno na četvorku. Održavanje blokade njih ne košta. Ekonomski, blokada je imala neke lančane posljedice, posebno za Dubai, ali ukupni utjecaj je minimalan. Domaća politička stabilnost nije pogođena ovom situacijom. Baš suprotno, poduzimanje prvih koraka ka okončanju blokade nanijelo bi štetu njihovoj reputaciji. Katar je u početku pretrpio ekonomski pritisak, ali je od tada stabiliziran, a maleni emirat ne želi napraviti nikakve ustupke arapskoj četvorki.
Zanimljivo je da se katarski bankarski sektor oporavio zahvaljujući vladinom poticaju od 26 milijardi dolara. Doha je brzo uspostavila nove trgovinske veze s Iranom i Turskom, a blokada se možda pokazala i kao udarac koji je trebao Kataru da konačno ubrza prijekopotrebne ekonomske reforme. U društvenom smislu, blokada je potaknula osjećaj nacionalizma stasalog na žilavosti i otporu. Crtež katarskog emira čiji je autor mladi umjetnik, pod naslovom Tamim Veličanstveni, postao je simbol novog nacionalizma. I nakon teškog početka, režim u Dohi uspio je čak i promijeniti odnos s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Za Katar i arapsku četvorku, održavanje blokade bila bi najjednostavnija opcija. Njeno okončanje predstavlja troškove na obje strane. Ali računica se okrenula za Kuvajt i Oman. Troškovi se povećavaju, a sukob i dalje traje. Kao rezultat toga, i jedna i druga zemlja trude se održati sve pod kontrolom, čak i kada se stabilnost Zaljeva oko njih osipa.
(TBT, FP, Prevela Jasmina S. Drljević)