EKONOMIJA
“Zasad 2500 hrvatskih
proizvoda ima certifikat halal kvalitete, od toga se hiljadu njih izvozi na tržišta islamskih zemalja, četrnaest
hotela ima halal normativ, a uvela ga je i jedna osnovna škola. Uskoro ćemo
imati i halal bankarstvo”.
FOTO: (Cropix)
Žele
li u Hrvatsku dovoditi muslimanske goste, domaće će turističke
agencije morati slijediti nekoliko zanimljivih pravila.
Na primjer, programe će
morati prilagoditi prema ritmu njihovih molitvi (namaza), koje znaju biti i do pet puta
dnevno.
Nije baš
preporučljivo takve goste voditi niti po vinskim cestama.
Razuzdani noćni život uz bučnu muziku uglavnom je isključen.
Naravno, morat će
strogo paziti da im u restoranu na tanjuru ne podvale svinjetinu.
Ispune li se svi ti preduvjeti, Hrvatska dobiva vrlo zahvalne
goste koji u prosjeku troše
po čovjeku i do 500 dolara više
od zapadnjaka, a na ljetovanje uglavnom pristižu s
mnogorodnim porodicama, zakupljuju cijele spratove i rado odsjedaju u nešto boljim hotelima.
Zasad, takvi će
ortodoksni muslimani kod nas pronaći
tek 14 provjerenih hotela u kojima će
moći biti potpuno mirni da će im
ljetovanje proteći bez puno natezanja i objašnjavanja.
Toliko hotela, naime, trenutačno
posjeduje takozvani “halal certifikat” kojim gostima garantiraju da će
dobiti uslugu prilagođenu šerijatskim
pravilima, točno onako kako su navikli i kod
kuće i kako to predviđaju
islamski vjerski zakoni.
Konkretno, halal podrazumijeva specifična prehrambena pravila prema kojima životinja
ne smije patiti prilikom klanja, svinjetina je strogo zabranjena, sva krv iz
mesa mora biti iscijeđena, a sirovine proizvoda koje
konzumiraju moraju imati strogo provjereno podrijetlo.
Zatim se halal certifikat primjenjuje i u uslužnim djelatnostima koje slijede običaje
i pravila islamske vjeroispovijesti.
To tržište,
kad se proizvodnji pribroji i turizam, u svjetskim razmjerima doseglo je brojku
od 800 milijardi dolara (650 otpada na proizvodnju, a 150 milijardi na
turizam), a Hrvatska se na njega “ukrcala” s 80 poslovnih subjekata, koliko ih je dosad dobilo
certifikat od Centra za halal kvalitetu u Zagrebu.
“Teško je procijeniti koliko konkretno iznosi hrvatski udio na
svjetskom halal tržištu
jer se takvi podaci ne vode niti pri HGK niti pri drugim domaćim institucijama. No, tržište muslimanskih zemalja veliki nam je izazov što prepoznaje i sve veći
broj domaćih proizvođača koji u izvoz nude halal
proizvode. Konkretno, trenutačno
proizvodimo 2500 takvih proizvoda, od čega
njih tisuću odlazi direktno u izvoz”, ispričao
je za Globus ravnatelj Centra za certificiranje halal kvalitete Aldin Dugonjić.
Dapače,
izazov je toliko velik da je koprivnička
Podravka, ispričao je Globusu predsjednik
Uprave Zvonimir Mršić,
prije nekoliko mjeseci otvorila jednu podružnicu
u Dubaiju i jednu u Dar es Salaamu (Tanzanija) odakle je na muslimanska tržišta dosad poslala nekoliko
kontejnera halal proizvoda.
“Naša je tvrtka prvu internacionalizaciju doživjela 1993. godine kad je izašla
iz okvira isključivo jugoslavenskog tržišta i zahvaljujući tome preživjela,
a sada smo doživjeli i drugu
internacionalizaciju s izlaskom na afričko
i azijsko tržište
na kojem ćemo tijekom godina izvesti svih
svojih 130 certificiranih proizvoda”,
pohvalio se Mršić,
dodavši kako je treće
tržište ono kinesko, za koje su
podružnicu otvorili u Pekingu.
Zasad je sve još u
testnoj fazi: Podravka stidljivo provjerava kako će
se muslimanskom svijetu izvan Europe dopasti 30-ak njenih halal prozvoda, među kojima je Čokolino,
za koji još nema povratne informacije kako
su ga prihvatili konzumenti islamske vjeroispovijesti.
Vjeru da su na dobrom tragu dala im je činjenica da se prvi njihov kontejner koji su u Ujedinjene
Arapske Emirate poslali prije godinu dana vrlo brzo rasprodao, ali Mršić napominje kako u Podravci još nisu sigurni jesu li proizvode pokupovali domaći ljudi ili ipak Hrvati koji su se otisnuli na taj daleki
kontinent.
U svakom slučaju,
ove se godine na muslimanskim tržištima izvan Europe još ne
očekuju neki značajniji
financijski rezultati, a novi će
se poslovi teško sklapati prije jeseni.
“Razlog
leži u činjenici
da je muslimanima upravo počeo
Ramazan, dakle post, u vrijeme kojega se obično
ne obavljaju značajne poslovne aktivnosti, a
nakon toga dolaze ljeto i godišnji
odmori, kad će također
biti nerealno očekivati financijske rezultate.
Dakle, tržište će više-manje
mirovati do jeseni, što znači
da brojke nećemo imati prije 2016. godine”, objašnjava
Globusu predsjednik Uprave Podravke.
Za Podravce je to dakle novo iskustvo, ali je zato Kraš daleka muslimanska izvaneuropska tržišta otvorio prije nekoliko godina kad je svoje proizvode počeo prodavati u Saudijskoj Arabiji.
Prema podacima iz 2012.,
vrijednost izvoza Kraševih
slatkiša za Saudijce je narasla u
odnosu na godinu ranije za 30 posto i popela se na 8,6 miliona kuna, u 2013.
godini izvoz tamo porastao je za još 12,2 posto, a tvrtka je proizvode počela
plasirati i na tržišta sjeverne Afrike.
Doduše,
Kraš ima i priličnu
količinu proizvoda s halal certifikatom.
Recimo, dobilo ga je 14 vrsta Dorina čokolada,
ima ga i Bajadera, dobilo ga je Životinjsko
carstvo, napolitanke, Domaćica,
Tortica i mnogi drugi proizvodi.
Općenito, konditorska industrija
među prvima je u Hrvatskoj prepoznala značaj tržišta muslimanskih zemalja.
U 2013. godini proizvođači slatkiša
su izvozom na arapska, prekooceanska i europska tržišta ostvarili prihode od 118 milijuna dolara.
Neke “slobodne” procjene idu toliko daleko da pretpostavljaju kako je
kompletno hrvatsko halal tržište vrijedno oko 250 milijuna dolara, ali to su zasad samo
neslužbene brojke iza kojih ne želi
stati niti jedna domaća institucija.
Najveći
dio hrvatske halal proizvodnje namijenjene za izvoz, doznajemo, i dalje ostaje
na području Europe kamo Hrvati redovito izvoze svoje proizvode za
europske muslimane.
Na prvom mjestu je Bosna i Hercegovina, a interesantna nam je
i Francuska, u kojoj živi i radi oko pet milijuna
muslimana.
Slijede potom Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar, Saudijska
Arabija, a nešto sitno izvozimo i u
Kazahstan.
Kolika je točna
vrijednost baš isključivo
proizvoda s halal certifikatom, nije poznato, ali Hrvati su ukupno na ovih pet
tržišta u 2014. godini izvezli 10,3
milijarde kuna proizvoda, od čega
najviše u BiH u kojoj smo ostvarili prihode od 9,3 milijarde kuna.
Izvoz u Saudijsku Arabiju lani
je iznosio 532 miliona kuna, Francuska se kretala na razini 223 miliona,
Katar oko 148, a u Ujedinjene Arapske Emirate izvezli smo 31,6 miliona kuna
proizvoda.
Osim toga, kompanije su dobro nanjušile
kako izvoz u ove zemlje iz godine u godinu raste (u 2014. povećao se za 700 miliona kuna), prvenstveno zbog europske krize
i loših rusko-ukrajinskih odnosa.
Među najvećim
domaćim tvrtkama halal verzije svojih najpoznatijih proizvoda
napravili su i u Mlinaru (40 vrsta kruha, 27 vrsta peciva, devet finih peciva,
jednu salatu, krušne mrvice i cijelu silu
smrznutih proizvoda), a posebno je tražena
halal vrsta njihovog bureka koji Mlinar izvozi u Dubai, ali i u Njemačku i Švedsku
gdje stanovništvo islamske vjeroispovijesti
također traži
certificirane proizvode.
Bračka Sardina d.o.o. za halal je
certificirala 18 proizvoda (konzerve sardine, tune i oslića te nešto
pašteta), Tvornica šećera Viro muslimanima nudi četiri
proizvoda (kristalni bijeli šećer, melasu, tekući šećer i repin rezanac), Vindija
ima na desetine halal mlijeka, jogurta, vrhnja i ostalih mliječnih proizvoda, Belje je među
muslimanskom populacijom prisutno s ABC sirevima, Dukat ima halal mlijeka,
jogurte, vrhnja i ostale mliječne
proizvode.
Certificiranje je tvrtkama itekako olakšala činjenica
da je Hrvatska prva i zasad jedina zemlja u Europskoj uniji koja je
registrirala halal normu –
normativ koji sadrži proceduru certificiranja,
pravilnik o halal klanju, pravilnik o zaštitnom
znaku, priručnik o halal statusu aditiva, a
postupak za kompanije, ovisno o njihovoj veličini
i broju proizvoda koje žele
certificirati, traje od dva mjeseca do godine dana.
Naprimjer, objašnjava
Dugonjić, kad neka tvrtka poželi
ishoditi halal certifikat za čokoladu,
mora nabaviti potvrdu o podrijetlu svih 15 sirovina koje se u tom proizvodu
nalaze.
“Mi
smo normu registrirali među
prvima u EU jer je islam u našoj
zemlji kao religija na nacionaloj razini od Sabora priznat 1916., muslimanska
zajednica ovdje je jako dobro integrirana i zapravo smo imali sve preduvjete za
izradu norme. Osim toga, norma se trenutno izrađuje
i na razini Europske unije, a kao predložak
poslužit će im upravo hrvatski primjer”,
govori Dugonjić.
Ipak, napominje kako Hrvatska sa svojom proizvodnjom teško na stranim tržištima može
konkurirati kvanititetom, ali zato može
inzistirati na kvaliteti proizvoda, što
halal već sam po sebi podrazumijeva.
To su shvatili i u zagrebačkoj
Osnovnoj školi Matije Gupca na Knežiji. Ona je početkom
ove godine postala prva osnovna škola
u regiji koja je dobila halal certifikat.
Na Knežiji,
dakle, svi učenici –
bili oni muslimani ili ne –
mogu dobiti prehranu pripremljenu prema halal standardu.
Tu su se, zapravo, spojile dvije stvari: priličan broj djece islamske vjere koja svaki dan pohađaju nastavu, ali i svijest uprave škole
da se učenicima može
ponuditi raznolika prehrana, a da to dodatno ne košta.
“Nudimo
vegansku i vegeterijansku prehranu, a naše
su kuharice radosno odabrale naučiti
nešto novo i pristale se educirati za halal pripremu hrane.
Posebnost halala jest činjenica
da ne trpi GMO, što onda znači da je strogo zabranjena i soja, jer ona danas gotovo isključivo dolazi u GMO obliku. Dakle, halal je dobar odabir ne samo
zbog vjere nego i zbog kvalitete”,
ispričala je ravnateljica Ljiljana Klinger.
Kako je pojasnila za Globus, Osnovna škola
Matije Gupca odabrala je put provođenja
vjerskog odgoja za sve vjeroispovijesti za koje postoji potreba, a islamski su
vjeronauk u toj instituciji uveli prije šest
godina.
Razlog velikom broju muslimanske djece je, između ostaloga, bio i taj što škola ima posebni međunarodni
odjel za stranu djecu i djecu diplomata, a u hodnicima je svakodnevno moguće vidjeti djecu svih nacionalnosti i boje kože.
Multikulturalnost škola
štuje i kroz još
jednu posebnost – imaju specijaliziranu vjersku
učionicu u kojoj se s jedne strane nalazi Biblija, s druge Kur’an, a djeca se od malih nogu odgajaju biti dobronamjerna i
trpeljiva prema onima s različitim
običajima ili stavovima.
Dodatna je sreća u
svemu tome što na domaćem tržištu imaju zadovoljavajući
izbor halal namirnica, zahvaljujući
sve većem broju proizvođača koji se odlučuju
nabaviti ovaj certifikat.
No, Dugonjić
upozorava kako u Centru za certificiranje halal kvalitete u skorijoj budućnosti u planu imaju širenje
ponude, i to na financijski sektor.
“Nadamo
se da ćemo već od
sljedeće sezone nuditi poseban tip halal bankinga i halal
financiranja koji podrazumijevaju malo drukčiji
odnos između banaka i klijenata. Naime,
halal banking pretpostavlja da banka i klijent prilikom sklapanja partnerskog
odnosa zajednički snose rizike, dakle i jedni
i drugi gube i dobivaju, što
nije tipično za bankarski biznis
zapadnoga svijeta”, najavio je Dugonjić za Globus potvrdivši
još jednom kako je za poslovanje s muslimanskom zajednicom
potrebno dosta pripreme.
Ipak, jednom kad tvrtke probiju ova zahtjevna tržišta, otvaraju im se prilike za
strelovit razvoj biznisa uvjetovan vrlo pozitivnim demografskim obilježjima ove vjerske populacije.
“Dvije
su komponente bitne za ta tržišta. S jedne strane, tu je činjenica
da je pretežno riječ o
mladoj populaciji pa je tako tursko stanovništvo
u prosjeku staro oko 30 godina, a zatim je važno
to što stanovništvo
muslimanske populacije bilježi
kontinuirani rast broja potrošača. Mi smo procijenili da su nam ta tržišta veoma važna,
a dodatni poticaj bila nam je činjenica
da su naši proizvodi u samom startu okusno bili potencijalni za taj
dio svijeta”, kaže
za Globus predsjednik uprave Podravke Zvonimir Mršić.
Podravkini proizvodi zasad se
nalaze na policama nekoliko supermarketa u Kataru, isto se uskoro očekuje i u Dubaiju, a plan je u idućih pet godina potpuno promijeniti omjere prodaje na domaćim i inozemnim tržištima.
Zasad u izvoz odlazi 40 posto Podravkinih proizvoda, od čega 60 posto ostaje u Adria-regiji.
Mršićev
je plan u pet godina izvoz povećati
na 75 posto, od čega bi manje od polovice
ostajalo u Adria-regiji, a sve drugo išlo
za novija tržišta.
Računica je tu, sad još samo da im se “primi” Čokolino…
(The Bosnia Times, Autor: Dora Koretić, Globus)