Kada su seljani otišli svojim poslom, Rafael Pekeño je konačno ostao sam sa poglavicom i otvorio bilježnicu. Muškarci su sjedili u kolibi sa krovom od palminog lišća na obali Orinoko rijeke.
Prošlo je dvije godine od kada je Pekeño, medicinski brat, posjetio ovo siromašno starosjedilačko selo u Orinoko delti na istoku Venecueli. U bilježnici se nalazi lista pacijenata koji su dio programa liječenja HIV infekcije koji je, poput i ostatka zdravstvenog sistema u zemlji, propao.
Pekeño je počeo prozivati imena zaraženih.
„Armando Beria“, rekao je.
„I dalje je sa nama“, odgovorio je poglavica Ramon Quintin.
„Ebelio Quinino“, nastaio je medicinski brat.
„I dalje je ovdje“.
„Mario Navaro“.
„Mrtav“.
„Vilmer Medina“.
„Mrtav“.
Od 15 seljana koji su dio programa, petoro je umrlo od AIDS-a, bolesti koju izazia HIV virus. Sve u svemu, više od 40 stanovnika ovog sela je umrlo od AIDS-a ili simptoma nalik AIDS-u u posljednjih nekoliko godina. Selo ima oko 200 stanovnika.
„Veoma sam zabrinut“, kaže Pekeño. „Ova zajednica nestaje“.
Proteklih godina, zbog nestašica lijekova udruženih sa rasprostranjenim neznanjem, HIV se rapidno proširio deltom Orinoka i vjeruje se da su stotine pripadnika Varao kulture koji žive u naseljima poput Jubre de Guaia, umrli.
Bar jedno selo je nestalo ali vlada i dalje ignorira ovaj problem, kažu stručnjaci i Varao vođe.
Dr Jakobus de Vvard, stručnjak za infektivne bolesti Centralnog univerziteta Venecuele, koji je godinama radio među Varao narodom, kaže da je budućnost ove drevne kulture ugrožena. „Ako ne bude nikakve intervencije, to će utjecati na postojanje Varao naroda. Dio populacije je već nestao“, upozorio je on.
Venecuela se ne uspijeva izboriti sa AIDS krizom iako broj novoinficiranih i nastradalih od AIDS-a godišnje u svijetu opada.
Pod predsjednikom Hugom Chavezom, program HIV/AIDS prevencija i liječenja bio je svjetska klasa i djelovalo je kao da zemlja ima bolest pod kontrolom. Sa dolaskom Nicolasa Madura 2013, ekonomija je propala zbog čega je došlo do nestašica lijekova i testova za postavljanje dijagnoze a mnogi, najbolji ljekari su bili prinuđeni da emigriraju.
Vlada je prestala dijeliti besplatne kondome, kažu aktivisti. Madurova administracija nije odgovorila na zahtjeve za intervju sa zvaničnicima nacionalnog programa prevencije HIV-a, ministarstva zdravlja ili ministarstva za starosjedilačka pitanja.
Među najpogođenijim je Varao populacija, kaže Johnatan Rodrigez, predsjedavajući StopVIH, venecuelanske aktivističke grupe. „To je potpuno zanemarena populacija“
Varao vjekovima žive u oblasti delte. Ima ih oko 30.000 i žive u siromašnim naseljima od po stotinak ljudi.
Armando Beria, 25, stanovnik Jubre de Guaiaoa, koji je na Pekeñovoj listi, prvi put je čuo za AIDS kada je ljekar posjetio njegovo selo 2013. i testirao ljude na virus. „Pregledao me je i rekao mi da ga i ja imam“, ispričao je on.
On vjeruje da je zaražen dok je bio mlađi, seksom sa drugim muškarcima – što je uobičajena praksa među mladim pripadnicima Varao kulture.
Stručnjaci kažu da se virus u početku širio tako što su muškarci upražnjavali seks sa drugim muškarcim ali da je sada prešao na širu populaciju i da se sada širi i heteroseksualnim seksom i dojenjem.
Nijedna porodica u Jubre de Guaiu nije toliko pogođena epidemijom kao prošireni klan poglavice koji je u posljednje dve godine izgubio 12 članova zbog AIDSa i simptoma sličnim AIDSu. „Ranije, ako ste bili bolesni, radili su sve što mogu da vas smjeste u bolnicu. Sada to nije slučaj“, kaže on.
„Moj narod umire“.
Neki u njegovoj porodici vjeruju da su žrtve prokletstva koje je bacio nekadašnji stanovnik sela za koga drugi tvrde da je hoarotu, mračni šaman.
Mikaela Perez, 33-godišnja Quintinova unuka misli da je taj čovjek bacio čini na njenog oca koji je umro od simptoma nalik AIDSu, a poslije njega i drugi u porodici.
„Moja porodica nestaje“, kaže. „Prije smo svi živeli sretno zajedno. Ali sada je tome kraj“.
(TBT, The New York Times)
