KULTURA
“Gospodari naših života i naših sudbina
uvukli su nas u rat, u kriminal, u gangsterizam, pustili su sa lanca svoje
rasiste i mafijaše, otvorili mikrofone, uperili u njih kamere, od zemlje u
kojoj smo se rodili napravili su zemlju nasilja i sramote, a nas, protiv naše
volje i naših uverenja, pretvorili u svoje saučesnike…
FOTO: Dvaid (Faksimil)
Gospodari naših života i naših sudbina
uvukli su nas u rat, u kriminal, u gangsterizam, pustili su sa lanca svoje
rasiste i mafijaše, otvorili mikrofone, uperili u njih kamere, od zemlje u
kojoj smo se rodili napravili su zemlju nasilja i sramote, a nas, protiv naše
volje i naših uverenja, pretvorili u svoje saučesnike… Jedino što nam preostaje
jeste da postanemo izdajnici… Biti izdajnik u takvoj zemlji i takvom sistemu
najmanje je što može i mora učiniti svaki moralan i častan čovek”, rekao je 11.
4. 1992. Filip David u prvom krugu Subotnjih razgovora Beogradskog kruga,
udruženja nezavisnih intelektualaca koji su se još prije početka rata
suprotstaviliMiloševiću i velikosrpskom nacionalizmu. Kažnjen je udaljenjem s
posla urednika dramskog programa, na RTS-u.
Piše TV drame, filmske scenarije, objavio
je tri knjige pripovjedaka: “Bunar u tamnoj šumi”, “Zapisi o stvarnom i
nestvarnom”, “Princ vatre”, roman “Hodočasnici neba i zemlje” i knjige
angažiranih eseja “Fragmenti iz mračnih vremena” te knjigu pisama sMirkom
Kovačem. Nakon srpskog izdanja, ovih mu je dana, u Frakturi, tiskano i hrvatsko
izdanje Ninovom nagradom ovjenčanog romana “Kuća sećanja i zaborava”.
U intervju za Jutranji list David je
komentirao nebuloznu “rehabilitaciju” Draže Mihailovića govori
– Nalazimo se u neprestanoj predizbornoj
kampanji. Srpski i hrvatski šovinizmi se dopunjuju i međusobno hrane. Na djelu
je sveopća revizija historije u kojoj je historijska istina najčešće glavna
žrtva. Srbiju vode političari koji su je devedesetih doveli do ruba propasti.
Mogu li danas oni biti njeni spasioci? U svijetu mnogih apsurda možda je i to
moguće, iako duboko sumnjam. Karakteristika vremena u kojem živimo je velika
politička i ekonomska konfuzija i ogroman nedostatak solidarnosti. Blizu smo
ekonomskog kraha, preovlađujuju licemjerje i demagogija. A tragična činjenica
jeste da se takvom svijetu ne nalazi, ne vidi, alternativa.
/The Bosnia Times/