BiH i Srbija će u jednom
trenutku biti zaokružene u Paktu, ali samostalno će biti van njega. S obzirom
na nevidljivo članstvo u EU bukvalno će ostati crne tačke sa neodređenim
međunarodnim statusom i van jedne velike porodice kakva je NATO savez a zatim i
EU.
Piše:
Metodi Metodijev, thebosniatimes.ba
Već dugi niz godina u Bosni i
Hercegovini se vodi žustra polemika da li zemlja treba da uđe u NATO savez ili
da ostane vojno neutralna i nastavi saradnju sa Paktom u okvirima nekih
programa kao što je Partnerstvo za mir. Uglavnom dva konstitutivna naroda od
ukupno tri, tj. Bošnjaci i Hrvati, zalažu se za članstvo dok su Srbi manje-više
po tom pitanju negativni i pesimistični. Ima dovoljno razloga za postojanje srpskog
pesimizma kao što su: NATO bombardovanje srpskih linija u toku rata na koji
način se Alijansa direkno umiješala u konflikt u BiH, slijedi stav Srbije po
pitanju članstva koji još uvijek nije jasno definisan i koji je dobro
zamaskiran pod izgovorom „vojne neutralnosti“; dalje slijedi stav domaćih srpskih političara u BiH
koji koriste članstvo za unutrašnje svrhe i prijete na način da bi takav potez poremetio
odnose između BiH i Rusije, itd.
Generalno na Zapadnom Balkanu dvije zemlje su
punopravne NATO-članice: Slovenija i Hrvatska, a još tri su kandidati za
učlanjenje i očekuju poziv – Crna gora, Albanija i Makedonija. Kosovo je davno
deklarisalo svoju spremnost za pridruživanje Savezu. Pridruživanje
NATO-u jedno je od strateških euroatlantskih stremljenja u cijelom regionu.
Na taj način BiH i Srbija će u
jednom trenutku biti zaokružene u Paktu, ali samostalno će biti van njega. S obzirom
na nevidljivo članstvo u EU bukvalno će ostati crne tačke sa neodređenim
međunarodnim statusom i van jedne velike porodice kakva je NATO savez, a zatim
i EU. Ne smije da se koristi zabluda da bi jedna zemlja iz regiona mogla postati članica EU, a da prethodno ne uđe
u NATO savez. Iskustvo iz prethodne dvije decenije ukazuje da su svi bivši sovjetski
sateliti kao što su Poljska, Češka, Bugarska, Rumunija itd. morali učiniti
korak članstva u NATO da bi ostvarili svoj strateški cilj – pridruživanje Europskoj
uniji. U nekom pogledu članstvo u NATO-u je zvanično neobavezni, ali nezvanično
neophodni preduslov za pridruženje zemljma – članicama u Uniji.
NATO i finansisjksi tokovi
Glavno
pitanje je „Šta bi članstvo donijelo BiH i kakve bi koristi zemlja imala od
učlanjenja u Paktu?“ Protivnici tog poteza kažu da će se poremetiti odnosi sa
Rusijom te da će ruske rakete biti usmjerene i prema Bosni i Hercegovini. To
nema veze sa logikom. Da li su zbog članstva u savezu neke istočnoevropske
zemlje poremetile ekonomske odnose sa Moskvom? Čvrsto ne. Primjer za to može da
bude Bugarska gdje je ruski „Lukoil“ kupio rafineriju nafte u Burgasu, prilagodio
rad u skladu sa najvećim svjetskim standardima ekologije, a goriva ispunjavaju
sve kriterijume kvaliteta na evropskom nivou. Rafinerija nije više opasna po
okoliš kao što je bila u prošlosti, a obim proizvodnje naftnih derivata za
bugarsko tržiste i za izvoz se povećava iz godine u godinu. I zašto bi tada
Rusi usmjerili rakete prema svojoj investiciji i time razrušili nešto što njima
vrijedi i ekonomski i finansijski? Paralela sa rafnerijom u Bosanskom Brodu za
sada ne može da bude napravljena, mada je vlasnik te rafinerije isto ruska
kompanija „Zarubježnjeft“, koja je ne manje moćnija nego što je „Lukoil“.
Biznis generalno slijedi svoje tržišne tokove. Novac i finansijski tokovi imaju
svoju tržišnu logiku i trebaju ulaganja u sigurnim i stabilnim zemljama.
Članstvo u NATO savezu učiniće od BiH upravo takvu državu. I ne samo po pitanju
ruskog kapitala nego i za sve ostale potencijalne ulagače u zemlji. Na isti
način povečaće se neminovno i međunarodni kreditni rejting BiH, koji je jasan
signal za strane investitore. Investicije otvaraju radna mjesta, dolazi do
socijalnog efekta – smanjenja nezaposlenosti, a samim tim i do smanjenja društvene
tenzije i siromaštva. Slijedi zaključak da se od političkog koraka članstva u
NATO savez stiže do socijalno-ekonomskog efekta koji je neizmjerljivo bitniji
od samog političkog poteza učlanjenja.
Sa
druge strane, može se ocijeniti da je međunarodni imidž Bosne i Hercegovine generalno
negativan. Pitajte bilo koga na ulicama u Evropi šta misli o BiH i u 95%
slučajeva asocijacija za BiH je vezana za rat i masakre počinjene tokom rata. Pristupanjem
NATO savezu imidž će se neminovno poboljšati, a to znači da će ljudi u
inostranstvu polako prestati da imaju negativna predubjeđenja prema zemlji.
Efekat je ponovo socijalno – ekonomski, a sa druge strane BiH ima sve moguće
pretpostavke da postane veoma privlačna destinacija u Evropi sa svojim zimskim,
seoskim i historijskim turizmom, sa svojim banjama i hodočasnim mjestima.
Bosna ne mora
čekati Srbiju
Kao
zemlja – članica NATO pakta Bosna bi se mnogo lakše mogla suočiti i izboriti sa
današnjim bezbjednosnim izazovima kao što su međunarodni terorizam, energetska
bezbjednost, regionalnim i međunarodnim vojinim i političkim krizama. Bosna je
mala zemlja i nema kapaciteta da se sama suoči sa takvim izazovima niti da se snađe
na odgovarajući način sa njima. Kao dio NATO porodice BiH bi uvijek imala čvrst
oslonac u takvim kriznim situacijama na koji bi mogla računati u potpunosti. Usklađenost
odbrambenog i bezbjednosnog sistema u BiH sa NATO standardima nesporno bi
povećalo kapacitete Armije BiH i bezbjednosne strukture zemlje. Iste bi postale
nesumnjivo učinkovitije i stabilnije obzirom na asimetrične prijetnje sa kojima
se Bosna sve češće suočava i sa kojima bi se sama teško uspjela izboriti.
Često
se kaže da Bosna mora pratiti ono šta se dešava u Srbiji. Ne mora. Bosna je
nezavisna država i ona ima svoj put kojim treba da ide. Zasigurno je bitno da
se dešavanja i trendovi u Srbiji trebaju pratiti, ali jedino sa tačke da Bosna ne
treba da ponavlja srpske greške, već da pokupi vrijedno srpsko iskustvo u svim
oblastima. To je važeće i za Hrvatsku, i za Sloveniju, i za Bugarsku.
Trenutak
za politički preokret prema NATO-u i članstvu u Paktu je više nego povoljan
obzirom na krizu u Ukrajini, konflikt u Siriji i Iraku, a ponajviše zbog prijetnji
od terorizma koje se povećavaju iz dana u dan.
Sada
su na potezu domaći političari. Vrijeme je da preuzmu odgovornost i da učine za
ovu zemlju potez članstva u NATO, koji će jednog dana biti duboko cijenjen od narednih generacija u ovoj zemlji.
/The Bosnia Times/