REPORTAŽA
Stari grad Ključ, u istorijskim
dokumentima poznat kao Ključ na Sani prvi put se spominje 1322 godine u vlasništvu plemićke porodice
Hrvatinića, tačnije Vukosava Hrvatinića, strica čuvenog Hercega
Hrvoja koji je sagradio kraljevski grad Jajce.
Stari grad Ključ, u istorijskim
dokumentima poznat kao Ključ na Sani prvi put se spominje 1322 godine u vlasništvu plemićke porodice
Hrvatinića, tačnije Vukosava Hrvatinića, strica čuvenog Hercega
Hrvoja koji je sagradio kraljevski grad Jajce.
S obzirom da je
Stari grad Ključ poznat kao posljednje utočište bosanskog
kralja Stepana Tomaševića pred najezdom Turaka predvođenih sultanom
Mehmedom El-Fatihom, pa zbog te “posljednje epizode” bosanskog
kaljevstva, Ključ i danas nazivaju kraljevskim gradom.
Mahmut paša je izdejstvovao
Tomaševićevu predaju 1463. godine u Ključu, a zatim ga je
odveo sultanu El Fatihu u Jajce gdje je i pogubljen.
“Stari grad
Ključ se, zapravo, sastoji od tri dijela: stražarska kula Lubica,
zatim ulazni dio-plato, koji je iz osmanskog perioda i zovu se Tabor kule, dok
je drugi dio daleko veći i isprepleten je u samim klisurama klanca, potječe iz 13 stolječa, i to je zapravo
srednjovjekovni grad Ključ na Sani”, pojasnio je je Fuad Alibegović, profesor
istorije iz Ključa.
Stari grad Ključ je proglašen nacionalnim
spomenikom 1951 godine.
Poslije rata općina Ključ je u suradnji sa
Zavodom za održavanje kulturno historijskog naslijeđa renovirala Tabor
kule, osmanski dio starog grada, ali je srednjovjekovni grad Ključ na Sani i dalje
netaknut, prekriven je gustim rastinjem, debelim bršljenom, urastao je
u stijene koje se okomito uzdižu iznad današnjeg Ključa.
(The
Bosnia Times, AA)
