BIZNIS
Katar je planirao uložiti 200 milijardi dolara u infrastrukturu do 2030, kako bi privukao inostrane investitore koji su se nadali velikom
profitu.
Međutim, odlaganje projekata razvojnog plana,
problemi sa ugovorima i birokratija doveli brojne izvođače
radova u probleme, a njihovu zaradu učinil nezivjesnom, piše Rojters.
Izgradnja projekta Šark krosing vrijednog 12 milijardi dolara, koji uključuje most i podvodni tunel u zalivu u Dohi, trebalo je da počne ove godine i da se završi do
2022. kada se u Kataru održava Svjetsko prvenstvo u fudbalu, ali će taj rok biti probijen jer katarska vlada mijenja prioritete.
Korupcionaški skandal u Međunarodnoj fudbalskoj
federaciji (FIFA) stavio je u fokus Katar i organizaciju Svetskog prvenstva u
fudbalu 2022, na koju će otići od 10 od 200
milijardi dolara iz razvojnog programa.
Iako ogromno bogatstvo od proizvodnje prirodnog gasa omogućava
Kataru da ulaže u infrastrukturu, on to čini uz stroge propise.
“Katar
se plaši da će ga međunarodni konsultanti orobiti, da je ovo neka vrsta zlatne groznice i da
će kompanije pokupiti sav novac kojeg budu mogle da se dokopaju”,
navodi izvor iz katarskog građevinskog sektora.
“Građevinske kompanije i konsultanti finansiraju projekte za svoje
klijente, ponekad se radi i o desetinama miliona dolara, što je
neodrživo. Na kraju dobijete svoj novac, ali to ponekad traje
godinama, a želite da budete isplaćeni na vrijeme. Oni
(Katar) pokušavaju da vam smanje zaradu u raznim fazama projekta”,
dodao je izvor.
Kompanije sa
Bliskog istoka i lokalni zajednički poduhvati bolje prolaze u Kataru, jer se smatraju dugoročnim investitorima.
“Prednost dajemo onima koji dođu da rade sa nama, ne samo za jedan projekat
nakon kojeg će otići”, navodi direktor katarske Agencije za
javne radove, zadužene za Šark krosing i druge projekte, Džalal Sali,
i dodaje da međunarodne građevinske firme mogu konkurisati samo za projekte vrijedne iznad 200
miliona rijala (54,93 miliona dolara).
Mnoge kompanije se odlučuju za zajedničke poduhvate da bi
ublažile udar na finansije, pri čemu lokalni
partner zapošljava oko 90 odsto radne snage i dobija oko 60 odsto zarade,
a međunarodna firma osigurava skuplje i stručnije
kadrove za više pozicije.
(The Bosnia Times)