Za dvije legende egipatskog fudbala, protekla sedmica prošla je haotično. U srijedu, Salahov Liverpool osigurao je svoje mjesto u finalu UEFA Lige prvaka, takmičenju najboljih evropskih klubova, u kojem će 26. maja igrati protiv Real Madrida.
Kako se bliži kraj sezone, pred Salahom je još niz rekorda koje treba oboriti ili postaviti prije zatvaranja sezone, a sve je veća želja da se on upiše u listu kandidata za Ballon d'Or (nagradu za fudbalera godine).
Sa ‘one’ strane režima
Početkom sedmice, u utorak, bivši Salahov suigrač, Muhamed Aboutrika, stavljen je na potpuno drugačiju i ozbiljniju listu od strane kaznenog suda u Kairu – listu osumnjičenih za terorizam.
39-godišnji bivši fudbaler optužen je za finansiranje Muslimanskog bratstva, koja je od 2013. godine službeno proglašena terorirstičkom organizacijom u Egiptu.
Na listi je terorista od januara 2017, ali ovosedmična odluka to produžuje na narednih pet godina. Pored toga što će mu zamrznuti imovinu, postoji rizik da će ga uhapsiti ako se ikada pokuša vratiti u Egipat (posljednje tri godine živi u Kataru).
Na vrhuncu svoje karijere, Aboutrika je okarakterisan kao „možda i najbolji fudbaler koji je ikada igrao u Evropi ili Južnoj Americi“ od strane poznatog italijanskog sportskog novinara Gabriele Marcottija.
Dok Salaha s pravom slave širom svijeta zbog njegovog fudbalskog talenta, postignuća i donacija, Aboutrika se ne može vratiti u svoju domovinu zbog straha od progona.
Izgleda da je egipatski režim izbrisao fantastičnu Aboutrikinu karijeru iz kolektivne svijesti egipatskog naroda, dajući time primjer šta se dešava onima koji su sa „one“ strane režima.
Poruka je jasna za sve egipatske javne ličnosti, bez obzira na reputaciju, ma koliko tanka bila, svaka veza s Muslimanskim bratstvom ili javno odbijanje suradnje s režimom rezultirat će krahom i poniženjem.
Ali možda još gora, skrivena poruka koju egipatska vlada šalje mladima u toj zemlji (prema UNDP-u, 40% populacije je između 10 i 20 godina starosti), jeste da ako žele ostvariti svoje ambicije, ispuniti svoj potencijal i kasnije živjeti od toga, moraju napustiti Egipat.
Pored učešća na FIFA-inom svjetskom prvenstvu u dresu Egipta, Aboutrika je postigao sve što je ostvarivo za jednog fudbalera u Africi. Kao igrač kluba al-Ahly u Kairu, bio je sastavni dio šampionskog tima koji je u periodu od 2004. do 2011. godine zaredom osvojio sedam titula egipatske premijer lige, dva domaća kupa i tri trofeja CAF lige prvaka.
U domaćoj reprezentaciji, Aboutrika je bio važna komponenta egipatskog tima koji je osvojio tri uzastopna Afrička kupa nacija, 2006, 2008. i 2010. godine, postigavši odlučujuće golove u dva od tri finala.
Kao pojedinac, četiri puta je osvojio nagradu za najboljeg igrača u Africi. 2008. godine osvojio je nagradu BBC-a za najboljeg fudbalera u Africi.
Tada su se njegovi uspjesi cijenili i slavili širom Egipta i svijeta. Za tu pažnju dobrim dijelom zaslužna je njegova odluka da svoju karijeru nastavi u Egiptu umjesto u Evropi, gdje bi zasigurno stekao veću slavu i bogatstvo.
Često se ponavljalo da su mu neporeciva popularnost i status u Egiptu vrijedniji od novca koje je mogao zaraditi igrajući u Evropi.
„Aboutrika je osvojio najveću nagradu koju jedna osoba može imati, a to je ljubav naroda,“ napisao je sportski kolumnista Hassan Mistikawi u državnom listu Al-Ahram. Bob Radley, nekadašnji trener egipatske reprezentacije rekao je u jednom intervjuu za FIFA.com u martu 2013. godine: „Gdje god bismo krenuli… ljudi bi govorili, ‘Morate izabrati Aboutriku.’ Nevjerovatno je popularan i voljen u narodu.
„Cijene ga ne samo kao igrača već i kao čovjeka. Uradio je sve da se održi na nivou. On je nedvojbeno naš lider i on sa sobom nosi iskustvo i inteligenciju od velikog značaja za tim.“
Stoga je još šokantnije da takva vrhunska sportska ličnost u arapskom svijetu i njenoj najmnogoljudnijoj zemlji živi u izgnanstvu i na egipatskoj je listi terorista već tri godine. Optužbe, koje su se prvi put pojavile 2015. godine, glase da je turistička kompanija Asshab Tours, čije osnivanje je potpomogao Aboutrika koji je i vlasnik dijela dionica, povezana sa Muslimanskim bratstvom.
Suvlasnik, Anas Muhamed Omar El-Kady, optužen je za neprijateljski akt protiv države, dok su fondovi kompanije navodno korišteni za finansiranje terorističkih napada.
Ali Aboutrika tvrdi da El-Kady više nije involviran i da je kompanija promijenila naziv 2013. godine. U svakom slučaju, moglo bi se zaključiti da su optužbe tu samo opravdanje za proganjanje Aboutrike zbog njegove javne podrške Muhamedu Mursiju, kandidatu Muslimanskog bratstva u predsjedničkim izborima 2012. godine.
Kada su optužbe prvi put izašle u javnost, mnogi su mislili da će ga spasiti njegova popularnost. „On je mnogo popularniji od predsjednika… on nije samo najpopularniji sportista – on je najpopularnija ličnost,“ izjavio je Hatem Maher, viši urednik Ahram Onlinea.
Nažalost, „ljubav“ i popularnost nisu bili dovoljni da zaštite, ni pravno ni materijalno, Aboutriku od režimskog napada i kazne u vidu zamrzavanja imovine zbog njegove navodne povezanosti sa Muslimanskim bratstvom.
Ali možda najtragičnija posljedica ovoga jeste činjenica da Aboutrika, u strahu da bi po povratku u Egipat bio uhapšen, nije mogao prisustvovati pokopu svoga oca koji je umro prošle godine.
U međuvremenu, Salah cvijeta u Evropi, relativno oslobođen okova i zamki egipatske politike. Iako je pred njim još dug put do svih tih nagrada i postignuća koji krase Aboutrikinu biografiju, on je trenutno jedan od najpopualrnijih sportista na svijetu.
S tim dolaze i unosna sponzorstva poput ugovora sa kompanijama Pepsi, Uber i Vodafone, i vjerovatno novim ugovorom s njegovim klubom od otprilike 185,000 funti sedmično. Sve što je postigao uradio je svojim naporom i ustrajnošću.
Bradley, koji je radio sa Salahom i Aboutrikom za vrijeme svog mandata u Egiptu, rekao je, „za nas, najveći igrač bio je Muhamed Aboutrika… Salah se ugledao na njega kao igrača i kao čovjeka. Vidjelo se da je htio naučiti od njega kako ispravno postupati.“
Sigurno da je glavna stvar koju će Salah naučiti iz ove Aboutrikine priče jeste da je očuvanje odnosa sa egipatskim režimom krucijalno za preživljavanje. Primjer toga je njegova donacija fondaciji Tahya Masr („Živio Egipat“) koju je osnovao egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi.
Ali možda još teža lekcija za Salaha, i ostale mlade ljude u toj zemlji, jeste da je bolje unovčiti svoj trud i talenat dalje od Egipta, dok još ima prilika, jer bez ozbira na to koliko se trudili vratiti i služiti svojoj zemlji, egzistencija nikada nije zagarantirana – a to se rijetko isplati.
(TBT, MEE, Prevela Esma Latić)