Ima nešto slično u biografijama Muharema
Bazdulja i Gavrila Principa. Strane konspirativne organizacije oduvijek su
svojim „crnim rukama“ lovile mlade Bosance. Ali je jedna razlika između
Bazdulja i Pricipa dovoljna da bi mu se reklo kako se džaba kvarta i da nikad
neće ući u „povijest“ kao značajan lik. Jer dok je bolešljivi Princip bio spreman dati život za Bosnu, Bazdulj će
dati život za karijeru! A takve ni bosanska povijest ne prima u sebe i ne
pamti!
Dizajn
plakata kojim se najavljuje tribina posvećena antifašizmu pod naslovom
„Antifašizam u savremnom svijetu“ asocira na prvomajske, proleterske radničke,
udarničke dane. Sama petokraka govori da je to jedini simbol antifašizma u
(savremenom) svijetu. Jesu Titovi partizani i Staljinova Crvena armija dali
presudni doprinos u pobjedi protiv Hitlerovog fašizma, bez obzira što su
kasnije postali diktatori pod čijom su pesnicom počinjeni jezivi zločini. Ali,
govoriti danas u Sarajevu o antifažizmu u (savremenom) svijetu sa amblemom
petokrake mogu samo ocvali islamofobi i pupoljci bijelo (svjetske) masonerije.
Jer, niti se fašizam historijski iskazao samo u Hitleru, niti su antifašisti
bili samo Staljin i Tito!
Muharem
Bazdulj, pisac iz Travnika koji se preselio u Beograd, pokušao je amnestirati
teroristu Gavrila Principa, kao pripadnika Mlade Bosne, kao što je pokušao i
ismijati (godišnjice) bombardiranja Beograda od strane NATO-a, zarad
zaustavljanja fašističkih koljačkih formacija koje je taj Beograd poslao na
Kosovo. Bazdulj sa imenom Muharem treba da potvrdi tezu sipljivih srpskih
nacionalista da „Gavrilo Princip, baš kao ni narod kojem pripada, nije izazvao
Prvi svjetski rat, baš kao što ni uspomena na Principa, baš kao što ni narod
kome Princip pripada, nisu izazvali ratove u SFRJ ili bombardovanje NATO-a.“
Ima
nešto slično u biografijama Muhmarema Bazdulja i Gavrila Principa. Strane
konspirativne organizacije oduvijek su svojim „crnim rukama“ lovile mlade
Bosance. Kako su masoni ili srpski crnorukaši ulovili Principa, bolesno,
tuberkulozno srpsko čobanče iz Grahova, tako je ulovljen depresivni
provincijalac iz Travnika koji je još od malehna volio čitati i pisati te
maštati da bude velik kao Andrić. Ali je jedan razlika između Bazdulja i
Pricipa dovoljna da bi mu se reklo kako se džaba kvarta i da nikad neće ući u
„povijest“ kao značajan lik. Neće mu pomoći ni portali koji ga već pripremaju
time da ga proglašavaju da je postao „ličnost godine“. Jer dok je bolešljivi
Princip bio spreman dati život za Bosnu, Bazdulj će dati život za karijeru! A
takve ni bosanska povijest ne prima u sebe i ne pamti!
Stoga,
koliko god se kao pisac kurčio kako piše o velikim temama, pa se želi
predstaviti da je zanijetio krenuti stopama Mehmeda Meše Selimovića, odnosno
Emira Nemanje Kustirce, to mu ne uspijeva. Još uvijek u očima svojih
malobrojnih čitalaca u Sarajevu nije veći od „vlašičkog brabonjka.“
Međutim,
opako je da je Bazduljev sugovornik Arie Livne stari, sipljivi islamofob iz
čijih usta smrdi usirena krv palestinske djece iz Gaze! Jezivo je to što mu se
dozvoljava da govori među studentima koji su rođeni u vrijeme opsade Sarajeva! Pa makar se panel održavao i u Banja Luci, nedaleko od Manjače.
/thebosniatimes.ba/
