Vjerovatno je Izrael pokrenuo raketni napad u Siriji, koji je ubio najmanje 26 provladinih boraca, među kojima su mnogi bili Iranci, kasno u nedjelju uvečer. Mete su uključivale skladište raketa koji je eksplodiralo zatresavši zemlju poput blažeg zemljotresa, prenosi “Independent”.
Iranske vijesti su prvo potvrdile, a zatim negirale da su iranski objekti uništeni, što ukazuje na to da Teheran želi negirati da se taj događaj odigrao, jer, bar trenutno, ne namjerava odgovoriti Izraelu.
Izrael nije zvanično potvrdio da je odgovoran za vazdušne udare, ali izraelski mediji o njima izvještavaju kao da nema sumnje da je Izrael iza njih.
Iran možda smatra da vojna akcija protiv Izraela nije u njegovom interesu u danima koji će vjerovatno dovesti do povlačenja Donalda Trumpa iz sporazuma o Iranu 12. maja.
Izraelska vlada na čelu sa Benjaminom Netanyahuom tvrdi da ima dokaze da Iran krši nuklearni sporazum, što Iran predvođen Hasanom Rohanijem odlučno negira. Ipak, Izrael vjeruje Trampu.
Iransko rukovodstvo će željeti da izbjegne dati izgovor Trumpu za njegove postupke i na taj način upravo Americi pripišu što više krivice za povlačenje SAD-a iz sporazuma.
Izrael vjerovatno računa da može imati koristi od toga što Iran neće uzvraćati napade u narednih nekoliko sedmica ili čak mjeseci, čak i ako Izrael poveća svoje vazdušne udare na iranske mete u Siriji.
To je rizična strategija: mnogo toga zavisi od obima izraelskih ambicija u Siriji. Izrael može očekivati snažnu podršku SAD-a, novi američki državni sekretar Mike Pompeo upravo je napustio Izrael kada su se posljednji raketni napadi dogodili.
Ali ako se izraelski vazdušni rat u Siriji nastavi i počne utjecati na ravnotežu moći u sedmogodišnjem građanskom ratu, onda će se Iran svakako osvetiti. A to je ono čega se Zapad treba plašiti. Iranska reakcija na razvoj događaja koji utiču na njene interese na Bliskom istoku – kao što je izraelska invazija na Liban 1982. godine i američka invazija na Irak 2003. godine – u prošlosti je imala tendenciju da bude odložena ali ipak efektivna.
Izraelske vojne akcije u Siriji ne mogu jednostavno izdvojiti iranske mete. Ti napadi bi mogli razbjesniti i Rusiju koja ne želi da vojne uspjehe Bashara al Assada, koga Moskva podržava, ugrozi Izrael.
Odnosi između Izraela i Rusije su u silaznoj putanji upravo zbog Sirije iako su Izraelci navodno obavijestili Rusiju o planiranim napadima na iranske mete.
Izrael je izvršio nekoliko napada na iranske mete i svakako je sposoban nanijeti veliku štetu iranskoj vojsci u Siriji, ali teško će ih moći istjerati iz zemlje. Pokušaj da to uradi može izazvati širi rat.
Politika SAD-a u Siriji je kontradiktorna: Trump demonizira Iran kao izvor svega zlog i navodi da mu se mora suprotstaviti, a s druge strane najavljuje povlačenje iz Sirije.
Izraelsko-iransko sukobljavanje u Siriji otvorilo bi još jedan borbeni front u sukobu koji već ima više frontova.
Taj sukob bi mogao bi umiješati i libanski Hezbolah, koji je također važan saveznik Assada. SAD može podržati agresivniju izraelsku poziciju u Siriji, ali opsjednutost Trumpove administracije Iranom kao izvorom sve nestabilnosti na Bliskom istoku je opasno pojednostavljena misao i ona injektira više nestabilnosti u region koji je već duboko nestabilan.
(TBT, blic.rs)
