Od izbijanja građanskog rata, Sirija je postala magnet za vlade, zemlje i organizacije koje su koristile priliku da ispune svoje ciljeve. Rezultat je skoro šest decenija nazadovanja, do perioda kada je bila toliko slaba da je bila lahak plijen za regionalne i međunarodne igrače.
Američka javnost sve glasnije optužuje administraciju Bijele kuće da nema jasnu strategiju za Siriju. Predsjednik Donald Trump je u roku od samo nekoliko dana najavio povlačenje trupa iz zemlje i izveo masovni raketni napad. Ipak, brojni regionalni igrači još računaju na američku silu u regionu zarad ostvarivanja svojih ciljeva.
Saudijska Arabija pretendira na vrh
Od svih zemalja koje su zaigrale u Siriji, posebno se izdvaja Saudijska Arabija. Kralj Abdulah bin Abd al-Aziz, prvi je arapski lider koji je osudio represiju Bashara al-Assada i otvoreno pozvao na naoružavanje pobunjenika.
Rijad pretendira da uspostavi dominaciju na Bliskom istoku i istisne svog glavnog protivnika, Iran. Od ljeta 2013. godine, Saudijska Arabija je postala glavni finansijer i dostavljač oružja pobunjeničkim snagama, mahom obezbjeđujući pješadijsko naoružanje, puške i antitenkovsko oružje. Pomoć pobunjenicima vršena je kao kontramjera zbog pomoći koju je Iran slao provladinim snagama.
Izrael čuva obale
Glavni cilj Tel Aviva je da ni po koju cijenu ne dozvolu izlaz Irana na Sredozemno more. Zajednički neprijatelj tako ga je, uz pomoć Washingtona, zbližio sa dojučerašnjim protivnikom, saudijskom kraljevinom. Takođe, Izraelu ne prija ni pomoć koju Teheran šalje libanskom Hezbolahu, pa na svaki način pokušava povući crtu do koje Iran može da se približi.
Izrael je tako u nekoliko navrata učestvovao u vojnim operacijama protiv provladinih snaga, a čak i posljednji, današnji, raketni napad pripisuje Tel Avivu, kako je objavio britanski “Daily Mail”. Međutim, opcije Izraela su u veliko mjeri smanjene, jer osim vazdušnih udara i dostave oružja ne može značajno utjecati na stanje na terenu.
Kurdi ratuju za državu
Kurdi u Siriji, kao i u Iraku i Turskoj, već decenijama se bore za formiranje sopstvene države. Tako su se i u ovom ratu priklonili strani za koju su mislili da bi im mogla pomoći u tome, ali komplicirani politički odnosi u regionu ni ovoga puta nisu išli na ruku “najvećem narodu bez države”, kako ih još nazivaju.
Iako je sada već bivši državni sekretar Rex Tillerson pomogao formiranje labave zajednice Kurda na sjeveru Sirije, pod navodima da će štititi teriroriju oslobođenu od ISIS-a, Turska je već poslije nekoliko dana poslala vojsku i zauzela teritoriju.
Zajednički interesi spojili su Moskvu i Teheran u Siriji, a pored saveznika u Basharu al-Assadu, sve veću podršku imaju i u Ankari koja se priključila dominantom savezu na terenu.
Iran protiv Zapada
Prije ruske intervencije 2015, Teheran je bio primarni saveznik Bashara al-Assada, kojem je slao oružje, novac, a prema nekim navodima medija i borce u vidu Hezbolaha. Trenutno najjači regionalni igrač, svoj utjecaj na Bliskom istoku ostvaruje kroz pomoć šiitima, pa je na istu kartu zaigrao i u Siriji.
Međutim, religija nije glavni motiv za Teheran. Islamska republika okružena je nerijateljski nastrojenim konkurentima u regionu, i nastoji prigrliti što je više moguće lokalnih saveznika, i tako neprilike držati dalje od svojih granica.
Iran pretendira da preko Sirije izađe i na Meditaran, a Teheran i Damask su u borbi za vrijednu obalu u dva navrata podržali Palestince u pobunama protiv Izraela.
Erdogan ratuje za Erdogana
Turska je na početku rata podržavala zapadnu koaliciju. Kada je Rusija 2015. godine vojno podržala Assada, Turska je oborila ruski bombarder koji je navodno ušao u njen vazdušni prostor. Ledena reakcija Moskve sankcijama, uz neuspjeli vojni puč protiv Erdogana za koji turski predsjednik optužuje zapadne sile, brzo su navele Ankaru da promijeni stranu, ili barem sjedi na dvije stolice.
Turske pretenzije na Bliskom istoku datiraju od vremena Osmanske imeprije, a aktuelnog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana sad već javno ocjenjuju kao čovjeka koji teži vraćanju stare slave Turcima. Također osim zbližavanja sa Rusijom uprkos negodovanju NATO saveznika, Erdogan je brzo reagirao i napao Kurde na sjeveru Sirije.
(TBT, blic.rs)