KULTURA
Bare: “Mladi su uvijek bili
ogledalo svojih roditelja, profesora itd. Zato se i dogodila ona klaonica, a u
klaonici su učestvovali i mladi ljudi iz
predivnih osamdesetih.”
FOTO: Bare (Agencije)
Pošto je podržao Ivu Josipovića koji je njegovu pjesmu “Put ka sreći” koristio u kampanji, Goran
Bare priznaje: “Da,
podržao
sam Josipovića
jer sam se uplašio
kada sam vidio ko se sve kandidovao. Danas ne bih podržao nikoga, niti ću
to činiti
ubuduće.”
U doba kada je počinjao karijeru, osamdesetih, praštao je novi zvuk. I u Zagrebu i
Beogradu. I na Akademiji i u Kulušiću i Lapu. Sloboda i novi svijet osvajao se i omladinskom štampom poput Poleta. Prošle sedmice smo saznali iz zagrebačkog Globusa za tragične rezultate istraživanja koje je finansirala EU, po
kojima su mladi u Hrvatskoj i mnogim ekszemljama skloni konzervativizmu,
diktaturi, populizmu... Na pitanje kako objašnjavaš toliku konzervativnost današnjih mladih, Bare
odgovara: “Ta
glasila su bila glasila socijalističke
omladine Jugoslavije. Ja sam, naravno, bio distanciran i od te naizgled
slobodne štampe,
a o novom talasu i svim tim nasmijanim
likovima koji pozivaju na ples (ZG novi val) ili pjevaju nekakve pretenciozne, kvaziintelektualne p…je
(EKV), ili vesela rasplesana sarajevska scena (Valentino, Crvena jabuka…),
sve to nije imalo veze ni sa mojim muzičkim ukusom niti sa svjetonazorom.
Po meni su osamdesete godine bile decenija kada se na tron svjetske politike počeo penjati liberalni kapitalizam tj. radikalni oblik
kapitalizma, ta monstruozna tvorevina već 30 godina uništava
radnike širom
svijeta. Ali, vratimo se muzici, na svu
sreću,
kako u sv ijetu tako i
kod nas, ispod mejnstrim nakaza bujao je rokenrol andergraund. Sve je
eksplodiralo 1988/89. pojavom sub-pop izvođača
u SAD, Mančesterom
u UK, NSK – Ljubljana i Slušaj
najglasnije – Zagreb. Eto, tako sam ja doživio i preživio osamdesete. Što
se tiče
mladunčadi
danas, ja znam – jer sam iz provincije – da je i osamdesetih stanje bilo isto,
razlika je što
danas postoje društvene
mreže
pa se stvarno stanje među
mladima ne može
sakriti kao nekad. I u tim zlatnim osamdesetim je 80% mladih slušalo novokomponovanu i
zabavnu muziku. Mladi su uvijek bili
ogledalo svojih roditelja, profesora itd. Zato se i dogodila ona klaonica, a u
klaonici su učestvovali
i mladi ljudi iz predivnih osamdesetih.
(The
Bosnia Times)
