Bilo da trče pustinjom, skaču opremljeni padobran odijelima ili rone, sve više ljudi juri za naletom adrenalina, a ponekad i nastrada. Stručnjaci kažu da motivacija nije želja da se umre već čežnja da se osjete živim.
“Živimo u virtuelnom, zbunjujućem, hiper-tehnološkom postmodernom svijetu gdje svi tragamo za stvarnim iskustvima”, kaže Orin Starn profesor na Djuk univerzitetu u Severnoj Karolini. Na stijeni ili u cjevi ogromnog talasa ne postoje pravila ili penali. Uradi to kako treba ili ćeš nastradati. Potreban je maksimalan fokus i odsustvo svih ostalih briga. Tu, možda, leži privlačnost.
“Sto posto ste u trenutku, hipersvjesni svega i fokusirani samo na taj posao”, kaže Karlos Pedro Brisenjo, 43-godišnjak iz DiLanda, Florida o njegovoj zabavi koja ga sada gotovo stalno okupira – skakanju i letenju obučen u padobran odijelo koje aktivira opasno blizu tla. “Izaziva zavisnost taj osjećaj straha i nagrade kada kontrolišete strah i bezbjedno sletite. A onda poželite da opet odete gore i sve ponovite”.
Analiza tržišta Delaver norta, kompanije koja organizuje događaje, pokazuje da je učešće u ekstremnim sportovima, uključujuči i one sa ponekad fatalnim ishodima poput Taf Murdera i Spartanske trke, prevazilazi konvencionalne sportove.
Kompanija predviđa da će do 2020. ekstremi sportovi biti konkurencija profesionalnim sportovima kao najgledaniji sportski saržaj. Razlog tome je dijelom i taj što se na internetu dnevno postavi više sati snimaka od kojih zastaje dah. Putovanja na glavne destinacije za skakanje, ronjenje, surfovanje i penjanje u Švajcarskoj, Francuskoj, Norveškoj, Australiji, Nepalu i Brazilu se povećalo.
Brisenja su na skakanje padobranom, a potom i letenje inspirisali JuTjub snimci drugih skakača. Sa prijateljem Aleksanderom Polijem, 31, glumio je u filmu “Base” o BASE letenju. Poli je poginuo 2016. kada je tokom takvog letenja udario u drvo. Film je premijerno prikazan prošle godine. Njegova smrt uslijedila je poslije smrti još jednog BASE skakača, Dina Potera koji je udario u stijene u Josemiti, nacionalnom parku 2015.
Istraživanja pokazuju da ljubitelji ekstremnih sportova imaju različite biologije, ličnosti i obrazovanja. Dr. Erik Monasterio, psihijatar i predavač na Univerzitetu Otago na Novom Zelandu jedan je od onih koji ukazuju da su motivacija i kulturni i sociološki faktori.
“Eliminisanje rizika je opsesija u zapadnom svijetu”, kaže dr Monasterio. “Moramo napraviti igrališta i javne prostore savršeno bezbjednim, jer stalno postoji briga o fizičkim i mentalnim povredama koje bi mogle da proisteknu iz svih vrsta aktivnosti. To sterilno okruženje je frustrirajuće i ljudi teže za stimulacijom i uzbuđenjem”.
Tu je i stalna zabrinutost zbog stanja svijeta, kaže Kristin Le Skanf, dekan škole sportskih nauka na Univerzitetu Pari-Sud u Francuskoj.
“To je način da ljudi sklone u stranu ove brige o svijetu koje ih okupiraju”, kaže Brisenjo. “To me uzbuđuje, a to uzbuđenje znači da si živ i slobodan i zbog sreće koju u tom trenutku osjećaš, pomisliš da te i nije briga ako ti nije ostalo mnogo dana života, jer zbog onoga što si upravo uradio možeš odmah i umrijeti”.
(TBT, The New York Times)