Eto baš taj dan, kad se desio teroristički
napad na policijsku stanicu u Zvorniku, pisao sam kako Bakir Izetbegović neće
moći zaustaviti Milorada Dodika, kao ni Dragana Čovića u njihovim
seperatističkim političkim ciljevima, kakve su iskazali na saborima svojih
stranaka 25. aprila, te da sve što kao lider SDA, što ima političku težinu
nacionalnog lidera Bošnjaka, može učiniti je da im ne da izgovor, ispriku iliti
izliku svojom politikom da učine takav korak.
Piše:
Nedžad Latić
Eto baš
taj dan, kad se desio teroristički napad na policijsku stanicu u Zvorniku,
pisao sam kako Bakir Izetbegović neće moći zaustaviti Milorada Dodika, kao ni
Dragana Čovića u njihovim seperatističkim političkim ciljevima, kakve su
iskazali na saborima svojih stranaka 25. aprila, te da sve što kao lider SDA,
što ima političku težinu nacionalnog lidera Bošnjaka, može učiniti je da im ne
da izgovor, ispriku iliti izliku svojom politikom da učine takav korak.
(Vidjeti tekst ŠPAGA ZA BAKIRA, Umjesto grande koalicije dobili smo grande
opozociju). I baš sam mu u tom tekstu sugerirao da se obračuna sa korupcijom, a
posebno da snažnije osudi, pa ako treba i da se politčki obračuna sa vjerskim radikalizmom
kod Bošnjaka!
A prije
toga, samo sedmicu dana ranije, u jednom intervjuu na televiziji ALFA poručio
sam mu da se ugleda na Ivu Josipovića koji je kao predsjednik Hrvatske javno
rekao kako je još „živa zmija ustaštva u hrvatskim njedrima“. Dakle, pozvao sam
ga nek izgovori neku riječ osude za ksenofobične grupacije od kojih se
bošnjačka mladež počela mrziti, a u džamijama zazirati od njih kao „opasnih
likova“.
Mjesec
dana prije toga, kad sam nakon jednog sabaha vidio majicu sa ISIL-ovim simbolima
u prvom i jedinom safu prazne Begove džamije, napisao sam da je već „ISIL pobo
svoju zastavu na temelj bošnjačke duhovnosti.“ Naravno, radilo se o izvjensom
neurotiku Krši, što ništa ne mjenja situaciju kad je moja tvrdnja u pitanju.
I tako
dalje, i tako redom kroz emisije i tekstove i intervjue, kao vuk samotnjak
zazivao sam (re)akciju bošnjačkih prvaka na ovu pojavu. I kad sam pozvao reisa „da
lupi šakom o stol, prije nego mu bomba lupi u zgradu Rijaseta“, što se može
ocijeniti kao dosta emfatičan spin, neki su se vajni akademici udostostojili da
mi javno repliciraju. U jednoj emisji nadobudni mladi sarajevski sociolog koji
je došao na katedru Fakulteta političkih nauka sistemom SDA-ovog nepotizma, je također
replicirao kako se tu radi o „borbi za duše“.
Zbog
svih istupa protiv ove, kako sam je nazvao „bošnjačke kuge“, bio sam izložen
svakoj vrsti pritisaka, osuda, uvreda, psovki pa i fizičkih prijetnji. U kojoj
mjeri mi je (bio) život ugrožen može se uvjeriti sam Bakir Izetbegović, kao
član Predsjedništva BiH, a na osnovu informacija i procjena sigurnosnih
agencija u BiH!
Prije
mene na ovu temu su pisale kolege, poput Esada Hećimovića, kojeg sam podržao na
način da sam mu bio recenzent knjige „Garibi“. Nisam podržavao novinarski
senzacionalizam nezavisnih medija, poput Slobodne Bosne i Dana, ali sam uvijek
iznosio svoje stavove i osuđivao svaki oblik vjerskog (islamskog) nasilja. Zbog
takvog jednog teksta objavljenog u „Danima“ pod naslovom „Crna peća, bijeli
šejtan“ fizički me je napao vehabija u haremu Begove džamije.
To je
bilo vrijeme ubistava povratnika, napada na crkve i policijske stanice, od Konjica,
Travnika, Bugojna, Kaknja itd. Rukopis svih tih zlodjela je bio prepoznatljiv i
ukazivao je na radikalne pripadnike (pro)vehabijskih skupina u BiH.
Zatim
sam zbog izjava povodom terorističkog napada na Amabasadu SAD-a u Sarajevu, i
pozivanja na odgovrnost SDA, završio u sudskim klupama kao optuženik. Tužitelj
je bio SDA-ov metuzalem Osman Brka!
Iako
sam nekada, u jednoj polemičkoj emisiji sa Senadom Avdićem, (60 minuta FTV),
uzviknuo kako nema Bosne bez islama, osuđujući tadašnju medijsku propagandu i
harangu na tzv. „Pogoreličku grupu“, osumnjičenu za islamski terorizam, danas
bih djelimično revidirao svoje stavove i djelimično dao za pravo Avdiću koji je
ubjedljivije branio sekularističke principe kao nužne u političkom organziranju
Bošnjaka.
Nakon
te emisije jedan pobožni dedo mi je prišao u Begovoj džamiji i rekao da sam zbog
te rečenice „heroj islama.“
Moja
medijsko-politička priča na ovu temu je veoma duga i ne vidim joj ni kraj ni
ishod. Možda je ona podudarna sa osjećajem i zebnjom za budućnost Bosne i Hercegovine,
kao države, te islama i muslimana u njoj. Za sada, sa ovakvim vehabijama, sigurno
nema zajedničke države Bosne i Hercegovine! A, ne daj mi Bože živjeti u državi
gdje su većina vehabije i mi (ostali) muslimani!
Znam,
pokušat će se naći izgovor i opravdanje za osobu koja je počinila teroristički
akt u Zvorniku. Sigurno će se sumnjičiti i tražiti „prsti srpske Udbe“, kao što
je jedan nesla(v)ni alim iza ISIL-a vidio MOSAD. Što neću ni sporiti jer su se
zaista obavještajne službe, kako Srpske tako i Hrvatske, pa i drugih zemalja
inkomparirale u selefističko-vahabijsku zajednicu u BiH kao i na Balkanu.
Zatim
će se tretirati kao „vjerska budala“ kao i Kršo ili onaj kojeg je, kako sam
kaže, nagovorio sam šejtan, da ubije hrvatske povratnike itd. Ali, nešto je
previše tih „vjerskih budala“ otkad je ozuhurila ova vehabijsko-selefistička
ideja među bosanskim muslimanima!
I ne
znam, zaista ne znam, šta je motiv Bakiru Izetbegoviću da šuti kao da mu je
„ISIL odrezao jezik!“ A, kao
najistaknutija državn(ičk)a figura kod Bošnjaka morao je to izreći makar zarad
same države!
/The Bosnia Times/