Rasprava u Skupštini Kantona Sarajevo o političkim ubistvima, koju je inicirao BPS-ov zastupnik Semir Halilović, najviše je dotakla zastupnika stranke Narod i pravda Kemala Ademovića. Poručio je da ne prihvata insinuacije da je on odgovoran za navodni pokušaj atentata na Sefera Halilovića.
Rasprava u Skupštini Kantona Sarajevo pretvorila se u raspravu između Semira Halilovića i Kemala Ademovića. Halilović je kazao da je došao do dokumenta tužioca Mustafe Bisića, na šta mu je Ademović odgovorio da ne zna šta stoji u tom dokumentu vezanom za takozvani atentat na Sefera Halilovića.
Kemal Ademović je prilikom svog obraćanja kazao da podržava pristup koji bi mogao da dovede o rasvjetljavanju istine i nastupanju pravde.
“Bilo je često insinuacija da ja nastojim spriječiti sjednicu, a pokazalo se ko je pokušao zaustaviti sjednicu i prikazati neko drugo stanje. S obzirom na to da je moje ime nekoliko puta spomenuto u kontekstu političkih ubistava, imam potrebu nešto da kažem. Istina je da sam bio direktor AID-a do 2001. godine, kada su se desila neka ubistva za koja Halilović kaže da su politička”, rekao je Ademović.
Osvrnuo se, kako kaže, na niz kontradiktornosti: “Na funkciju v. d. direktora AID-a sam stupio potpuno nepripremljen. Rečeno mi je da ja tu neću ostati dugo, ustvari dok se ne nađe pogodan čovjek. Desilo se više do danas nerazjašnjenih ubistava u tom periodu.”
Naveo je da je u tom periodu bilo sukoba na relaciji Alibabić – Alispahić.
“Kako je vrijeme odmicalo, kad se uvidjelo da od obećanja nema ništa, počele su subverzivne aktivnosti. Tražio sam objašnjenje od predsjednika Alije Izetbegovića. Ljudima je rečeno da neću ostati duže tako da me nisu doživljavali ozbiljno”, istakao je Ademović.
Naveo je da sve iznosi kako bi dočarao ambijent.
“Agenti AID-a su uhapsili Nedžada Herendu koji je bio dio rezervnog sastava AID-a. Izašao je iz šahta dubokog tri metra, a na rubu nije ostavio nijedan trag krvi. Kako je moguće da nije ostavio nikakav trag? Nakon što je smješten na Klinički centar posjećuje ga Nedžad Ugljen s diktafonom. Ko bolesnika posjećuje s diktafonom?”, kazao je Ademović.
Podsjetio je na izjavu Herendine supruge, koja je kazala da taj dan nije došla kući.
“Sve vrijeme Herenda se prikazuje kao uzorit građanin. Nakon suđenja Garaplije i drugih, Herenda se i dalje šetao slobodno. Tek nakon što je Garaplija zatvoren u Zenici, Herenda se nakratko izgubio. Odjednom je od uzoritog građana pretvoren u ratnog zločnca. Ja ne bih bio ja kad bih u svoju odbranu iznio laž. Nikakvu naredbu nisam potpisao, niti izdao. Ko se u ovom slučaju napravio lud?!”, rekao je Ademović.
Naveo je da je interesantno istaći da je Sulejman Redžić vršio neke ekspertize u vezi tog ubistva.
(TBT)
