Viktor Orban na posljednjim izborima uvjerljivo je još jednom pobijedio. Ove godine Mađari su pohrlili na izbore. Izlaznost je bila visokih 68,80 posto, a nakon prebrojavanja 64 posto listića, izvjesno je da će njegova stranka Fidesz u koaliciji s KDNP osvojiti 133 od 199 mjesta u parlamentu. Stoga mnogi njegovu pobjedu upoređuju s onom Vladimira Putina na nedavnim izborima u Rusiji.
Prof.dr.sc. Goran Bandov, stručnjak za međunarodne odnose i međunarodno javno pravo, te vanredni profesor, prodekan Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld na pitanje o sličnosti između Orbana i Putina, podsjeća da oni nisu jedini: “Viktor Orban upravlja Mađarskom po principu Mađarska Prva, ideji na kojoj je Donald Trump dobio povjerenje građane SAD, Atalay Erdogan u Turskoj, a Vladimir Putin u Rusiji, pri čemu ne treba postavljati istoznačnice među ovim državnicima, osim u osnovnoj ideji, da državne interese svoje države vide kao apsolutni prioritet. Ipak, u metodama kako to ostvaruju se značajno razlikuju.
Iako zapravo nije jednostavno komparirati Rusiju kao svjetsku silu i Mađarsku, koja nema te pretenzije, možemo zamijetiti kako postoje određene tendencije, primjerice slobodnije tumačenje smisla vladavine prava i odnosa prema (ne)ovisnosti medija, vrlo razvijenoj mreži preduzetnika bliskih s vlašću, nesklonost prema udrugama finansiranim iz inozemstva, intenzivnošću odnosa s EU birokracijom, pri čemu treba naglasiti kako je Mađarska članica EU, koja direktno kroji evropske politike, a Rusija jedan od EU ekonomskih partnera, ali i takmaca na globalnoj sceni tako da u tom segmentu i postoje značajnije razlike, što definitivno razlikuje njihov položaj prema EU”, tumači prof. Bandov.
Kad govori o Orbanovoj transformaciji Fidesza od liberalne stranke formirane 80-ih godina, u populističku krajnje desnu stranku, kamo ju je doveo u posljednjih 20-ak godina, prof. Bandov smatra da posebnu pažnju treba posvetiti kraju njegova prvog mandata 2002. godine, kad je Fidesz izgubio izbore:
Kako bi se razumjela transformacija Orbana od mladog studentskog vođe na anti-sovjetskim prosvjedima 1989. godine te građansko-liberalnog političara iz 90-tih godina prošlog stoljeća, do državnika koji populizam poistovjećuje s demokracijom, treba se prisjetiti Fideszova poraza 2002. godine, za što je Orban direktno tada okrivio lijeve medije i udruge finansirane iz inozemstva, koji su prema njemu neopravdano favorizirali socijalističkog vođu Ferenca Gyurcsanya. Upravo u razdoblju Gyurcsanya, od 2002-2010. Mađarska ekonomski slabi te 2008. godine kao prva članica EU traži pomoć od MMF-a.
Orban je prepoznao taj trenutak, te se nametnuo obespravljenim građanima kao rješenje, iako se istovremeno okružio upravo utjecajnim i imućnim biznismenima, pa je čak zbog toga osumnjičen za korupciju. Prof. Bandov tumači:
“On se pojavio posebno kao rješenje za gubitnike tranzicije, kao zaštitnik Mađarske i mađarskog identiteta; nudeći građanima protekcionističke metode te borbu protiv ‘vanjskih i unutrašnjih neprijatelja’ Mađarske. U tom postoji i sličnost s Putinom, koji je također vrlo uspješno prepoznao moment te se nametnuo građanima Rusije kao njihov zaštitnik, nakon predsjednika Borisa Jeljcina i perioda značajnog ekonomskog i političkog oslabljenja Rusije. Korupcija je globalni problem te je mali krug država svijeta uspio uspješno implementirati anti-korupcijske metode u svoja društva.”
Na pitanje što misli, kako će EU gledati u budućnosti na njegov novi mandat i odnose Mađarske i Rusije u trenutku kad je većina zemalja članica protjerala ruske diplomate, prof. Bandov smatra da će Orban i dalje uspješno surađivati s EU jer o njoj ovisi i i mađarska ekonomija:
“Snažna pobjeda Viktora Orbana zasigurno će imati utjecaj na položaj službenih mađarskih stavova u Evropskoj pučkoj stranci u Evropskom parlamentu kao i u nekim državama EU, prvenstveno u državama Višegradske skupine kao i nekim susjedima, koji zapravo simpatiziraju mađarsku migracijsku politiku. Za vjerovati je kako sam Orban neće previše zatezati odnose s EU, jer ako ništa drugo, značajni dio ekonomskog rasta Mađarske trenutno ovisi o sredstvima Evropske Unije.
S druge strane, iako Orban slovi kao jedan od najsnažnijih evropskih zagovornika otvorenije politike EU prema Rusiji i Putinu, zamjećujemo kako se i Mađarska odlučila pridružiti akciji niza država članica EU na simboličnoj razini te je protjerala jednog ruskog diplomatu. Za vjerovati je kako to ipak neće pridonijeti značajnijem narušavanju odnosa između Mađarske i Rusije u narednom razdoblju.”
Zanimljivo je da je Orban jedino izgubio u mađarskom glavnom gradu Budimpešti, koja je bila jedino mjesto otpora jer je u nekoliko izbornih jedinica pobijedila socijalistička stranka MSZP, a u jednoj jedinici su pobijedili pripadnici pokreta Politika može biti drukčija (LMP).
Jako zanimljivo poređenje se može povući s izbornim neuspjesima jednog drugog autokrata. Riječ je o Slobodanu Miloševiću koji je redovno dobivao izbore širom zemlje, ali je velike gradove teško osvajao. Srpski Telegraf je prije nekog vremena podsjetio na situaciju iz 1996. godine kada je koalicija opozicijskih stranaka pobijedila na lokalnim izborima u Beogradu, Novom Sadu i nekim drugim gradovima. Milošević nije mogao dopustiti takav poraz pa je njegova stranka ulagala žalbe na rezultate izbora sve dok nisu naišli način prebrojavanja glasova koji Slobi i njegovima donosi pobjedu.
(TBT, Express.hr)
