U sjećanju građana još je svjež slučaj iz 2008. godine kada se u Medžlisu IZ Visoko dogodila afera sa zloupotrebom matičnih podataka građana poznata kao „afera Mušinbegović“, kada je tadašnji predsjednik Medžlisa Visoko Ejub Mušinbegović zloupotrijebio matične podatke građana-džematlija te ih bez njihovog znanja upisao kao žirante za kredite koje je podigao u ukupnoj vrijednosti 5,4 miliona KM, koje su morali vraćati žiranti. Tada je oštećeno više stotina građana uključujući i 18 imama. Slučaj je završen pravomoćnom osuđujućom presudom, ali oštećeni građani nisu obeštećeni. Rijaset IZ nakon toga nije poduzeo nikakve mjere u cilju zaštite matičnih podataka građana koji su u njegovom posjedu. Naprotiv.
Čemu etički kodeks?
Od dolaska novog reisul-uleme Huseina Kavazovića i novog predsjednika Sabora IZ Hasana Čengića najprije je na novu zgradu Gazi Husrev-begove biblioteke, zatim Upravnu zgradu Rijaseta (Zelenih beretki 17) te Kancelariju reisul-uleme u kompleksu Careve džamije postavljeno više veoma snažnih i sofisticiranih videonadzora bez neke opravdane potrebe za takvim vidom zaštite. Snimci sa ovih uređaja se svakodnevno premotavaju i pohranjuju na veoma dug period. Upotreba ovakvih videonadzora nije regulisana internim aktima niti u skladu sa ustavnim i zakonskim normama, nego se koriste kao privatni vedeonadzor. Podsjećanja radi, u našoj zemlji kao i drugim zemljama na snazi je Zakon o zaštiti ličnih podataka koji regulira ovu oblast. Osim na zgradi Gazi Husrev-begove medrese, gdje videonadzor postoji odranije, nema nikakvih oznaka i upozorenja da je prostor pod videonadzorom. Prema zakonima, videonadzor se može koristiti samo u svrhu zaštite objekta i lica u njemu, međutim ovakva upotreba videonadzora je kreirana u cilju zastrašivanja zaposlenika i stranaka koje ulaze u ove zgrade (kroz ove tri zgrade dnevno prođe više stotina stranaka), istraživanja navika zaposlenika i stranaka koje ulaze u zgrade, a moguće je da se na ovaj način stvara i baza podataka sa likovima osoba koje snima videonadzor. Također je sumnjiva i upotreba videonadzora u zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke, gdje je videonadzor, navodno, prisutan radi zaštite artefakata koji se nalaze u ovoj zgradi. Međutim upravo u dijelu zgrade gdje se čuvaju artefakti uopće nema videonadzora i on je isključivo namijenjen snimanju lica. Također se neovlašteno snimaju i dijelovi javnih površina.
Krajem pretprošle godine Sabor IZ je donio i takozvani Etički kodeks. Tom prilikom je uz taj akt na zasebnom listu papira traženo da se radnici potpišu navodno da će poštovati taj kodeks, iako se na tom zasebnom listu papira nigdje ne spominje broj internog akta ili neka njegova druga značajka, nego je u pitanju, zapravo, blanko-potpis koji je pohranjen u personalnom dosjeu zaposlenika i može se zloupotrijebiti u svakom momentu. Isti postupak rade političke partije prema svojim kandidatima na izborima kako bi od njih iznudile bespogovornu poslušnost kad dođu na izabranu funkciju (sjetimo se, naprimjer, slučaja Desnice Radivojevića i njegove blanko-ostavke) Također se i samim tzv. etičkim kodeksom stvaraju pretpostavke da se poslodavac miješa i u privatni život zaposlenika, što bi se opet moglo indirektno odnositi i na njegove matične podatke. Iako ovaj krajnje sumnjivi interni akt Rijaseta IZ nosi naziv „Etički kodeks“, on se najmanje odnosi na poslovnu etiku ili moral. Njime se zaposlenima direktno zabranjuje da iznose bilo kakve podatke o funkcionisanju službi u Rijasetu i njegov krajnji cilj je potpuna konspiracija dešavanja, rada i statističkih podataka službi i institucija IZ. Ovakvim aktom koji se eufemistički naziva Etički kodeks direktno se krše ljudska prava zaposlenika garantovana Ustavom BiH, ali i zakoni o radu, krivičnom postupku i pristupu informacijama te likvidira svaka transparentnost rada. Potpisi zaposlenika su iznuđeni pod prijetnjom otkaza ugovora o radu.
Nemamo profilirana saznanja, ali prema nekim vijestima sa terena, predstavnici lokalnih organa Islamske zajednice napadno traže matične podatke građana radi navodnog ažuriranja evidencija članstva. Ti podaci se centraliziraju unutar Rijasetove Uprave za pravno-administratine poslove u njenom odjeljenju na čijem čelu se nalazi Izudin Kruško, inače ranije pravomoćno osuđivan a protiv njega se trenutno vodi i istražni postupak u vezi s aferom Lock. Evidencije članstva IZ sadrže sve matične podatke građana članova IZ uključujući mjesta prebivališta, boravišta, matični broj itd. Iako ne možemo, zbog izražene konspiracije rada organa IZ, imati profilirana saznanja o ovome, postoji opravdana bojazan da se na ovaj način stvara neki paralelni CIPS. Naime članstvo IZ čini aproksimativno i 90% lica bošnjačke nacionalnosti kao i drugih nacionalnosti islamske vjeroispovijesti, tako da ta ciljna grupa građana čini i do polovice građana Bosne i Hercegovine.
Sinergetski efekat
No matični podaci zaposlenih u institucijama IZ su još više na udaru. Najnovija opasnost po matične podatke zaposlenih su bejkapi koji se pohranjuju na server koji je smješten u zgradi Gazi Husrev-begove biblioteke. Jednom sedmično se ovi bejkapi šalju na ovaj server sa identitetom i matičnim brojem zaposlenika koji je izradio određeni akt, a da za takvo korištenje matičnih podataka poslodavac nije prethodno pribavio saglasnost zaposlenika. Nismo uspjeli saznati da li postoji krajnji server na kojem se pohranjuju svi podaci, budući da je Rijaset formalno usvojio standard ISO 9002, koji predviđa i postojanje krajnjeg servera na većoj udaljenosti od sjedišta institucije, što bi u slučaju BiH moglo značiti i prostor van zemlje. Ukoliko to postoji ili je u planu da se realizira, onda bi to značilo i postojanje kanala organizovanog odliva matičnih podataka građana van BiH.
Budući da zakonski javna preduzeća prilikom potpisivanja ugovora sa korisnicima njihovih usluga nemaju pravo na uzimanje matičnog broja građanina, to bi se moralo odnositi i na Islamsku zajednicu.
Posebnu opasnost čini sinergetski efekat koji ima ovakvo korištenje podataka građana po raznim osnovama. Jer kombinacija snimaka lica i navika građana sa matičnim podacima i unaprijed prikupljenim potpisima čini obiman paralelni CIPS koji je u posjedu osoba koje za njegovu upotrebu nisu ovlaštene, stručne ili upoznate sa zakonskim propisima o obradi takvih podataka. Zaposleni se pribojavaju da bi njihovi matični podaci te matični podaci ostalih građana mogli doći u ruke Hasana Čengića, predsjednika Sabora IZ, koji se nalazi na Crnoj listi Vlade SAD.
Već smo ranije spominjali da postoje jake indicije i dokazi da u okviru IZ djeluje još od 2005. Ilegalna obavještajna služba, što posebno usložnjava problem nezakonitog posjedovanja i obrađivanja ličnih podataka građana.
Ukoliko se potpiše famozni Sporazum IZ sa državom na kom instistira Bakir Izetbegović, veliki broj matičnih podataka građana ostao bi na privatnu upotrebu malog broja lica u vrhu IZ, koja su već izrazila spremnost da ih ustupaju trećim licima bez dopuštenja njihovih nosilaca.
Javnost nije upoznata sa ovim problemom jer uopće nije upoznata sa zbivanjima u Islamskoj zajednici, ne poznaje zakone niti svoja prava, a nije ni svjesna mogućih posljedica zloupotrebe ličnih podataka.
Sa ovim problemom je upoznata i Agencija za zaštitu ličnih podataka građana BiH, ali ništa ne poduzima, iako sve državne institucije u okviru svojih nadležnosti imaju zadatak da inspekcijski nadzor vrše i bez neke posebne prijave stranaka. Treba li napomenuti da ovu Agenciju kontrolira Aljoša Čampara preko Samire Čampare?!
Kad je postavljeno pitanje provjere podataka u Boračkom registru, gdje prekobrojno egzistira bar tri do četiri stotine hiljada nelegalnih korisnika naknada iz oblasti boračke zaštite, Vlada Federacije se promptno pozvala na Zakon o zaštiti ličnih podataka građana. Kad je u pitanju Islamska zajednica očigledno da za nju takvi zakoni ne važe.
(TBT, Istarživački tim)