Živimo u dva odvojena svijeta, razdvojeni vremenom i prostorom. Ja tebe vidim i sve znam o tebi. Ti mene ne vidiš i malo znaš o meni, mada me često sanjaš i zamišljaš.
Uistinu, iako tek odrastaš, već imaš svoje poglede na život, svoje planove još ne sasvim jasne i pomalo mutne, i ne zanima te mnogo što te neko čiji se životni put bliži svom prirodnom kraju čeka u budućnosti, spreman da daje savjete, upozorava i opominje. Razumijem, i ja sam bio takav u tvojim godinama. Uvjeren da se čitav svijet otvara samo za mene. Kada gledam svoje slike iz mladosti vidim sebe u tvome liku, jedna smo duša i jedno tijelo, iako udaljeni mnogim godinama, ali povezani nevidljivim nitima vremena. Imam tvoje fotografije, a ti uz svu želju i volju možeš tek pokušati da zamisliš kako izgledam.
Bezbrižan si, okružen roditeljskom pažnjom, drugovima i prijateljima, što ti ulijeva sigurnost i uvjerenje da će uvijek biti tako, nesvjestan da će dane bezbrižnosti, jednom, možda brže nego što možeš zamisliti, smijeniti dani iskušenja, potresa, jednostavno neki novi, drugačiji poredak stvari koji je također dio života, kada se sve okrene naopako, kada treba mnogo odlučnosti i hrabrosti. Imaš dovoljno snage da savladaš nevolje, suprotstaviš se nepravdi. Ponekad i ja tebe sanjam. Pozvan, a često i nepozvan dolaziš u moje misli, u moja sjećanja, iako si daleko, daleko u nekom drugom nedostupnom vremenu i nekom prostoru koji ne pripada ovome sadašnjem. A ipak eto, nerazdvojni smo, jedan bez drugoga ne možemo.
U svijetu gdje se nijedna tajna ne može proniknuti do kraja, kao dar koji nam priroda poklanja na završetku puta ostaje nešto iskustva, ključ što ne otvara nijednu bravu, dragocjenost koja postaje bezvrijedna ako je zadržimo samo za sebe. Kao u mirnoj površini vode, tako mi u drugima jedino jasno vidimo svoj lik; drugi — to je naš život.
Čuvaj se laži privida i obmana nastalih u samotnim danima, čuvaj se opasne sujete i mržnje. Ispitaj sebe, ali pazi! Kao što je tvoje srce u mojim grudima i moje srce oduvijek kuca u tvojim. Kao što se nebo ogleda u moru, negdje daleko, u jednom drugom nebu ogleda se more. Kada ranjavamo onoga ko nas voli, ranjavamo teško i sami sebe.
Jednoga dana sva iščezla lica koja su nam nešto značila, ponovo će se pojaviti, ali biće kasno da se bilo šta ispravi, jer će ta lica dolaziti iz carstva sjenki. Stajaćeš pred njima kao pred sobom. To su gorki dani u životu jednog čovjeka. Te aveti su ono što je preostalo od nas. U tuđim očima se ogledamo, sa tuđih usana uzimamo ljubav. Ono što smo mi sami malo je, bijedno i siromašno, ništavno. Kako je sada sve to daleko, kao da se odigralo u nekom drugom životu. Ono što je nekada bilo stvarno, sada je nestvarno, a ono što nismo mogli ni zamisliti, što nam se javljalo samo u snu, postalo je prava i jedina stvarnost. Razum nije dovoljno moćan da pronikne čitavu tu igru različitih uticaja koji čine naš život, niti su naša osjećanja pouzdan tumač događaja. Kada hodamo putem smiraja, ne srljamo li u najgroznija iskušenja, u času probuđene nade nije li presuda bliže nego ikada? Koliko puta smo ugledali odbljesak sunca u vodi i to nam je sunce izmicalo između prstiju kad god smo za njim posegnuli. Podjednako, dakle, ne treba vjerovati jadu, koliko ni sreći, ni onome što vidimo, ni onome što sanjamo. Mir donosi saznanje da je beskraj isto što i prolazni trenutak u jednome dahu.
Tišina postaje posljednja granica patnje, iza nje je ništavilo; svega se sjećam, svi stari zvuci odjekuju uz šum mora umnogostručenom jekom, i taj se strašni zvuk upliće i utapa u meku paučinu predvečerja izatkanu od palmi, neba i pučine.
Ja više nemam šta da ti kažem. Pokušavajući da te savjetujem, govorim neprestano o sebi; znači li to da sam rđav učitelj? Čuvaj se, pazi na svaki pokret u ovom varljivom svetu sjenki; sumanuta čežnja a potom gluhi mir – to je cijena koju plaća neoprezni putnik u traganju za smislom, u lutanju kojem nema kraja, između stvarnog sna i nestvarne jave.
Iako smo jedno, mi smo različiti. Između nas je dugo putovanje kroz život. Ali negde, u jednom trenutku koji će se pretvoriti u vječnost, opet ćemo se sresti, zauvijek biti zajedno.
(TBT, Nedeljnik)
