AFERE
Nakon objavljivanja teksta „PORTRET VAKUFSKOG MINISTRA“ koji je tretirao političare u Srednjobosanskom kantonu, posebice one koji dolaze iz malog siromašnog gradića Gornjeg Vakufa, te njihove različite malverzacije oko nabavki, izgradnje tzv. privrednih zona, nezakonitih zapošljavanja itd., na mailove The Bosnia Times-a pristiglo je mnoštvo poruka u kojima su ljudi, ohrabreni našim pisanjem nudili priče o desetinama navodnih kriminalnih radnji, o zapošljavanjima rodbine lokalnih moćnika, nezakonitoj izgradnji novih mini hidrocentrala kojima se uništava priroda, raskolu unutar vakufske SDA zbog borbe za prevlast… U porukama čitalaca pisalo je da je naša priča ohrabrila ljude, da se samo o tome pričalo danima, zapravo šaputalo s oprezom po vakufskim kafićima koji već godinama drže rekord najjeftinije kafe u BiH! Ko su ti moćnici od kojih strahuju i tako hrabri ljudi koji su odbranili ovaj grad od Tuđmanovih armada u prošlom ratu? Ko su zulumćari koji pljačkaju ovu siromašnu općinu već 20 godina i nasilnici koji se fizički obračunavaju s ratnim invalidima?
Ratni dezerteri postali direktori
Jedan od najzanimljivijih portreta iz lepeze lokalnih moćnika izraslih na krilima SDA i rođačkih veza je svakako portret Ejuba Zukića, vječitog direktora JU Dom zdravlja Gornji Vakuf-Uskoplje. Napustio je BiH ratne ‘92. godine. Vratio se ‘98. donijevši “u džepu” diplomu Medicinskog fakulteta u Tuzli izdatu u martu ‘97. godine. Evidentno je da je ‘92. bio student treće godine fakulteta i nejasno je kako je uspio sa statusom izbjeglice steći diplomu ako je oduvijek poznato da su sva predavanja i vježbe na medicinskom fakultetu obavezni, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da se taj fakultet ne može studirati vanredno. Godinu dana nakon dolaska u BiH zaposjeda fotelju direktora Doma zdravlja bez završenog obaveznog pripravničkog staža a na uštrb doktora koji su proveli rat spašavajući živote boraca i građana Gornjeg Vakufa koji je bio jedan od najviše stradalih gradova u BiH. Na ovo mjesto dolazi zahvaljujući prvenstveno prijateljskim vezama sa doktorom Senadom Mašetićem koji je gotovo dvadeset godina predsjednik SDA u Gornjem Vakufu. Od tada kreće vrtoglavo bogaćenje „doktora“ Zukića koji je danas jedan od najbogatijih ljudi u gradu nezaposlenosti i siromaštva.
Vid saradnje Zukića i Mašetića je najočigledniji kroz činjenicu da je Dom zdravlja dugo upošljavao 2-3 stomatologa iako već dvadeset godina koliko traje njihova „poslovna“ saradnja u ovoj ustanovi ne postoji usluga popravke zuba. Naime, dr. Senad Mašetić je vlasnik privatne stomatološke ordinacije u blizini Doma zdravlja koja izvanredno posluje zahvaljujući besplatnim materijalima koji se uredno kupuju preko računa Doma zdravlja. To znaju svi građani, ali šute. Iz straha ili nemoći?!
Njemački lijekovi za nane
Apsurd kakav je jedino moguć u ovoj nesretnoj varošici je da Senad Mašetić kao predsjednik SDA, uopće ne živi u Gornjem Vakufu. Davno se odselio u mnogo prosperitetnije Bugojno, vjerovatno da ne gleda bijedu naroda kojim vlada njegova stranka; da ne bi gledao grad koji po čitava ljeta nema pitku vodu bez obzira što mu okolica obiluje izvorima i rijekama; da ne gleda mračne, puste i razvaljene ulice kojima tumaraju depresivni ljudi bez posla i perspektive. Ako ste pomislili da makar direktor Doma zdravlja živi u Gornjem Vakufu i dijeli sudbinu naroda, prevarili ste se. I on živi u sasvim drugom gradu, u rezidentnoj vili u Bugojnu! Priča se da je ogroman novac zaradio prodajući po enormno visokim cijenama lijekove koje je nabavljao iz Njemačke, neukim nanama i dedama iz okolnih sela Privora, Bistrice, Voljica i dr., tvrdeći da ih jedino takvi njemački lijekovi mogu izliječiti. Brojni su slučajevi fizičkih napada na direktora Zukića od strane ratnih boraca kojima je uzimao novac za davanje lažne medicinske dokumentacije prilikom obrade za penzije koje se u pravilu nikada nisu realizovale. Također je uzimao novac u iznosima od nekoliko hiljada maraka obećavajući zaposlenje ljudima u institucijama SBK i predstavljajući se kao posrednik ministra u Vladi SBK Sedžada Milanovića koji je također istaknuti član SDA u Gornjem Vakufu. Tako se po vakufskim kuloarima prepričava da su pojedinci od Milanovića tražili povrat novca koji su dali Zukiću za zaposlenje, a ovaj je ostajao zatečen ne znajući o čemu se zapravo radi.
Ovo je svakako samo jedan od razloga, a postoje brojni drugi, za raskol unutar vakufske SDA. Dvojac Mašetić-Zukić već mjesecima radi na diskreditiranju aktuelnog ministra privrede u Vladi SBK Sedžada Milanovića koji uživa značajnu podršku glasača na ovom području i stoga je prijetnja za preuzimanje dvadesetogodišnje prevlasti. Njihova su lobiranja došla čak i do centrale SDA u Sarajevu gdje su Milanović i aktuelni načelnik Gornjeg Vakufa Sead Čaušević predstavljeni kao glavni kočničari i krivci za loše stanje kako u stranci tako i u općini. Očito je da su se Milanović i Čaušević „oteli kontroli“ predsjednika Mašetića, pa se već sada, godinu dana prije općinskih izbora špekulira da Mašetić priprema teren za kandidiranje novog, elokventnijeg i mlađeg načelnika iz njemu bliskih krugova.
Pod zaštitom pravosudne mafije
Bilo bi potrebno mnogo prostora da se pobroje sve zloupotrebe direktora Doma zdravlja, Ejuba Zukića, od kupovine vozila za ovu instituciju po najvećim cijenama, mnogobrojnih nabavki bez tendera, prikrivanja medicinske opreme, prodaje i otpisa opreme bez licitacija, izdavanja ljekarskih uvjerenja za dobijanje dozvola za oružje pod sumnjivim okolnostima i sumnjivim likovima, do izdavanja sanitetskih vozila po principu rentacar-a gdje se kao što je općepoznato za takve usluge plaća direktno na ruke direktoru. Isti je slučaj i sa izdavanjem poslovnih prostora koje kontrolira Dom zdravlja čije se zakupnine plaćaju također na ruke direktoru.
Svi koji su na bilo koji način pokušali ukazati na Zukićeve malverzacije doživjeli su nezapamćene progone i maltretiranja što je u konačnici rezultiralo otkazima svih važnijih kadrova u Domu zdravlja koji i danas vode sudske procese s ovom ustanovom i direktorom, koji je želeći se riješiti svih koji nisu pristali sudjelovati u kriminalnim radnjama i koji su mu se suprotstavljali, rješavao ih se na najbrutalnije načine. Potpisivao im je otkaze kao da se radi o njegovoj privatnoj firmi zloupotrebljavajući poziciju i praveći lažne nalaze koji su njegove oponente diskreditovali na način da ih je „pravio“ nesposobnima za rad, pa čak praveći im i najozbiljnije neuropsihijatrijske dijagnoze! Direktor se zahvaljujući svojoj političkoj podršci javno hvali da mu njegovi bivši i sadašnji uposlenici ne mogu nauditi jer on u šaci ima Kantonalni sud u SBK, pa sve one presude koje Općinski sud u Bugojnu okonča profesionalno dožive krah na Kantonalnom sudu zahvaljujući dugogodišnjem „prijateljstvu“ bivše advokatice, a sada sutkinje Stane Imamović sa njegovim političkim zaštitnikom Senadom Mašetićem.
Ovakva tendenciozno različita presuđenja izazivaju opravdan strah i sumnju u nepristrasan rad pravosudnih institucija i stvaraju pravnu nesigurnost građana ovog kantona koji je već poznat po pravosudnoj mafiji u kojoj lokalni moćnici imaju saradnike i zaštitnike. Uposlenici koji još uvijek trpe mobinge direktora i njegove supruge koji ovu ustanovu doživljavaju kao vlastitu imovinu, u više navrata su pozivali nadležne policijske strukture, SIPU, FUP, krimolovce, i dr. da istraže stanje u Domu zdravlja, ali očigledno ovakvi lokalni moćnici imaju zaštitu pravosudne mafije.
(The Bosnia Times, istraživački tim TBT-a)