KULTURA
“Zaljubio sam se u njene plave oči, njeno tijelo, način
govora i kako je prekidala Sartrea pri izlaganju – zapisao je Claude Lanzmann,
koji je sa Simone čak i stanovao od 1952. do 1959. godine. On je ujedno i
jedini muškarac sa kojim je De Beauvoir ikada stanovala. Budila bi ga ujutro, a
onda bi zajedno odlazili na doručak kod Sartreea i družili se
FOTO: (Profimedia)
Sartre i Simone de Beauvoir sahranjeni su na pariškom
groblju Montparnasse, a susret 21-godišnje Simon i Jean-Paula bio je početak
privatnog i intelektualnog odnosa koji je trajao 51 godinu, do njegove smrti.
Iako tokom pola vijeka nikada nisu zajedno živjeli, imali djecu ili bili vjerni,
Simone i Sartre su svojim radom, ali i životom, obilježili jednu eru. Nedavno
objavljena i na aukciji prodata pisma izmedu Simone de Beauvoir i Claudea Lanzmanna,
nekada Sartreovog sekretara, a kasnije proslavljenog reditelja i pisca, autora
filma “Shoah”, pokazuju kako je upravo Lanzmann bio “ljubav
života” feministkinje i filozofkinje, prenosi express.hr.
Mnogi su pisali o tome kako je odnos Sartrea i De Beauvoir
dokaz da “otvorene veze” ne mogu funkcionirati jer neko uvijek zauzme
poziciju moći, dok je druga osoba uvijek ljubomornija – ali i De Beauvoir,
često prikazivana kao žrtva Sartreeovog temperamenta i osvajačkih pohoda, i
sama nije imala jednostavan privatni život.
Lanzmanna je upoznala kada je on imao 26 godina, a ona 44
godine, a navodno su se odmah zaljubili.
“Zaljubio sam se u njene plave oči, njeno tijelo, način
govora i kako je prekidala Sartrea pri izlaganju – zapisao je Lanzmann, koji je
sa Simon čak i stanovao od 1952. do 1959. godine. On je ujedno i jedini
muškarac sa kojim je De Beauvoir ikada stanovala. Budila bi ga ujutro, a onda
bi zajedno odlazili na doručak kod Sartrea i družili se.
“Moje najdraže, ti si moja najveća ljubav koja se desi
jednom u životu, a možda i nikada. Mislila sam da nikada neću reći te riječi
koje mi sada dolaze tako prirodno – obožavam te cijelim tijelom i dušom. Ti si
moja sudbina, moja vječnost i moj život”, napisala je ljubavniku De
Beauvoir iz Amsterdama 1953. godine
Kamen spoticanja izmedu Sartrea i De Beauvoir je bio i to
što filozof Simone nije intimno zadovoljavao na način na koji je ona to željela,
pa je ona utjehu i fizičku strast potražila kod drugih muškaraca.
“Voljela sam ga, to svakako. Ali naša tijela nisu bila
ni za šta, ta ljubav nije bila uzvraćena”, rekla je De Beauvoir o
partneru, a to nije bio jedini muškarac o kojem je govorila u kontekstu
seksualnog nezadovoljstva i neispunjenosti.
Jednako je nesretna fizičkim aspektom veze bila i sa piscem
Nelsonom Algrenom.
“Voljela sam ga zbog ljubavi koju je gajio prema meni,
bez ikakve prave intimnosti i bez davanja svoje strane njemu”, napisala je
De Beauvoir o autoru djela “Čovjek sa zlatnom rukom”.
Claude Lanzmann, autor filma “Shoah” koji
proglašavaju najboljim ostvarenjem koje se bavi holokaustom, pisma je odlučio
da proda Yale univerzitetu, jer je smatrao da Simonina usvojena kći Silvie Le
Bon De Beauvoir “želi da izbaci iz svih sjećanja o životu Simone”
objavljivanjem svih pisama njene majke, izuzev onih između Simon i Claudea. O
svom životu, kao i strastvenoj aferi sa Simone de Beauvoir napisao je knjigu
“Patagonijski zec”.
(TBT)
