REGIONAL
Diplomata Nebojša Vujović, prvi član srpske delegacije koji
je došao u bazu u Daytonu, i posljednji iz nje izašao, govorio je o pregovorima
koji su oblikovali današnji Balkan
FOTO: Izetbegović, Tuđman, Milošević (Profimedia)
Član srpske delegacije na pregovorima u Daytonu 1995,
Nebojša Vujović, prvi član delegacije Srbije koji je stigao u bazu “Right
Paterson” i posljednji koji je iz nje otišao, ocjenjuje da je sporazum
koji je tamo postignut historijski, navodeći da i srpska delegacija i američki
delegati znaju kako se teško došlo do ovog rješenja.
Kada su u pitanju navodi koji se odnose na “Dayjton
dva”, Vujović navodi da niko “ozbiljan i kvalifiiraan ne govori o
promjeni Daytonskog sporazuma”.
Vujović, autor knjige “Posljednji let iz Daytona”
, u razgovoru sa Ljubicom Gojgić u emisiji “Pravi ugao“ na RTV je rekao da niko
“ozbiljan i kvalificiran ne govori o promjeni Dejtonskog sporazuma“.
“I srpska delegacija i američki delegati od vrha pa niže
znaju kako smo teško došli do ovog rješenja. Ovaj sporazum je historijski. Ovo
je bio prvi rat u Evropi poslije Drugog svjetskog rata“, rekao je on.
Vujović je bio i šef
misije SRJ u Vašingtonu.
Govorio je o tome kako su se u Daytonu crtale mape, a navodi
i da je Milošević dobro ispregovarao kako Sarajevo ne bi postalo poseban
entitet.
“Kao što imamo Di-Si (DC – Wasington) kao poseban distrikt,
ne pripada ni Virdžiniji, ni Merilendu, dakle imate Republiku Srpsku, imate Federaciju,
imate Sarajevo. Milošević je sjajno reagirao i rekao da to ne dolazi u obzir.
Pred mojim očima je pojcepao dokumenta jer bi time bi Bošnjaci i Hrvati imali
dva glasa, Sarajevo i recimo Mostar i time bi se izgubila važnost i postojanost
RS“, dodao je Vujović.
On takođe objašnjava i kako je to Milošević dobio ovlašćenje
da pregovara u ime svih Srba.
“Zahtjevano je da dobije apsolutnu podršku od SPC, SANU,
rukovodstva RS na Palama i od rukovodstva u Beogradu, svi su potpisali to
pismo. Velika greška kad je odbijen Wamce-Owenov plan. Republika Srpska bi bila
pošteđena mnogih žrtava da je Vance – Owenov plan prihvaćen. Ja lično poznajem
Vancea i Owena, sa njima sam bio na ručku u rezidenciji norveškog ambasadora,
uz mog dobrog prijatelja, novinara ‘New York Times’ Davida Bindera koji mi je
rekao da su bosanski Srbi pucali sebi u nogu kad su odbili Vance – Owenov plan.
Milošević je shvatio taj dio i taj propušteni trenutak i zato je uspo dobiti
ovlaštenje da pregovara u ime svih Srba“, dodao je Vujović.
O pismu Richarda Holbrokea u kojem se Radovanu Karadžiću
navodno garantira da neće biti izveden pred Haški sud ukoliko se mirno povuče
sa vlasti u RS navodi da je to bio Holbrokeov “manipulativan potez“.
“Onaj ko razumije američki establišment zna da to pismo ne
može svako napisati, ako nije predsjednik SAD, državni sekretar, potpredsjednik
ukoliko predsjednik nije u mogućnosti. Ovo pismo je napisao pomoćnik sekretara.
I ja sam bio pomoćnik ministra, mogao sam da napišem svašta. Bio sam u sudu i
rekao da to pismo ne vrijedi boba“, naveo je.
Za Miloševića navodi da je od njega vladao strah u cijeloj
delegaciji, da niko nije smio da mu pokuca na vrata.
“Činio sam sve da mu pomognem, ali sam znao da ne bih mogao
da budem u njegovoj koži. Bio je sjajan taktičar, ali mnogo siromašan strateg.
O njemu će suditi historija“, naglašava Vujović.
O papirima na kojima je predloženo da se na dnevni red u Daytonu
stavi i Kosovo, kaže da ih je njima Milošević gađao. Predloženo je da se Kosovu
da visoka autonomija, gdje će Albanci imati svoje institucije. U hotelu,
nedaleko od baze gdje se pregovaralo, sjedio je Ibrahim Rugova.
“Milošević je pročitao, pocrvenio od bijesa i onda me gađao
papirima. Ja sam ih uredno skupio sa poda, imam i svjedoke. Govorio je da u
javnosti ne bi preživio takav potez“, napominje Vujović.
(TBT, Nedeljnik)






