KOLUMNA
Na svijetu je trenutno, prema podacima, zavedeno oko 150
superstogodišnjaka. Širom planete, gdje podaci o rođenju nikada nisu vođeni ili
zavedeni, identificirati pravog superstogodišnjaka gotovo da je nemoguće
Piše: Amy Harmon, thebosniatimes.ba
Goldie Michelson odala je tajnu svoje dugovječnosti
nebrojeno puta prije nego što je skončala u 113. godini. “Jutarnje šetnje
i čokolada.”
Za razliku od sve većeg broja maloljetnika i stogodišnjaka,
oni koji dospiju u 12. deceniju života, poznati kao superstogodišnjaci, rijetko
se susreću sa progresivnim bolestima ili hendikepima prije nego što preminu,
što je blagodat koju mnogi od njih pripisuju ličnim navikama. “Trudim se
da živim istinu”, rekla je Shelbie Harris koja je preminula u svojoj 111.
na Rock Islandu, u Illinoisu. Emma Morano iz Italije kuhala je svoju pastu sve
do prije nekoliko godina, prije nego što je prošlog aprila umrla u 117. Njen
recept: živa jaja i bez muža.
Međutim, iako su oni uživali u isticanju sopstvenog načina
života kao razloga dugovječnosti, mnogi od njih su pristali i da daju DNK za
istraživanje čiji je cilj pronalaženje tajne dugovječnosti u genima
stogodišnjaka.
Čitavi DNK lanci gospođa Michelson, Harris i Morano dio su
tri desetine genoma stogodišnjaka koje je u novembru prikupila neprofitna
organizacija “Betterhumans”. Još nekoliko genoma pripada ljudima koji
su preminuli u 107, 108. ili 109. godini.
Ukoliko neobični obrasci tri milijarde parova A, C, G i T –
nukleobaze od koje su sačinjeni svi genomi – pokažu da mogu imati uticaj na
dužinu života i zdravlje, zamisao da bi mogla biti osmišljena terapija koja bi
replicirala efekte postaje dostižna.
“Nadam se da ćete pronaći nešto što bi nekome moglo da
učini dobro”, rekla je Klaren Matthews (110), koja je među posljednjima
dala krv za bazu genoma prošle godine u Kaliforniji.
Ovo skladište genoma superstogodišnjaka, najveće ikada
sačinjeno i objavljeno, nastalo je u trenutku kada je iz istraživanja normalne
dužine životnog vijeka postalo skoro nemoguće izvući bilo kakve zaključke o
zdravom starenju. Ljudi koji dožive devedesetu ili stotu imaju genetske
predispozicije nastale djelimično uslijed toga što su naslijedili manje nego
obično DNK varijacija za koje je poznato da nose veći rizik obolijevanja od Alzheimerove
te srčanih i drugih nesretnih bolesti.
To, kažu naučnici, nije dovoljno da bi se objasnilo zašto su
superstogodišnjaci sveukupno zdraviji od stogodišnjaka u njihovim posljednjim mjesecima
ili godinama. Ukazuje se na mogućnost da superstogodišnjaci posjeduju genetski
kod koji ih aktivno štiti od starenja. Ali pokušaji da se taj kod ustanovi
bivaju otežani činjenicom da je teško prikupiti DNK superstogodišnjaka.
Ovu novu DNK bazu sačinio je James Clement (61), osnivač
kompanije koja sarađuje sa genetičarom sa Harvarda Georgeom Church. Clement je
krv, kožu i pljuvačku skupljao šest godina u sedam zemalja.
Iskoristivost tako male grupe za genetsko istraživanje je
neutvrđena. Kompleksne osobine poput visine, indeksa tjelesne težine i rizika
obolijevanja od određenih bolesti – poznate kao fenotipi – posljedica su
kombinacije stotina mjesta u genomu, a DNK abeceda razlikuje se od pojedinca do
pojedinca.
Utvrditi koje varijacije utiču na koje fenotipe zahtijeva
statističku moć od desetina hiljada uzoraka.
Na svijetu je trenutno, prema podacima, zavedeno oko 150
superstogodišnjaka. Širom planete, gdje podaci o rođenju nikada nisu vođeni ili
zavedeni, identifikovati pravog superstogodišnjaka gotovo da je nemoguće.
Naučnici ističu da je u SAD na svakih pet miliona ljudi jedan
superstogodišnjak.
Mlađi genomičari posvetili su se provjeravanju podataka o
rođenju najstarijih ljudi na svijetu kojih, i da se ispostavi da svi jesu
superstogodišnjaci, nema više od hiljadu. Svejedno, neki naučnici nadaju se da
će biti moguće utvrditi tajnu superstogodišnjaka metodama koje se koriste za
otkrivanje genetskih baza za druga rijetka stanja.
Prva superstogodišnjakinja koja je trebalo da donira svoj
DNK, Mississippi Winn,, otputovala je i preminula u 113. godini, prije nego što
su stigli da joj uzmu krv. Da bi podigao šanse za prikupljanje uzoraka – i zbog
rodne uravnoteženosti, pošto su superstogodišnjaci mahom žene – Clement je
spustio prvobitni broj na 106 godina.
Poziv na proslavu 111. rođendana Jamesa Sisnetta na
Barbadosu konačno je poslužio Clementu kao početak u februaru 2011. Sisnett je
preminuo dvije godine kasnije.
Clement je 2011. proputovao Evropu. Nosio je sa sobom od
opreme samo ono što mu je bilo neophodno da ubode superstogodišnjaka u prst,
kap krvi prebaci na pločicu i zaštiti je, onako kako to genetičari često rade
na terenu. Za nekoliko mjeseci skupio je 15 takvih pločica.
Kasnije je shvatio da su pločice sa originalnih 15 uzoraka
oštećene. Imao je 23 valjana uzorka, a cijena sekvenciranja DNK pala je sa
50.000 na 15.000 dolara po genomu. Sekvencirao je 15, ostavivši preostale dobro
uskladištene.
Otkrio je 2.500 razlika između DNK superstogodišnjaka i onih
koji nisu doživjeli te godine.
Međutim, bilo je teško sa tako malom grupom uzoraka odrediti
koje su to tačno razlike, ako neka uopšte jeste, značajne. Zato je Clement
nekoliko narednih godina proveo u sakupljanju uzoraka gdje god je mogao.
U proljeće protekle godine, kompanija čiji je suosnivač dr Church
saopštila je da će sekvencirati DNK za hiljadu dolara po uzorku. Dr Church je
rekao Clementu da će on sekvencirati preostale uzorke.
U julu 2016. Church je otišao u posjetu gospodinu Matthewsu
u Kaliforniju. Kada je Matthews rođen 1906, prosječni životni vijek iznosio je
samo 48 godina. On je bez oklijevanja istakao da još uvijek uživa u životu. Smoothie
u vrijeme ručka pričinjavao mu je zadovoljstvo, njegova porodica, ljubaznost njegovateljice.
Sa nježnošću se prisjetio svoje druge supruge, Katherine, koja je preminula
1980. i sa kojom je obožavao da pleše. Ima 110 godina, a nikada se nije
ozbiljno razbolio.
Matthews ponekada mora da se napregne da bi dobro čuo, ali
njegov smisao za humor ostao je netaknut. Ako želite da dugo živite, posavjetovao
je, “samo dišite”.
Preminuo je ovog ljeta. Njegov DNK sekvenciran je nekoliko
nedjelja kasnije. Da li u njegovom genomu, u kombinaciji sa genomima drugih
superstogodišnjaka, zaista leži tajna za dug, zdrav i sretan život, tek ćemo vidjeti.
(TBT, NYT)