KOLUMNA
Ipak, izlazim iz 2017. pun nade zbog desetina
miliona Amerikanaca koji su odlučili da odgovore na ove izazove
Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Mnogi od nas su u 2017. ušli očekujući
najgore. To smo i dobili. Ispostavilo se da je Donald Trump zaista onako
strašan kao što smo očekivali. On nam svakodnevno dokazuje da je krajnje
nesposoban za dužnost predsjednika, moralno i intelektualno. Pokazalo se i da
je Republikanska partija, uključujući i njenu umjerenu struju, još gora nego
što smo mislili. Njome rukovode cinični aparatčici spremni da prodaju svaki
princip – i posljednju trunku svoga dostojanstva – za smanjenje poreza svojih
donatora. U međuvremenu, konzervativni mediji su odustali čak i od pretvaranja
da se bave stvarnim izveštavanjem i postali bestidni propagandisti vladajuće
partije.
Ipak, izlazim iz 2017. pun nade zbog desetina
miliona Amerikanaca koji su odlučili da odgovore na ove izazove. Još se može
dogoditi da SAD postanu nova Turska ili Mađarska – autoritarni režim pod
krinkom demokratije. Ali to se neće dogoditi ni tako lako ni tako brzo kao što
su mnogi od nas strahovali. Početkom 2017. komentator David Frum je upozorio da
će pad u autoritarizam biti nezaustavljiv „ako se ljudi povuku u privatni
život, ako kritičari utihnu, ako cinizam postane endemsko stanje“. Ali zasad se
to nije dogodilo.
Naprotiv, imamo vrlo energičan otpor. On se
ispoljio doslovno sutradan po Trumpovom stupanju na položaj ogromnim ženskim
marševima 21. januara koji su višestruko nadišli broj ljudi na predjsedničkoj
inauguraciji. Ako američka demokatija preživi ovu strašnu epizodu, glasaću da
ružičaste kape budu simbol našeg oslobađanja od zla. Otpor su nastavili građani
koji su se okupljali pred gradskim vijećnicama da protestuju protiv
republikanskih zakonodavaca koji su htjeli da povuku Obamacare. Ako se neko
pitao da li će ovi protesti i pad Trumpove popularnosti prerasti u političku
akciju – niz lokalnih izbora krunisanih pobjedom demokrata u Virdžiniji i
zapanjujućim preokretom u Alabami uklonili su sve sumnje.
Da bude jasno: Amerika je još uvijek u smrtnoj
opasnosti. Republikanci i dalje kontrolišu sve poluge federalne vlasti. U našoj
historiji nikada na vlasti nismo imali ljude kojima se moglo manje vjerovati.
Trump očigledno ima diktatorske pretenzije i ne uvažava demokratske norme. Isto
važi i za republikance u Kongresu koji odbijaju da obuzdaju svoga šefa.
Podržavaju ga dok on zloupotrebljava položaj predsjednika za bogaćenje sebe i
svojih drugara, dok raspiruje rasnu mržnju i sprovodi čistke u ministarstvu
pravde i FBI-u.
Posljednjih mjeseci svjedoci smo čudne
dinamike: što je Trump gori, to se republikanci više vezuju za njega. Moglo se
očekivati da će nekoliko nedavnih izbornih poraza ojačati umjereno krilo
Republikanske partije. Umjesto toga, senatori kao što su John McCain i Susan
Collins, koji su ljetos bili hvaljeni zbog odbrane Obamacarea, bez pogovora su
prihvatili čudovišni zakon o porezima. Sve brojniji dokazi da je Trumpova
izborna kampanja šurovala sa Rusijom nisu naveli nijednog istaknutog
republikanca koji se ranije suprotstavljao Trumpu da to ponovi. Umjesto toga,
vidjeli smo kako dotadašnji kritičari poput Lindseya Grahama ulizički promovišu
Trumpov biznis.
Dakle, ne možemo računati na probuđenu savjest
republikanaca. Zato ne treba mnogo očekivati od istrage Roberta Muellera. Kakvi
god bili njeni rezultati, republikanska većina u Kongresu će hvalospjevima
podržati svoga predsjednika, čak i ako on bude otvoreno ometao rad pravosudnih
organa. Drugim riječima, sve dok republikanci kontrolišu Kongres, ustavni
sistem kontrole i ravnoteže ostaje mrtvo slovo na papiru. Dakle, sve zavisi od
američkih građana. Oni će možda opet izaći na ulice, a svakako će iskazati svoj
stav pred glasačkim kutijama.
Biće teško jer igramo igru u kojoj protivnik
podvaljuje. Sjetite se kako je Trump dobio manje glasova, a ipak završio u Bijeloj
kući. Izvjesno je da izbori za Kongres neće biti fer. Zbog namještanja granica
izbornih jedinica i koncentracije glasača Demokratske partije u gradskim
područjima, može se dogoditi da demokrati dobiju većinu glasova, a da ipak ne
osvoje većinu u Predstavničkom domu. Čak i ako se glasači izjasne protiv
užasnih ljudi koji su sada na vlasti, bićemo daleko od obnove osnovnih
američkih vrijednosti. Našoj demokratiji su potrebne dvije pristojne stranke, a
čini se da je Republikanska partija nepovratno iskvarena. Drugim riječima, čak
i u najboljem slučaju pred nama je duga borba. Ali imam mnogo više nade nego
prošle godine. Amerika još uvijek nije izgubljena.
(TBT, The New York Times)