REGIONAL
Vodstvo njemačke biskupije Rottenburg-Stuttgart moralo je zabraniti
hrvatskoj katoličkoj misiji koja djeluje unutar biskupije održavanje mise
zadužnice ili bilo kakve druge vrste komemoracije za osuđenog ratnog zločinca
Slobodana Praljka
FOTO: Praljak (Wikipedia/Hina/Twitter)
Vodstvo njemačke biskupije Rottenburg-Stuttgart službenim je
dopisom, koji potpisuje katedralni kanonik monsignor Paul Hildebrand,moralo
zabraniti hrvatskoj katoličkoj misiji koja djeluje unutar biskupije održavanje
mise zadužnice ili bilo kakve druge vrste komemoracije za osuđenog ratnog
zločinca Slobodana Praljka.
U dopisu 5. dembra se navodi kako se “u hrvatskim katoličkim
zajednicama Biskupije Rottenburg-Stuttgart ne smiju održavati nikakve komemoracije,
a niti svete mise za osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka, osuđenog na
Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. Nije na Vama, koji ste – kao
pastoralne suradnice i suradnici – u službi Biskupije Rottenburg-Stuttgart,
dovoditi u sumnju presudu Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu.”
Katedralni kanonik Hildebrand nadalje upozorava tamošnju
Hrvatsku katoličku misiju: “Ovim Vas dopisom također upućujem na to da u
prostorijama hrvatskih katoličkih zajednica (tim povodom) ne održavate nikakve
komemoracije, niti pak svete mise. Nadalje, ne smijete sudjelovati ni u kakvim
komemoracijama toga tipa, niti se pak – kao pastoralne suradnice i suradnici –
na takvim komemoracijama prepoznatljivo pokazivati. Hrvatske su katoličke
zajednice ustanove Biskupije Rottenburg-Stuttgart, te su – kao takve – obvezane
na striktnu neutralnost. Biskupijske prostorije – a i Vi, kao biskupove
suradnice i suradnici u Biskupiji Rottenburg-Stuttgart – ne stoje na
raspolaganju ni za kakva politička očitovanja.”
Biskupija Rottenburg-Stuttgart upozorava da bi služenje mise
za Praljka bilo kršenje kanonskog prava
O ozbiljnosti stava biskupije Rottenburg-Stuttgart svjedoči
i da dopis završava time da se “striktno poštuje ovaj naputak” te se ističe
kako bi njegovo kršenje predstavljalo neposlušnost koja se kažnjava po kanonskom
odnosno crkvenom pravu.
Da dopis katedralnog kanonika biskupije Rottenburg-Stuttgart
nije bio pucanj u prazno nego reakcija na bogosluženja u čast osuđenog ratnog
zločinca Praljka, pokazuje onda i skandalozna reakcija koju su potpisali
dvojica hrvatskih teologa Ante Periša i Ante Sesar. Oni su biskupiji
Rottenburg-Stuttgart poslali otvoreno pismo koje su dostavili i hrvatskim
desničarskim portalima, u kojem se zgražaju nad time što se zabranjuje služenje
misa za jednog ratnog zločinca. Valjda su pomislili kako je i u Njemačkoj
normalno nešto tako, kad se već u Hrvatskoj stalno služe mise za Antu Pavelića.
Hrvatski teolozi na početku pišu da ne mogu “vjerovati vlastitim
očima da je zaista netko napisao ovakav SLUŽBENI dopis upućen hrvatskim
svećenicima i pastoralnim suradnicima na području njemačke biskupije
Rottenburg-Stuttgart!” i nastavljaju u sličnom tonu: “zabraniti hrvatskim
dušobrižnicima i pastoralnim suradnicima na području spomenute biskupije da
mole i slave sv. mise za pok. generala Slobodana Praljka, čak i da nazoče bilo
kakvim drugim molitvama za istoga generala, osim eventualno „skrivećki“,
„incognito“ – to krši sve civilizacijske, a kamoli kršćanske običaje i norme,
čak i ako je general Praljak eto „osuđeni ratni zločinac“”.
Hrvatski teolozi
Praljka uspoređuju s Isusom i Ivanom Orleankom
Za uzrujane hrvatske teologe slavljenje osuđenih ratnih
zločinaca, kako pišu, civilizacijska je norma, pa ne čudi da se onda pozivaju
na Bibliju kao “vrhovnu instancu, čak i višu od Haškog suda”, a po njima u
Bibliji jasno piše da se treba slaviti ratne zločince – “u knjizi o Makabejcima
govori kako treba moliti za (svoje) pokojne, pa čak i ako su počinili grijehe
kako se to pripovijeda na dotičnom mjestu (2 Mak 12, 40-45). A to je, dakako, i
u skladu s kršćanstvom, jer Bog želi da se svi ljudi spase (1 Tim 2, 4). Osim
toga, Isus je čak i osuđenoga zločinca (Verbrecher) na samrti „pomilovao“ i
obećao mu raj! Iako ga je država osudila. Osudila je, doduše, i samoga Isusa,
ali to je valjda ovaj katedralni kanonik u svojoj visoko pozicioniranoj
crkvenoj dužnosti očito zaboravio! I to pravna država!”
Nakon što su Praljka usporedili s Isusom, nije bilo razloga
da ga ne dovedu u isti kontekst s Ivanom Orleanskom i oštro kritiziraju rad
Haškog suda koji opisuju kao “neku „ad hoc“ skrpani sud zbrda-zdola, neupućen
gotovo u išta, kontroverzne povijesti (ostavke su davali najviši dužnosnici
zbog neslaganja i neprihvatljivosti kriterija i rada suda), čudnih pravnih
postavaka i brojnih izmiješanih interesa”.
Njemačka biskupija se
treba ugledati na generalnog vikara mostarsko-duvanjske biskupije
U svojem nabrijanom odgovoru biskupiji Stuttgart-Rottenburg
dvojica teologa još dodaju kako su im jako važni “nacionalni i vjerski osjećaj
brojnih prognanih Hrvata, rastjeranih u ovom ratu i poraću (gotovo pola
milijuna!)” te se kao vrhunac apsurda pozivaju na “Priopćenje za javnost
(Katoličke) Biskupske konferencije BiH povodom haaške presude, gdje upravo
POZIVAJU NA MOLITVU „za Pokojnika“ (generala Praljka) kao najprikladniji izraz
u ovim tužnim trenutcima ili pak tekst generalnoga vikara mostarsko-duvanjske
biskupije, don Željka Majića, povodom istih presuda koji izriče upravo snažnu
skepsu spram prava i pravednosti haaškoga suda te opet poziva vjernike na
molitvu za generala Praljka, ali i ostale patnike”.
Periša i Sesar izgleda da ne shvaćaju da u Hrvatskoj i BiH
uobičajeno slavljenje ratnih zločinaca u Njemačkoj jednostavno ne prolazi i
nema pravo građanstva, da se smatra skandaloznim i zazornim, a ne poželjnim.
Onda i ne čudi što biskupiji Rottenburg-Stuttgart kao uzor u odnosu prema
ratnom zločinu navode nekakvog svećenika iz Mostarsko-duvanjske biskupije.
U svojem odgovoru na dopis katedralnog kanonika Hildebranda
dolaze na kraju i do toga da zabranu služenja mise za osuđenog ratnog zločinca
Praljka dovode u vezu s – propašću zapadne civilizacije. “Pretjerana „politička
korektnost“ pomalo uništava same temelje zapadne civilizacije i nameće se
ozbiljno pitanje kako će sve to završiti. Kršćanstvo valjda i u Njemačkoj ima
puno ozbiljnijih problema nego da bi zabranjivalo molitvu hrvatskoga naroda za
svoje ratne stradalnike, za branitelje vlastitih domova i golih života naroda,
za čovjeka za koga postoji opće uvjerenje (con-sensus fidelium) da je nedužan
osuđen na nekom ljudskome, interesnom i nestručnom sudu”, pišu bojovni hrvatski
teolozi i na kraju zaključuju da je zabrana služenja mise za ratnog zločinca
dokaz da Hildebrand “ne pokazuje nikakve empatije, nikakvog suosjećanja
(con-sentire) s tolikim Hrvatima katolicima koji su pobijeni u BiH”.
(TBT, Index.hr)