KOLUMNA
Vedrana Rudan, hrvatska spisateljica i
kolumnistkinja, objavila je novu kolumnu pod naslovom “Dobro jutro
Hrvatska”, u kojoj se bavi slučajem veroučitelja iz Zagreba koji uči đake
mržnji
Piše: Vedrana Rudan, thebosniatimes.ba
Neki od nas znaju u kakvoj zemlji živimo, u velikoj
smo manjini, neki naslućuju, većina, nadam se, pojma nema. Ono što je učinio
Index je najbolje što se Hrvatskoj dogodilo otkako je ima. Za one koji ne
znaju, Index je objavio snimku “predavanja” jednog popa, ime zaista
nije bitno, u jednoj osmogodišnjoj školi. Ni ime škole nije bitno. Govor prepun
mržnje snimio je učenik, trenutno jedini istinski hrvatski heroj. Njegovo ime
jest bitno, ali bolje da ga ne znamo.
Zašto tekst objavljen na Indexu držim
Događajem godine bez konkurencije? Zato jer nas je snimka govora tipičnog
hrvatskog katoličkog svećenika suočila sa nama samima. Pop nam je rekao što je
Hrvatska danas.
Mi smo narod koji bez riječi pristaje da mu
djecu siluju u crkvama, da mu djecu odgajaju monstrumi, da biskup Košić našu
prejadnu mladost koja ide trbuhom za kruhom naziva “izdajnicima”. Izdajnici su
zato jer ne ostaju u zemlji u kojoj nemaju ni najmanju šansu da zarade djetetu
za mlijeko, a Košić živi u dvorcu. Crkva u Hrvata je Zlo, onakvo Zlo kakva je
bila i za vrijeme NDH. Ništa se tu nije promijenilo i neće se promijeniti jer
se ne može promijeniti. Katolička crkva je širitelj mržnje otkako postoji,
opsjednuta potrebom da vlada i grabi od bijednih, siromašnih i nemoćnih. Sve u
ime Boga i Dobra.
Nažalost, vratili smo se u NDH. Za hrvatske
popove jedini je problem što u Hrvatskoj više nema Cigana za koje bi trebalo
izgraditi logore, nema ni Židova, nema ni Srba. Ali ima nas, ima nas
krivomislećih Hrvata i Hrvatica koji smo, jesmo li, u manjini. Jesmo li u
manjini, svakoga se dana pitam zgrožena. Jesmo. Da nismo…Ne, ne zalažem se za
dizanje glasa, za zgražanje nad govorom popa koji samo radi ono za što ga ja
plaćam, zalažem se da svi mi Hrvati, i oni i mi, pogledamo istini u oči i
krenemo jedni na druge. Oni su na nas krenuli, što mi čekamo?
Razularenim lopužama, silovateljima djece,
licemjerima i mrziteljima nije mjesto u školama. Izbacimo ih! Plaćanje najgorih
kriminalaca državnim novcem u ime Boga nema nikakve veze sa razumom. Prestanimo
od naših bijednih plaća i mirovina izdvajati novac za zločince. Progledajmo!
Naša djeca napuštaju ovu septičku jamu u hordama. Zašto se mirimo s tim? Jesu
li zaista zlikovci u Vladi, Saboru i na Kaptolu ono što Hrvatsku čini
Hrvatskom? Ako jesu, pomirimo se s tim i blagoslovimo pucanje u potiljak Vesni
Pusić i Mesiću. Ako nisu, nadam se, nisam sigurna, nadam se, nisu, NISU,
pokažimo zlotvorima da Hrvatska može biti zemlja u kojoj se zločinci neće
zalagati za pucanja u potiljak i bacanja leševa krivomislećih Hrvata i Hrvatica
u septičke jame.
Svi znamo kako će završiti Priča koja je prava
slika Hrvatske danas. Onaj pop će, kad “ozdravi”, trenutno je na bolovanju,
promijeniti školu, a djetetu koje ga je snimilo netko će pucati u potiljak i
baciti ga u septičku jamu.
Sramim se zemlje u kojoj živim. Sramim se sebe
i onih poput mene koji isto mislimo, ali šutimo i vjerujemo kako će bez borbe
biti bolje. Neće! Gdje smo? Ima li nas? Ako nas ima krenimo više. Razjebimo ovu
prokletu zemlju kojom vladaju razbojnici, ubojice, silovatelji, lopovi. Ako u
ratu poginemo, što možemo izgubiti? Ono najdraže, ono najdragocjenije što smo
imali, djecu, već smo izgubili. Rasuše se diljem svijeta, naši “izdajnici”.
Oni su na nas krenuli. Mi krivomisleći smo za
njih i Cigani i Židovi i Srbi, sve u jednom. Povijest je pokazala da si ovca za
klanje, ako na to pristaješ. Ako nas druge i drugačije građane Hrvatske ne
ujedini prestrašni govor ovog jezivog popa spasa nam nema. Završit ćemo u
septičkim jamama sa metkom u potiljku dok će oko jame plesati biskupi, popovi i
političari i našim će leševima, keseći se, pokazivati krvave očnjake.
Hrvatice i Hrvati! Poslušajte zvijer i sretan
nam Božić.
(TBT, rudan.info)