KULTURA
„Građani Sarajeva, zbijte redove i oborite ove hulje koje su
napale grad! Na čelu ovih ljudi koji napadaju nalaze se ratni zločinci koji će
za koji dan izaći na optuženičku klupu“, kazao je tada Srebrov.
FOTO: Srebrov (YOUTUBE/SCREENSHOT)
Ono što često se zaboravlja jesu i primjeri iz tog perioda
kada se unutar etničkih zajednica javljaju otpori fašističkim idejama glavnih
vođa. Jedan takav primjer je i Vladimir Srebrov (org. Milan Nikolić) koji je
rođen u Požarevcu 1954. godine. Otac mu je bio oficir JNA, a osnovnu i srednju
školu završio je u Travinku i Banjoj Luci da bi diplomirao na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu.
Srebrov je jedan od osnivača SDS-a, kojem se suprotstavio
kada je prozreo fašističke i ratne namjere velikosrpske politike na čelu s
Radovanom Karadžićem.
Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan
podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića
nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih drugih političara. Uhapsili su ga
1992. godine na prevaru četnici na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o
primirju, o snabdijevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Osuđen
je za izdaju, uz smrtnu kaznu – strijeljanjem.
Biva zatvoren u zloglasni zatvor Kula, gdje je 39 mjeseci
bio izložen najužasnijim torturama. Kaznu mu preinačuju u petogodišnju robiju.
Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako, dok ga četvorica četničkih
grmalja “razvaljuju od batina”, Srebrov viče: “Bosna, Bosna,
Bosna”.
Dvadeset i prvog oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav
razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih
novinara, Munira Ačin i Ali Kočak. Oni su oslobođeni u razmjeni ratnih zarobljenika
i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije
Unprofora i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih
koju su ga uhapsili rekao: “Volio bih da te koljem uz svirku gusala”.
Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.
godine, u 45. godini života.
Ostaće upamćen i po javljanju u Dnevnik 2. maja 1992.
godine, kada je održao inspirativan govor.
„Poručujem građanima Sarajeva da više nisu Srbi, Hrvati,
Muslimani! Oni su po naciji – branioci! Nas napadaju, žele da nas unište, da
nam oduzmu naš grad! To su zločinci! Oni nemaju motiva nijednog, osim da nas
opljačkaju! Ovaj trenutak je preokret u historiji BiH, preokret nje kao mlade i
nezavisne države. Ovim činom su agresori, a to je JNA, bivša JNA, ekstremno
krilo Srpske demokratske stranke, članovi četničkog pokreta i Srpska radikalna
stranka, oni su dakle ovim činom, ovdje u Sarajevu, sebi iskopali grob! Oni su
ovim činom dokazali da su ništarije, da su niko i ništa! Građani Sarajeva,
zbijte redove i oborite ove hulje koje su napale grad! Na čelu ovih ljudi koji
napadaju nalaze se ratni zločinci koji će za koji dan izaći na optuženičku
klupu“, kazao je tada Srebrov.
Pored toga, pamti se i njegovo branjenje zastave s
ljiljanima, kada je nametnutu trokutastu zastavu BiH javno spalio u Sarajevu
kod Vječne vatre.
Značajan je i istup Srebrova kada je 1992. u jeku tvrdnji da
je referendum o nezavisnosti BiH urota Bošnjaka i Hrvata protiv Srba izašao na
referendum.
„Prisustvujem ovom časnom skupu kao Srbin, da bih podvukao
nešto – da na ovaj referendum će izići onaj dio Srba, onaj dio srpskih
intelektualaca koji BiH smatraju svojom domovinom i svojim zavičajem“, kazao je
on tada.
(TBT,Faktor.ba)
