KOLUMNA
Kompjuterski program uspijevao je odrediti koji je od
dvojice prikazanih gay, sa tačnošću od 81 odsto
Piše: Heather Murphy, thebosniatimes.ba
Mihal Kosinski imao je dobre namjere kada je odlučio da
mašinu nauči kako da detektuje seksualnu orijentaciju. Izraelski start up nudio
je usluge identifikovanja potencijalnih terorista na osnovu analize lica, a
kineske kompanije razvijale su softver za prepoznavanje lica koji bi pomogao u
prevenciji kriminala.
A u Silicijumskoj dolini, gdje dr Kosinski radi kao profesor
na Stanfordu, preduzetnici su počeli da govore o licima kao da su zlato koje
čeka da bude iskopano.
Kako bi usmjerio pažnju na pitanje privatnosti i rizike u
vezi sa tim, dr Kosinski je odlučio da demonstrira da je moguće koristiti
sistem za prepoznavanje i analizu lica za otkrivanje nečeg intimnog, nečeg
“što ljudi imaju puno pravo da zadrže za sebe”. Nakon što se vajkao
oko ateizma, odluka je pala na seksualnu orijentaciju.
Bilo da je stvorio “gay radar”, i je li uopšte
etički učiniti to, o istraživanju se žustro polemiše od trenutka kada je nacrt
istraživanja postao dostupan na internetu. Sa fotografijama gay i streight
muškaraca, kompjuterski program uspijevao je da odredi koji je od dvojice
prikazanih gay, sa tačnošću od 81 odsto, prema zapisima dr Kosinskog i Jilun
Vang.
Reakcije su više nego žestoke.
“Mislio sam da ću upozoriti ljude”, kaže dr
Kosinski, redovno izložen prijetnjama smrću. “Sada plaćam cijenu.”
Grupe kao što je Glaad, organizacija za monitoring gay
prava, i Kampanja za ljudska prava odbacili su studije kao “naučno
smeće” koje “predstavlja prijetnju po bezbednost i privatnost”
kako gay, tako i streight ljudi.
Neki tvrde da je istraživanje zapravo primjer uznemirujućeg
ponovnog oživljavanja fiziognomije, dugo osporavane tvrdnje da se osobine
ličnosti mogu otkriti mjerenjem oblika očiju, nosa i lica ljudi.
Ima, podrazumijeva se, i onih koji ovo dvoje istraživača
brane; među njima je LGBTQ Nacija, grupa koja se bori za alternativne načine
života, a koja je saopštila da Glaad uopšte ne razumije “na koji način
nauka funkcioniše”.
Dr Kosinski i Vangova kopirali su fotografije sa više od
75.000 profila na siteova za upoznavanje u SAD. Oni koji su u potrazi za
partnerom istog pola klasifikovani su kao gay osobe, a za one koji traže
partnera suprotnog pola pretpostavka je da su streight.
Svi su bijelci, kako dvoje naučnika kaže, pošto nisu uspjeli
da pronađu dovoljno profila gay osoba koje pripadaju manjinskim grupama da bi
došli do statistički validnih rezultata. Fotografije su procesuirane kroz
slojeviti matematički sistem koji identifikuje obrasce u ogromnim količinama
podataka.
Njih dvoje postavili su svoj model nasuprot ljudima. I
ljudima i mašini dati su parovi lica – jedno streight i jedno gay – a zatim je
trebalo izabrati ko djeluje kao heteroseksualac. Učesnici su dobili savjet da
se “posluže svojom intuicijom najbolje što mogu”. Tačno su birali 54
odsto vremena za žene, a 61 odsto za muškarce.
Algoritam dr Kosinskog tačno je birao 71 odsto vremena za
žene i 81 odsto za muškarce. Kada je kompjuteru dato pet fotografija za svaku
osobu umjesto jedne, tačnost je porasla na 83 odsto za žene i 91 odsto za
muškarce.
Kada je promijenjen scenario – kao razlikovanje fotografija
gay muškaraca sa Facebooka i streight muškaraca sa sajtova za upoznavanje –
preciznost je pala na 74 odsto.
Ovo istraživanje otvara teška pitanja o percepciji seksualne
orijentacije.
Nikolas Rul, profesor psihologije sa Univerziteta u Torontu
kaže: “Može li vještačka inteligencija zaista reći jeste li gay samo na
osnovu vašeg lica? Uvrnuto je – liči na fiziognomiju.”
(TBT, NYT)