KOLUMNA
Brzi potezi saudijskog prestolonasljednika
Mohammeda bin Salmana su dobro promišljeni, ali hoće li skupo koštati Saudijsku
Arabiju i Bliski istok?
Piše: Marwan Bishara, thebosniatimes.ba
Morate se diviti izdržljivosti i upornosti
Mohammeda Bin Salmana. Ambiciozni mladi princ pun adrenalina se bori u velikom
ratu u susjedstvu, dok istovremeno potiče diplomatske krize u inostranstvu i
udara na moćne klevetnike u svojoj zemlji. I pored svega, nalazi vrijeme da
smanji utjecaj vjerskog establišmenta i postavi okvire za buduću viziju
Saudijske Arabije do 2030. godine i nakon toga.
Ali, da li pokušava previše?
Pa, postoji racionalnost za tu naglost,
određena dogma koja pogoni dramu. Ako postavite činove i scene u njegovoj
kratkoj karijeri, primijetit ćete da su njegove politike sve osim nasumično
nabacane ideje.
Nedugo nakon što je kralj Salman preuzeo vlast
u Kraljevini u januaru 2015, on je imenovao svog mladog sina i bliskog
savjetnika, Mohammeda, za ministra odbrane. Dva mjeseca nakon imenovanja,
Mohammed bin Salman (MBS) ostavio je svoj trag na međunarodnoj sceni.
Čin I – Dobar je dan za početak rata
MBS je u martu 2015. predvodio arapsku
koaliciju u pokušaju da se protjeraju pobunjenici iz pokreta Husi, koje
podržava Iran, iz jemenske prijestolnice Sane. Mjesec dana kasnije je sin
nagrađen i imenovan je zamjenikom krunskog princa, odnosno postao je drugi u
liniji za prijestolje.
Dakle, evo scenarija:
Korak prvi: Konsolidiranje moći.
Korak drugi: Spriječi internu kontroverzu
iskorištavanjem regionalnih podjela i širenjem sukoba u inostranstvu.
Korak treći: Ponovi sve.
Tokom naredne dvije godine, rat je izazvao
pustoš u Jemenu, sijući smrt i uništenje širom siromašnog saudijskog susjeda.
Ali je MBS nastavio gomilati nagrade. Njegov utjecaj je rastao i njegov
80-godišnji otac, kralj, svom sinu je delegirao nove ovlasti u vezi ekonomije,
te socijalne i međunarodne politike. Bilo je jasno da grabi ka prijestolju. Ali
je postojala jedna velika prepreka. I tako je kucnuo čas za još jedan odvažan
potez unutar saudijske kraljevske porodice. Trenutak za još jednu diverzantsku
taktiku, za novi pobjedonosni potez.
Čin II – Dobar je dan za početak krize
Početkom juna 2017, MBS, zajedno sa
prestolonasljednikom Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohammedom Bin Zayedom,
proizveo je novu krizu u Zaljevu. Ovaj put meta im je bila prijateljska
kraljevska arapska porodica iz Zaljeva. Oni su hakirali zvaničnu katarsku
informativnu agenciju i objavili lažne izjave pripisane katarskom emiru, šeiku
Tamimu bin Hamadu Al Thaniju.
Nedugo nakon toga, Saudijska Arabija i
Ujedinjeni Arapski Emirati su pokrenuli sveopći diplomatski, politički,
ekonomski i publicistički napad na svog zaljevskog partnera, uz pomoć Bahreina
i Egipta, što nastavlja da ugrožava postojanje Vijeća za zaljevsku saradnju
(GCC).
Dvije sedmice od izbijanja krize, njegov
rođak, princ Mohammed bin Nayef, kraljevskim dekretom je uklonjen i MBS je
imenovan za krunskog princa. Kako bi se osigurala njegova šutnja, nekad moćni
ministar unutrašnjih poslova je stavljen u kućni pritvor, uzrokujući veliku
nervozu u Kraljevini i nezadovoljstvo u kraljevskoj porodici. Ali su te
reakcije prigušili povici fabriciranog patriotizma usmjerenog protiv Katara.
MBS je sada upravljao i saudijskim odbrambenim
snagama, ali je bio zadužen i za unutrašnju sigurnost. Kako bi ostvario potpunu
dominaciju nad svim polugama sigurnosti u zemlju, on je trebao direktnu
kontrolu nad Nacionalnom gardom, snažnim snagama koje čine sva saudijska
plemena. Decenijama je Nacionalna garda bila u rukama samo dvojice ljudi:
Abdullaha bin Abdulaziza i, nakon što je on postao kralj 2005, njegovog sina,
Miteba.
Čin III – Noć velike čistke
Trećeg novembra, Saad Hariri, premijer Libana
koji ima dvojno saudijsko državljanstvo, namamljen je u Rijad na sastanak sa
kraljevskom porodicom. Četvrtog novembra, on je na saudijskom televizijskom
kanalu objavio svoju ostavku, osudivši svog koalicionog partnera, Hezbollah, te
zaprijetio da će “odsjeći ruke” Iranu koji podržava Hezbollah.
Glas i lice su pripadali Haririju, ali riječi
i ciljevi su bili saudijski. Prije nego što je šok prerastao u sumnju, MBS je
krenuo da svrgne i pritvori svog rođaka Miteba, zajedno sa desecima prinčeva i
aktuelnih i bivših ministara, pod izgovorom borbe protiv korupcije.
U samo nekoliko kratkih dana, MBS je još
jednom brzim manevrima nadmudrio svoje klevetnike i protivnike i konsolidirao
moć. Još jednom je lukavo skrenuo pažnju Saudijaca dramom, fabriciranom ili
stvarnom, kako bi ostvario ličnu korist. I još jednom je njegov uspon došao uz
visoku cijenu: nevolju njegovih susjeda, partnera i vlastite porodice.
Efekt Trumpa
Ništa od ovog ne bi bilo zamislivo ili izvedivo
bez prešutnog odobrenja glavnog saudijskog saveznika, Sjedinjenih Američkih
Država. Predsjednik Barack Obama je podržavao saudijsku avanturu u Jemenu kako
bi se ograničio iranski utjecaj, a odobrio je veliku obavještajnu i logističku
podršku Kraljevini. Sve u svemu, Obamina administracija je Saudijskoj Arabiji
prodala oružje u vrijednosti od 115 milijardi dolara. Ali, dok je Obama do
kraja svog mandata uvidio glupost saudijsko-iranskih sektaških posredničkih
ratova, savjetujući protagoniste da “dijele” regiju u kontekstu
“hladnog mira”, njegov nasljednik želi da Saudijci grade regionalnu
koaliciju protiv Irana i njihovih posrednika.
Koliko god bilo bizarno da Obama savjetuje
dijeljenje regije među dva autoritarna režima kako bi se postigao mir, poticanje
predsjednika Donalda Trumpa na saudijsku eskalaciju protiv iranskog utjecaja
još je gore. Ide pravo u prilog “Salmanove doktrine” mišićave vanjske
politike protiv iranskog utjecaja u Iraku, Siriji, Libanu, Jemenu i u Zaljevu,
s neprocjenjivom cijenom po regiju.
Trump je s oduševljenjem pristao da Kraljevini
proda dodatno “lijepo” američko oružje vrijedno 110 milijardi dolara,
a osigurao je obećanja o saudijskim investicijama u američku ekonomiju
vrijednim stotinama milijardi dolara.
Brza podrška
Do kraja Trumpove posjete Rijadu u maju,
Salmani su ga pridobili na svoju stranu. Obećali su da će modernizirati
Kraljevinu i da će podržati Trumpov “konačan dogovor” između
Izraelaca, Palestinaca i arapskih država.
I tako je narednog mjeseca Trump požurio da na
Twitteru iskaže svoju podršku Saudijskoj Arabiji protiv Katara, na
nezadovoljstvo svojih sekretara Rexa Tillersona i Jamesa Mattisa. A prošle
sedmice je Trump požurio da iskaže podršku MBS-ove čistke prinčeva i ministara,
optuživši ih da “muzu” Saudijsku Arabiju.
“Znaju tačno šta rade”, napisao je
Trump na Twitteru, kao da Salmani ne mogu pogriješiti.
Ratu u Jemenu, koji je ušao u treću godinu, ne
nazire se kraj, a nasilje, glad i epidemija kolere nastavljaju da pustoše
zemlju. Ne samo da crpi saudijsku ekonomiju, sigurnost i međunarodni položaj,
već i balističke rakete dugog dometa iz Jemena sada stižu do saudijske
prijestolnice. U međuvremenu, saudijski zakleti neprijatelj, Iran, oduševljen
je ili je zadovoljan mogućnošću da Jemen postane Rijadov Afganistan.
Zaljevska kriza im se također obila o glavu.
Saudijske međunarodne pristalice, uključujući Trumpovu administraciju, sada
insistiraju na diplomatskom rješenju za okončanje opsade i na priznavanju
katarskog suvereniteta. Isto tako, zapadne sile žele da Saudijska Arabija
poštuje suverenitet Libana, te žele da vide da je premijer Saad Hariri slobodan
da se vrati u Liban.
Interno gledajući, situacija, iako nije tako
loša, i dalje je neizvjesna. Čistka pod izgovorom borbe protiv korupcije je
pametan, populistički potez koji je našao na odobravanjem među velikim brojem
mladih Saudijaca, koji su se dugo žalili na nju. Ali ako bogatstvo i moć završe
u rukama još manjeg broja Saudijaca, privlačnost “antikorupcijske”
kampanje će brzo izblijediti.
Bin Salmanova sudbina
Ovaj recept su probali iskoristiti niz
ambicioznih, mladih lidera u regiji kako bi utrli svoj put ka političkoj
sukcesiji. Libijski Saif al-Islam Al Gaddafi, egipatski Gamal Mubarak i
sirijski Bashar al-Assad, između ostalih, borbu protiv korupcije i terorizma su
predstavljali ključnim u svojim naporima za konsolidiranje moći. Ali prva dva
su svrgnuta, dok se Assad pati da vlada nad devastiranom zemljom nakon šest
godina ustanka i građanskog rata.
Hoće li MBS dijeliti sličnu sudbinu sa tim
omiljenim sinovima? Ili će on voditi novu, “modernu” Kraljevinu
inspiriranu “umjerenim” islamom u nadolazećim decenijama?
Pravi makijavelista, MBS-ov gambit je
zahtijevao veliku dozu arogancije, dvoličnosti i ravnodušnosti da poništi
decenije, čak i stoljeća političkih i društvenih tradicija u roku od nekoliko
mjeseci. Njegovo kockanje je možda do sada djelovalo, ali nepoznavanje
historije košta.
Njegova šema za uspostavljanje nove dinastije
Salman ili apsolutne monarhije je dosad došla po cijeni saudijske i regionalne
stabilnosti. Ako ne obuzda aroganciju koja ga dovela na vrh, mogla bi ga prije
ili kasnije dovesti do njegove propasti.
(TBT, Al Jazeera)