KOLUMNA
Nastojanja Mohammada bin Salmana da učvrsti
vlast podsjećaju na metode Vladimira Putina, uz jednu ključnu razliku
Piše: Yury Barmin, thebosniatimes.ba
Mohammed bin Salman'Mohammad bin Salman’, piše
autor, ‘kreira ogromnu klasu kraljevske porodice koja će se osjećati
obespravljeno'AFP/Getty
Ako trenutni događaji u Rijadu signaliziraju
kakav će saudijski princ Mohammad bin Salman biti kao kralj, predstoji nam
nestabilna vožnja u sljedećem periodu.
Uzdrman je višedecenijski saudijski kocept
konsenzusa u vlasti, što zajedno sa, kako se pretpostavlja, prisilnom ostavkom
Saada Haririja u Rijadu znači da Bin Salman traži priznanje svog autoriteta, i
u domovini i u međunarodnim krugovima.
Neki su ga analitičari nazvali
“bliskoistočnim Vladimirom Putinom”, referirajući se na njegove
hrabre poteze u promjeni ravnoteže moći u Kraljevini i rušenju saudijskih
“oligarha”.
Približavanje Rusije i Saudijske Arabije u
proteklih nekoliko mjeseci postalo je moguće upravo zato što ruski predsjednik
Vladimir Putin i Mohammad bin Salman govore istim jezikom. Obojica preferiraju
upotrebu sile za rješavanje problema u domovini i inozemstvu i obojica
posmatraju svijet crno-bijelo.
Otkad je početkom 2015. Bin Salmanu njegov
otac, kralj Salman, dao političke ovlasti, saudijska vanjska politika prolazi
kroz transformaciju u ruskom stilu prihvatajući ofanzivni stil. Rat u Jemenu,
blokada Katara i, konačno, navodna uloga Saudijske Arabije u nedavnim
događajima u Libanu izgledaju kao da su posuđeni iz Putinovog priručnika.
Proizvodi istog sistema moći
Ruski je predsjednik, bez sumnje, političar
koji je vratio realpolitiku u modu, s vojnom kampanjom u Siriji i nizom
hibridnih angažmana u bivšim sovjetskim republikama. U regiji u kojoj se
ravnoteža moći sve više mijenja Saudijska Arabija vidi potrebu da ostane
oprezna i proaktivna, zbog čega se Putinove revizionističke politike mnogo
dopadaju čelništvu u Rijadu.
Iako Putin i Bin Salman imaju sličan pristup
vanjskoj politici, različite su im početne pozicije. Budući da njegovo
liderstvo nije suočeno s ozbiljnim izazovima na domaćem terenu, Putin može sebi
priuštiti dugoročnu strategiju nagrade i kazne. Za Bin Salmana je vanjska
politika uveliko diktirana potrebom da što prije učvrsti svoju vlast kod kuće.
Ruska i saudijska politika slične su po tome
što kult liderstva igra ogromnu ulogu. Projekcija moći u domovini i globalno
faktor je koji određuje prihvatanje i legitimnost lidera. Putin je godinama pažljivo
gradio svoju sliku u javnosti (do te mjere da je sada već godinama njegova
popularnost u javnosti iznad 80 posto), dok je njegova nametljiva vanjska
politika, sviđala nam se ona ili ne, učinila Rusiju državom čije se mišljenje
ne može odbaciti. Sve se više stječe dojam da Bin Salman pokušava uspostaviti
sličnu osnovu za svoju vladavinu, koja će, vjerovatno, trajati decenijama.
Nema sumnje da su i Putin i Bin Salman
proizvodi istog sistema moći koji su pokušali zauzdati. Putin se uzdigao
polazeći od ruske nepokorne vertikale moći 1990-ih; tokom 2000-ih tražio je
načine da uspostavi kontrolu, boreći se protiv nepokorne poduzetničke
oligarhije, i uspio je.
Razaranje sistema vladavine konsenzus
Isto tako je i Bin Salman iskoristio
kraljevski sistem vladavine konsenzusom; njegov otac kralj Salman došao je na
saudijski tron strpljivo čekajući na red.
Proces preuzimanja kontrole nad velikim
porodičnim aparatom (slučajno je i ruski oligarhijski sistem, u jednom
trenutku, također nazvan “porodicom”) tek je počeo za saudijskog
prestolonasljednika, ali već vidimo kamo je taj proces odveo Rusiju, godinama
nakon odigrane bitke. Oligarsi su ili pridruženi političkom sistemu ili
prognani, dok je korupcija još dublje prodrla u sve sfere života.
Međutim, ako Bin Salman koristi Putinovu
strategiju kao priručnik, sve radi pogrešno. Prisilnim eliminisanjem utjecajnih
članova porodice iz jednačine vlasti mladi princ razara sistem vladavine
konsenzusa, koji je omogućio Saudijskoj Arabiji da održi ravnotežu i decenijama
drži Kraljevinu na okupu.
Bin Salman, zapravo, pokušava uspostaviti
sistem vladavine zasnovan na njegovoj neprikosnovenoj moći, što je jedna
stranica iz Putinovog priručnika, ali, za razliku od ruskog predsjednika,
saudijski prestolonasljednik uništava ravnotežu koja je pomogla da Kraljevina
održi stabilnost.
Umjesto da kreira klasu kraljevske elite
bezuvjetno odanu monarhu, Bin Salman rizikuje da otuđi one koji smatraju da
imaju legitimno pravo na dio vlasti u Saudijskoj Arabiji.
Vrenje duboko unutar elite
Prestolonasljednik, ambiciozni patrijarh u
izvjesnom smislu, više ne vidi druge potomke Ibn Sauda kao ravnopravne; kreira
ogromnu klasu kraljevske porodice koja će se osjećati obespravljeno i stoga će
se ujediniti u svom odbijanju statusa quo.
Ovo odbijanje, međutim, vrije duboko unutar
elite i neće izaći na površinu dok se ne preobrazi u protest. To objašnjava
zašto je ovo komešanje u Rijadu koje je poveo saudijski prestolonasljednik bilo
neselektivno, neproporcionalno u odnosu na ciljeve države i vjerovatno bilo
usmjereno na sasijecanje neslaganja u korijenu prije nego na napad protiv
određenog disidenta.
Tu leži ključna razlika između saudijskog
prestolonasljednika i Putina. Ruski predsjednik dobro razumije unutrašnju
dinamiku moći u državi i bez poteškoća je kontroliše. On je kreirao politički
sistem u kojem su grane “porodice” suprotstavljene jedne drugima, a
on se ponaša kao sudija.
U ovoj strukturi moći pojedinačni politički
klanovi žele biti blizu Putina i nadmeću se za njegovu pažnju i naklonost. Na
taj način moćni akteri ostaju fokusirani na vlastite razmirice i ne izazivaju
vrh jer jednom kad se ova piramida sruši, povući će sve na dno, uključujući i
disidente.
Mohammad bin Salman pokušava uspostaviti jedan
drugačiji sistem, slabeći jednako sve druge grane loze Sauda kako bi nad njima
imao vlast. Ovakva postavka, međutim, ne garantuje isti nivo stabilnosti i
možda neće biti u stanju održati istu dugovječnost režima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i
ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
(TBT, Al Jazeera)