KOLUMNA
Banka se hvali kako je 11 milijardi u dušeku znak povjerenja
štediša u bankarski sistem… A, nikako da shvate da kamate i oročavanje novca
nisu prokleti zato što meleci i anđeli plaču zbog kamate, nego zato što je
takvo postupanje sa novcem društveno neodgovorno
Piše: Nejra Latić Hulusić, thebosniatimes.ba
Svako od nas u porodici ili među prijateljima ima onu
staricu što cijeli život živi teško, a onda ona preseli tamo gdje joj novac ne
treba pa snahe u dušeku nađu smotuljke krupnih novčanica, dukata i raznih
vrijednosti. Ona pola života prespava na udobnim dušecima punjenim kešom,
sanjajući o kilogramu limuna na kojem štedi da bi dušek bio udobniji. U
međuvremenu djeca i unuci pocrkaše negdje radeći na crno i sa bijelim da bi
starici u goste s vremena na vrijeme ponijeli kesu sa kafom i limunom. Starica
život proživi u strahu od crnih dana i vazda neki rat sluti. Ni u kom slučaju
joj neće pasti na pamet da unuku plati postdiplomski studij, a još manje da mu
naspe goriva dok je vozi pedeseti put sedmično da vadi nalaze jer je nešto
uvijek probada u prsima.
Međutim, ovo nije priča o sebičnoj i depresivnoj starici.
Ovo je nažalost priča o našoj ekonomiji.
Nedavno je Centralna banka Bosne i Hercegovine objavila
podatak o depozitu Bosanaca i Hercegovaca koji me zatekao jednako kao dušek pun
novca snahe sa početka priče.
Banka kaže da su ukupni depoziti stanovništva kod
komercijalnih banaka u BiH na kraju septembra 2017. godine dosegli do sada
najviši zabilježeni nivo od 11,02 milijarde KM. Prema podacima Centralne banke
BiH, depoziti građana čine 57,6 posto ukupnih depozita u komercijalnim bankama.
Banka je isto tako kazala da je riječ o manjoj skupini građana koja ima veću
ušteđevinu novca. Znači da se novac od nekolicine sugrađana, ne mora se tu puno
pogađati ni kojih, kiseli u bankama uz, kako Banka dodade “relativno
nepovoljne, odnosno niske kamate na oročenje.“
Dan poslije pronalaska ovog dušeka, Direkcija za ekonomsko
planiranje BiH (DEP BIH) je objavila Izvještaj o razvoju BiH u 2016. godini
koji kaže da je svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno. Biti siromašan
ovdje ne znači ne izvoditi bijesne finansijske gliste. Biti siromašan u Bosni
znači doslovce leći gladan spavati.
I dok se Banka hvali kako je 11 milijardi u dušeku znak
povjerenja štediša u bankarski sistem, DEP BiH u svom izvještaju zaključuje da
postojeći sistem socijalne zaštite ne doprinosi smanjenju siromaštva u BiH, pa
stoga ne čudi da je proces emigracije postao jedan od najvažnijih
društvenoekonomskih izazova sa kojima se suočava BiH.
Kao i depresivna, sebična starica sa početka priče i ova
desetina guzonja i sinova im njihovih znaju dobro da mi nismo stabilno tržište
za investicije. Guzonje koje tamo čuvaju pare su vjerovatno isti oni koji nam
kroje unutrašnju, vanjsku, dnevnu i noćnu politiku pa se znajući koliko su
nesposobni i na čemu rade iz dana u dan, pribojavaju, ili možda čak i
priželjkuju novi rat. Zato više vole uz minimalnu kamatu oročiti svoje šuške i
rasputiti po stranim bankama čije su samo poslovnice ovdje. Nije niko od njih
lud da investira u, ne daj Bože, kakvu fabriku kao što ni starica neće nasuti
goriva unuku. U međuvremenu će unuk, u dilemi da li da na crno počne prodavati
bijelo, shvatiti da je ipak bolje da ide u Njemačku raditi kao pržač pomfrita
sa diplomom magistra svjetske književnosti.
I to dolazimo do treće statistike koja govori koliko je
unuka otišlo u Njemačku pržiti pomfrit jer nana čuva pare za Onaj svijet. Dan
prije objave podatka o siromaštvu, a dva dana prije vijesti o 11 milijardi u
dušecima, NVO Unija za održivi povratak je prema terenskim ispitivanjima
saopćila da je samo od početka ove godine 35 hiljada ljudi otišlo iz BiH. Prema
podacima, ljudi jednako odlaze iz oba bh. entiteta i Brčko Distrikta. Zbog loše
ekonomske i političke situacije, besperspektivnosti, odlaze ljudi različite
životne dobi i obrazovanja, pojedinci i cijele porodice.
Na ovu vijest su se brže-bolje oglasili režimski mediji
tvrdeći kako je to pogrešna statistika i kako takvi podaci izazivaju paniku u
ovom našem raju na zemlji. Direktor Agencije za statistiku BiH već danima sav u
goloj vodi pojašnjava kako su to napuhani podaci, poziva se na razne
matematičke metode dokazivanja da odavde niko živ ne miče. Međutim, što bi
kazao Umberto Eko „Nije svaka istina za svačije uši“.
E, tako ova starica odbija shvatiti da je unuku loše. Neće
njoj unuk ni nedostajati, nego muka joj je što je on jedini volio i vozario sa
njom po ambulantama pa sada, eto, i on ode. Zato će se posluži taktikom savjeta
nekoga ko je preživio svoje pa ga ubjeđivati, pjegavim rukama stiščući dolare u
dušeku, da nije sve u novcu i da je ovaj svijet svakako prolazan i namijenjen
da se čovjek muči. Kazat će mu da je
bolje da se fino oženi, pa uz majku, oca skrasi, srcu da mu je toplo. Tuđi tamo
svijet, ko zna šta ćeš naučiti i sa pravog puta skrenuti tabanajući trbuhom za
kruhom.
Tako ćeš isto baš iz usta onih čijih 11 milijardi leži
oročeno, najčešće čuti priče o tome kako su kamate grijeh i kako treba ovu
zemlju voljeti i čuvati. Pozivaju nas da investiramo svoju mladost negdje gdje
se oni boje investirati, o, taj nebitni, novac. A, nikako da shvate da kamate i
oročavanje novca nisu prokleti zato što meleci i anđeli plaču zbog kamate, nego
zato što je takvo postupanje sa novcem društveno neodgovorno jer se umjesto da
cirkulira i razvija neku zajednicu, vonja po dušecima i bankama koristeći samo
pojedincu za zadovoljavanje, najčešće njegovih niskih i ovozemaljskih potreba.
Istina, od tog novca će svi oni rado uščunuti mizerni djelić za neku bogomolju,
kako bi oprao savjest sebi i utješio meleke, što ne plaču radi njegove kamate
nego radi one majke što joj sin sa diplomom magistra ode peći pomfrit u
Klagenfurt.
(TBT)