INTERVIEW
Istraživač Instituta za historiju Češke
akademije nauka i predavač balkanistike na Karlovom Univerzitetu u Pragu František
Šistek kaže da je islamofobija, koja je izražena posljednjih godina u češkom
društvu, počela još krajem 90-ih
FOTO: Šistek, Roksandić (RSE)
Istraživač Instituta za historiju Češke
akademije nauka i predavač balkanistike na Karlovom Univerzitetu u Pragu
František Šistek kaže da je islamofobija, koja je izražena posljednjih godina u
češkom društvu, počela još krajem 90-ih sa dolaskom izbjeglica sa Kosova, da bi
ojačala nakon 11. septembra 2001. godine, a potom ušla u dramatičnu fazu sa
izbjegličkom krizom 2015. i 2016.
U Pragu je početkom oktobra organiziran naučni
skup o percepciji balkanskih muslimana u Centralnoj Evropi na kojem su
učestvovali stručnjaci sa Balkana, ali i evropskih univerziteta.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE)
Šistek objašnjava zašto je islam za Čehe gotovo fantomska religija, kako se
percepcija o muslimanima vremenom mijenjala, zašto su po izbijanju rata 90-ih
Česi širom otvorili vrata za bosanske izbjeglice, da bi 2017. godine na
izbornim plakatima uz lica nasmijanih političara pisalo “ne islamu, ne
teroristima”.
RSE: U Pragu je početkom oktobra održana
konferencija “Centralna Evropa i balkanski muslimani: Odnosi i
prikazivanje”. Organizator ste konferencije u ime Instituta za historiju
Češke akademije nauka. Šta je bio opredjeljujući faktor za odabir ove teme?
Šistek: Nekoliko je faktora. Prvo, već neko
vrijeme se bavim slikama, prezentacijama i stereotipima Balkana, u okviru toga
naravno i slikama muslimana i htio sam da idem dalje. Osim toga, imam kolegu
Ladislava Latkya takođe iz Instituta za historiju i on se bavi historijom Bosne
i Hercegovine i odnosima sa BiH. Tako da smo na naučnom nivou htjeli to da
nastavimo.
Stoga smo okupili naučnike iz više zemlja
Srednje Evrope i sa prostora Balkana, uglavnom bivše Jugoslavije. Razgovarali
smo o odnosima Srednje Evrope sa balkanskim muslimanima i prezentacijama
balkanskih muslimana, tamo negdje od osmansko-habzburških ratova, preko XIX
vijeka, okupacije i aneksije Bosne i Hercegovine, preko XX vijeka, sve do
danas.
To je, možda, mnogo ambiciozno, ali činilo nam
se da baš u ovom vremenu i trebamo ambiciozne i velike ideje.
RSE: Može li se napraviti poređenje ovog
današnjeg i tog vremena? Kako Vam ta slika izgleda?
Šistek: Ima sličnosti, ali i velikih razlika.
Na konferenciji je jedan veliki blok bio posvećen Bosni i Herecegovini i
Sandžaku u vrijeme habzburške uprave, a drugi veliki blok je bio posvećen
periodu nakon 1989. odnosno današnjim vremenima. Naravno u XIX vijeku je na
ovom prostoru postojala relativno jaka Habzburška carevina i sve je bilo
jednostvanije na prostoru Balkana.
Sada imamo više i posthabzburških i
postsocijalističkih država i sve je to drugačije. I iako imamo veze i internet
– manje se poznajemo. Ljudi su mnogo izolirani u ovim manjim nacionalnim državama
i slabo se poznaju.
I baš je ova konferencija pokazala da ne bi
trebalo da živimo u mitovima, bilo negativnim bilo pozitivnim. Uzmimo primjer
okupacije BiH od strane Habzburške carevine na koju se gleda pomalo
retrospektivno, šta su sve izgradili kada su došli. Možete li da zamislite
Sarajevo bez ovih zgrada iz tog perioda?
Međutim, mi smo na konferenciji govorili i o
tome da je sama okupacija 1878. godine bila krvava, da je to bila okupacija sa
teškim borbama, stanovništvo se snažno opiralo u početku. Ali i tada je bilo
nekih tolerantnih opservacija, poziva na toleranciju, ali i rigidnih i
islamofobičnih ideja.
FOTO: (Reuetrs)
RSE: Naglašavate da je potrebno baviti se ovim
temama sa stručnog stanovišta da bi se stereotipi i predrasude razbile. Zašto
se, posebno u ovim vremenima, baš na taj način ove teme ne obrađuju, nego se o
njima govori sa sasvim drugačijeg stanovišta?
Šistek: To je, naravno, složeno pitanje. Jedan
dio društva nema vremena ili želje da čita debele knjige ili prosto ne želi sa
tim da se bavi. Na kraju, nisu svi obrazovani i tolerantni. Sada se jednostavno
isplati instrumentalizacija, poput “svi muslimani su teroristi”,
“zašto praviti razliku to je suviše teško, svi su isti”.
To je, jednostavno, privlačno za ljude, da ne
moraju da razmišljaju, to je baš onaj pravi stereotip, nešto kratko, neka mala
ali jaka predstava koja ne mora odgovarati istini, ali se lako ponavlja i širi.
RSE: Ko je, prema Vašem mišljenju,
najodgovorniji za širenje takvih stereotipa danas?
Šistek: Neću da imenujem pojedince iako bi
mogli i to da probamo.Ukoliko bih govorio samo o Češkoj, koju ipak najbolje
poznajem, kada uporedimo ovu situaciju sa 90-im godinama prošlog vijeka, onda
mogu reći da je ipak tada postojalo i manje političkih snaga i manje medija
koji bi iskorištavali i iskrivljavali ove teme i stvarali slike koje danas
imamo, sliku o muslimanima uopšte, ali, naravno, i sliku o muslimanima sa
Balkana, koji su ipak nešto manje poznati opštoj javnosti iako su nam oni
najbliži geografski.
RSE: Kako biste ocijenili odnos Češke
Republike danas prema muslimanima naravno, u svjetlu izbjegličke krize?
Šistek: Kao prvo treba istaknuti činjenicu da
u Češkoj muslimana praktično nema, odnosno ima, nemamo na primjer, neke
kvartove sa posebno izraženim brojem ljudi muslimanske vjeroispovijesti. Zato
je islam pomalo fantomski sa gledišta nekog stanovnika Češke, možda ne Praga,
ali nekog manjeg gradića ili sela.
Jednostavno, većina Čeha nije nikada bila u
kontaktu sa muslimanima, njima je to nešto strano i Češka je etnički dosta
homogena zemlja, a nakon Drugog svjetskog rata bila je dugo i zatvorena pa to
još traje. Znači islam i muslimani postoje ne televiziji i na internetu, ali
teško da će ih sresti tipičan Čeh u svom selu ili gradu.
Miloša Zemana ne treba shvatati preozbiljno.
RSE: Kako onda objašnjavate činjenicu da se u
ovoj izbornoj kampanji u Češkoj na plakatima kao jedan od argumenata koristi,
odnosno doslovice piše “ne islamu, ne teroristima”?
Šistek: Da, zato što je već nekoliko godina
stvarana ovakva atmosfera, a to je u stvari počelo mnogo ranije, iako to nije
bilo možda toliko primijetno, počelo je već nakon 11. septembra 2001. i
tadašnje takozvane borbe protiv terorizma. Onda je sve dodatno pojačala
izbjeglička kriza 2015. i 2016. godine.
Znači, ovo društvo već relativno veliki broj
godina intenzivno dobija različite slike iz islamskog svijeta koje su uglavnom
negativne.Iz više razloga.
RSE: Ali interesantno je da je u vrijeme
krvavog raspada bivše Jugoslavije, Češka primila veći broj izbjeglica, zapravo
najviše izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Bosanski muslimani su među njima
bili najugroženija zajednica i prema njima su imali potpuno drugačiji odnos
nego što danas imaju prema izbjeglicama.
Šistek: Da, pazite, u to vrijeme je zaista
bilo najviše izbjeglica iz BiH i među njima najveći broj Bošnjaka, iako je
naravno bilo i pripadnika drugih nacija, ali oni su ipak bili tretirani prije
svega kao Jugosloveni. Postojala je ona ljubav prema Jugoslaviji, simpatija
koja je postojala decenijama. Ljudima je bilo žao što se Jugoslavija raspala,
nijesu to shvatali, a nijesu puno ni shvatali razlike ko je Hrvat, Srbin,
Bošnjak. Oni su jednostvno bili tretirani kao nesrećni ljudi koje je zadesila
loša sudbina i bili su primljeni sa dozom simpatija ili makar neutralno.
Iz našeg ugla bi danas bilo dovoljno da su
neutralni kao što su bili u to vrijeme. Ali taj odnos prema izbeglicama se
promijenio već 1999. godine, kada su nam, iako u manjem broju, došle izbjeglice
sa Kosova, uglavnom Albanci i uglavnom islamske vjeroispovijesti i već tada je
ona negativna perspektiva bila prisutnija.
Kao prvo, oni nijesu bili Sloveni za razliku
od Bošnjaka, a kao drugo, već je bio počeo jačati taj neki anti-islamski
diskurs. Ali sada je, što se tiče muslimana sa Bliskog istoka, situacija i
dramatičnija.
RSE: Kako se danas gleda, ne samo u Češkoj
nego u čitavom ovom dijelu Evrope, na balkanske muslimane? Da li jednako kao i
na muslimane sa Bliskog istoka?
Šistek: Na žalost, veći broj ljudi u Češkoj
nije svjestan činjenice da postoje balkanski muslimani i da se muslimani
generalno razlikuju. Iako eksperti neprekino upozoravaju da je islam jedna
velika religija i da ima velikih razlika između Indonezije i Maroka, Bosne i
Hercegovine i Turske i tako redom. Ali taj današnji diskurs o islamu je, rekao
bih globaliziran, jer se na islam gleda kao na jednu monolitnu pojavu i na
muslimane koji su uvijek i svugdje isti bez obzira odakle dolaze.
Naravno, ima mnogo ljudi koji su putovali po
Balkanu i koji imaju lična iskustva i to je, nadam se, jedna značajna manjina
obrazovanih ljudi koji znaju razlike i znaju da su balkanski muslimani vrlo
bliski nama i da islam kakav postoji na Balkanu nije strana religija.
RSE: Kao balkanist, sigurna sam da pratite i
aktuelna dešavanja na Balkanu. Znate sigurnuo za ovu nedavnu kampanju koja je
krenula od nekih hrvatskih zvaničnika, čak i sa najviših adresa. Naprimjer,
predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja je ostala pri tvrdnji o hiljadama
radikalnih islamista u Bosni i Hercegovini, čak i kad su službe sigurnosti
njene zemlje rekle da nijesu tako mislile, a u ocjeni joj se pridružio i Vaš
predsjednik Miloš Zeman.
Šistek: Kao prvo, Miloša Zemana ne treba
shvatati preozbiljno. A sada odgovor na pitanje u vezi sa današnjom Hrvatskom.
Naravno, tamo postoji jedna radikalizacija. Hrvatska je danas više
nacionalistička nego što je bila prije nekih deset godina. Ali mislim da ovi
pokušaji da se upozori na to da je Bosna i Hercegovina neko moguće leglo
radikala i islamista, nije ništa novo. To je ista priča koju su koristili
pojedini srpski nacionalisti 90-ih godina.
To je pokušaj da se iskoristi neka globalna
priča i da se lokalizira u službi borbe dva nacionalizma, u ovom slučaju
hrvatskog i bošnjačkog koji su pojačani. Uz to odnosi Hrvata i Bošnjaka nijesu
najbolji posljednjih godina ni na nivou Bosne i Hercegovine.
Kad god mogu iskoristiti strah od radikalizma,
oni to čine da bi pojačali svoje pozicije. Međutim, sve je to već viđeno 90-ih
godina.
RSE: Dakle, mislite da to, i pored globalnih
trendova i globalnog širenja islamofobije i anti-islamskog raspoloženja, nije
toliko opasno?
Šistek: To samo jedan politički folklor koji
ne treba shvatati preozbiljno.
RSE: Kao ni gospodina Zemana?
Šistek: Da!
(TBT, RSE, Biljana Jovićević)