KOLUMNA
Bez obzira što režim svakim danom sve dublje tone u „živo
blato“, ovakva opozicija prenatrpana strankama koje vode neharizmatični i
sujetni lideri faktički održava takav režim u životu i daje mu nadu da će
preživjeti, pa možda i pobijediti i na narednim izborima
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
U Sarajevu je ovog vikenda održana Osnivačka skupština
Nezavisne bosansko-hercegovačke liste (NBL) oko koje su okupili nezavisni
načelnici i vijećnici iz Bosne i Hercegovine. Za predsjednika stranke izabran
je Ibrahim Hadžibajrić, a za potpredsjednike izabrani su načelnici Bosanskog
Petrovca i Kalesije Zlatko Hujić i Sead Džafić, te Vehida Fazlić iz Srebrenika
i privrednik Jusuf Arifagić.
Ako se po jutru poznaje dan…
Na skupštini je istaknuto da će NBL ponuditi alternativu
postojećem režimu koji je doveo zemlju do političkog zastoja. Glavni adut
načelnicima za ovakvu političku ambiciju je brojka od 110.000 glasova koliko su
osvojili na proteklim izborima. Njihova politička ideja artikulirana je u
Povelji NBL-a koju je usvojila i Skupština.
„Izaći ćemo sa našim tačnim jasnim programom. To je Povelja
koja je urađena i to je dokument koje bi trebale iščitavati i druge političke
partije riječ po riječ, ima se šta vidjeti i pročitati“, rekao je Hadžibajrić u
svom obraćanju.
Šta sadrži Povelja NBL-a?
Kako se navodi u Povelji, tri su očite činjenice koje
svjedoče o neprihvatljivom stanju u BiH. To su siromaštvo, osjećaj političke,
kulturne i ekonomske nesigurnosti i treće hobotivna užasavajuće korumpirana i neefikasna
administracija na svim razinama državnog poretka.
„Takvo stanje mora biti promijenjeno novim djelovanjem bosanskih
građana. Ovo je neopoziv zahtjev svima nama da takvu promjenu otpočnemo, te
ustrajno vodimo i snažimo. Mi, članovi i vodstvo Nezavisne bosansko-hercegovačke
liste, javno izražavamo spremnost i odlučnost da zagovaramo promjene sadašnjeg
političkog, kulturnog i ekonomskog stanja u državi. Takvu odluku donosimo u
skladu s najboljim interesom bosansko-hercegovačkog naroda. Spremni smo raditi
za takvo opredjeljenje“, stoji u tekstu Povelje.
Dva su momenta koja su me navela na razmišljanje nakon
osnivanja još jedne političke organizacije u Sarajevu i smatram ih bitnim za razumijevanje
političkih odnosa i ishoda izbora u narednoj godini. Dakle, nakon osnivanja Nezavisnog bloka, za čijeg
predsjednika je izabran Senad Šepić, dobili smo i Nezavisnu listu. To je
rezultanta pobunjenih, ili kako ih režimski mediji tretiraju odmetnutnih, grupacija
koje su prilično zagorčale politički život Bakiru Izetbegoviću, zadavši mu
nekoliko ozbiljnih udaraca i oduzevši stotinjak hiljada glasova njegovoj
stranci. Od ovih stranaka se očekuje da bar ponove uspjeh sa lokalnih izbora
što bi u ukupnoj izbornoj rezultanti moglo biti presudan fakat za obaranje
režima. Ako se po jutru dan poznaje, odnosno ako je suditi prema priloženom
nakon osnivačkih skupština ovih stranka, režimske strukture mogu mirno spavati;
opozicija sama srlja u propast!
Povratak Mahmutćehajića
Medijsko ignoriranje Šepića i Hadžibajrića od strane
režimskih medija bilo je očekivano ali potpuno odgovara i sadašnjem odnosu
snaga jer režim u njima ne vidi nikakvu opasnost.
Međutim, malo ko je primijetio, a niko tome nije pridavao
dužnu pažnju, da je na Osnivačkoj skupštini NBL-a bio prisutan Rusmir Mahmutćehajić,
jedan od najeminentnijih živih bošnjačkih intelektualaca. Uz njega je stajao i
Mehmedalija Hadžić, također priznati i angažirani islamski intelektualac koji
je bio i savjetnik reisa Mustafe Cerića. Ovo je vrlo važna i bitna činjenica koja se ne smije ignorirati ukoliko se
želi procjenjivati perspektiva NBL-a. Ova činjenica vjerovatno otkriva i ko je
autor stranačkog programa NBL-a koji je naslovljen kao Povelja. Radi se, nema
sumnje, o ponajbolje napisanom političkom programu za stranačko djelovanje.
Ukoliko bi drugi stranački lideri bez sujete iščitali ovaj program možda bi ga
mogli uzeti kao platformu za zajedničko djelovanje opozicije. Ali, pošto je
Mahmutćehajić već imao jednu ulogu sive eminencije i stranačkog ideologa kroz
formiranje Bosanske patriotske stranke (BPS), koja se očito neslavno završila
po samog Mahmutćehajića, vrlo je upitno kako bi se Mahmutćehajić ponašao kao
ideolog opozicije i da li bi ga kao takvog lideri drugih opozicionih stranaka
prihvatili. Kao što je poznato, Mahmutćehajić je dugo godina slovio kao drugi
čovjek u Bošnjaka, naravno odmah iza nespornog vođe Alije Izetbegovića. On je
imao ulogu kod Bošnjaka sličnu onoj koju je imao Dobrica Ćosić kod Srba pa su,
valjda stoga, njih dvojica i bili vođe pregovaračkih nacionalnih timova nakon
pada komunističkog režima. Očito su pregovori bili neuspješni jer je
Mhamutćehajić, koliko god to žarko želio da se i on predstavlja kao „otac
nacije“, krio svoje sastanke sa Ćosićem.
Nakon konfrontacije sa Harisom Silajdžićem, tadašnjim
premijerom, Mahmutćehajić napušta ministarsku funkciju i definitivno se povlači
iz politike. Navodno je ostao u dobrim odnosima sa Hasanom Čengićem i oni koji
ih poznaju iz vremena nastanka Patriotske lige, pa i u vrijeme rata, tvrde da
su ostali vrlo bliski i da još uvijek surađuju. Ako bi ova činjenica bila
tačna, onda je pojava Mahmutćehajića na Osnivačkoj skupštini NBL-a zapravo
njegov politički povratak. U tom slučaju moguće je računati na formiranje novog
opozicionog bloka od A SDA, čiji je lider Nermin Ogrešević blizak Hasanu
Čengiću, BPS-a Sefera Halilovića,
Nezavisnog bloka Senada Šepića i Nezavisne liste Ibrahima Hadžibajrića. Oni bi
mogli biti desni centar, prostor koji nedovoljno popunjavaju SBB Fahrudina Radončića
i S za BiH Amera Jerlagića. Kao takvi bi mogli čak ponuditi i svog kandidata za
člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine. No, ovakav razvoj situacije bi
jednako odgovarao lijevom bloku stranaka na čelu sa SDP-om, kao i režimu na
čelu sa SDA-om. Pošto je sa liderima ovih stranka, poput Halilovića, vrlo teško
praviti čvrste političke dogovore, stoga, bez obzira na autoritet i harizmu
Mahmutćehajića, pa i samog Čengića, ovakav blok će biti veoma teško formirati.
Prema tome, ukoliko ove dvije nove stranke ne izazovu interes građanstva, kojeg
za sada zaista nema, i ne nametnu se kroz medije kao ozbiljna i ubojita
antirežimska opcija, njihove lidere bi mogla uhvatiti panika pa bi mogli
postati lahak plijen za režimske nakupce za nagodbu sa režimom. Do sada su,
manje više, tako završavali SDA-ovi buntovnici i odmetnici; ili su korumpirani
ili politički uništeni! Stoga, bez obzira što režim svakim danom sve dublje
tone u „živo blato“, ovakva opozicija prenatrpana strankama koje vode neharizmatični
i sujetni lideri faktički održava takav režim u životu i daje mu nadu da će
preživjeti, pa možda i pobijediti i na narednim izborima. Nažalost!
(TBT)
