KULTURA
Govorili su da je božanstvena i da ima glas stoljeća. Maria
Callas i četrdeset godina nakon smrti jednako sjaji pod opernim nebeskim
svodom, čemu svjedoči i niz CD-a, knjiga i izložbi posvećenih toj godišnjici
FOTO: Callas (Guliver Image/Getty Images)
Govorili su da je božanstvena i da ima glas stoljeća. Maria
Callas i četrdeset godina nakon smrti jednako sjaji pod opernim nebeskim
svodom, čemu svjedoči i niz CD-a, knjiga i izložbi posvećenih toj godišnjici.
“Ako je pitanje ima li još jedna Maria Callas, odgovor
je ne”, kaže Tom Volf, redatelj dokumentarca o njezinu životu i autor
izložbe koja se otvara u koncertnoj dvorani Seine Musicale, novom hramu glazbe
u Parizu.
“Ona je jedinstvena”, dodaje Stephane Grant,
producent niza emisija o Mariji Callas koji će biti emitirani na radiju France
Musique. “Često se kaže da za pjevanje Traviate morate imati tri glasa u
jednom sopranu, a Callas je imala tisuću glasova u jednom”.
Rođena je kao Sophia Cecilia Anna Maria Kalogeropoulou u decembru
1923. u New Yorku. Roditelji su joj bili grčki useljenici. Prezime
Kalogeropoulou prvo će biti skraćeno u Kalos pa zatim u Callas kako bi bilo
lakše pamtljivo.
Maria Callas muzičko obrazovanje stjecala u Ateni, gdje je
već kao šesnaestogodišnjakinja počela s teškim ulogama, poput Cavallerije
rusticane ili Tosce, koje zahtijevaju i glas i snagu, kaže Grant.
Temperament unosila i u najgluplje uloge
“U Italiji je istovremeno pjevala i Wagnera i
Bellinijeve Puritance, antitezu Wagneru, koji zahtijeva elegijski glas, a ona
mu dodaje snagu. Nitko to poslije nje nije napravio, to je bila revolucija Marije
Callas”, objašnjava Grant.
“Callas je promijenila način na koji pjevamo
operu”, rekla je australska sopranistica Jessica Pratt, koja će uskoro u
Parizu pjevati Luciju de Lammermoor, jednu od legendarnih uloga Marije Callas.
“Za mene, i mnoge mlade pjevače, ona je veliki izvor nadahnuća”.
Ako Marija Callas nema nasljednika, svakako ima nasljeđe.
Talijanskom belkantu (Bellini, Donizeti, Rossini) udahnula je novi život kombinirajući
virtuoznost i snagu.
“Igrala je uloge u repertoaru koji se nije igrao gotovo
stotinu godina, uz časne iznimke, jer je ili pao u zaborav ili zato jer su
izvođači bili koloraturni soprani laganih, piskavih glasova, koji nisu
apsolutno ništa imali s dramatskom snagom koja je za te uloge nužna”,
dodaje Grant.
“Ona je to imala, taj temperament na pozornici, koji je
unosila i u najgluplje uloge. Mislim, primjerice, na Bellinijevu Mjesečarku
koja je uzvišena kad je glazba u pitanju, ali je priča prilično glupa”,
kaže Grant.
Umrla je mlada, slomljenog srca
Često je pjevala tragične uloge, a kažu da su je one pratile
i u privatnom životu. Razvela se od supruga Giovannija Battiste Meneghinija,
nadajući se udaji za svoju veliku ljubav, brodovlasnika Aristotela Onasisa,
koji će, međutim, izabrati Jackie Kennedy.
Relativno mlada je izgubila glas, što mnogi pripisuju
posljedici pjevanja teških uloga u mladosti i prenaprezanju glasnica, a
relativno mlada je i umrla, 16. septembra 1977. u Parizu od srčanog udara.
Osim izložbi, knjiga i programa u Francuskoj, i milanska Scala,
mjesto njezinih najvećih uspjeha, posvetit će joj 14. septembra posebnu večer
te prigodnu izložbu.
Diskografska kuća Warner Classics objavit će reizdanja 42
CD-a sa snimkama operne dive u povodu 40. godišnjice njezine smrti.
(TBT)
