KOLUMNA
Muslimanski politički instinkt u Bošnjaka uvijek je bio uz
islam! I taj je instinkt dao / davao glasove Aliji, a on ga je izdao onog
trenutka kad je predao naciju u ruke toj sorti muslimana, odnosno
„komunjarskoj“ bagri!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Hoće li Općina Centar po Nijazu Niji Durkoviću dati ime
jednog trga, ili će po zahtjevu Senada Avdića kojeg je iznio na privatnom
portalu „SB“ Fakultet političkih nauka (FP)
nazvati se po njegovom imenu?
Pretpostavljam da hoće, ako je kao ateista i notorni
komunista mogao biti ukopan u haremu Alipašine Džamije, u koju nikad za života
nije kročio nogom, niti se sagnuo crnoj zemlji, kao što nije prekoračio prag bilo
koje druge bogomolje, onda nema nikakvih, posebno ideoloških prepreka da ovaj i
ovakav bošnjački režim odaje počasti i slavi komunistističke bezbožničke
diktatore.
Duraković primjer za (i)lustraciju
A da imamo odgovorne historičare i da nije došlo do potpunog
sraza bošnjačkog komunizma i vjerskog
fundamentalizma, kako u ideološkoj platformi tako i u kadrovskoj politici SDA,
morala bi se postaviti neka problemska pitanja pred građane prije nego bi se
donijele ovakve odluke.
Koliko se ja sjećam, Duraković je (bio) tvorac BOŠNJAČKOG genocida nad Srbima
i Hrvatima! Ovu tvrdnju zasnivam na tekstu „BOG U SLUŽBI BRATOUBILAŠTVA“, kojeg
je Nijo Duraković napisao i objavio u „Svijetu“, 22.8. 1983., dakle pred samu
presudu Aliji Izetbegoviću i ostalim muslimanskim intelektualcima na montiranom
političkom procesu 1983. gdje ovoj grupi pripisuje GENOCIDNE CILJEVE, jer su se
kao Mladi muslimani vezali za Treći rajh kada su navodno željeli „etnički čistu
BiH“; napada uglednog bošnjačkog intelektualca/disidenta Smajla Balića zato što
traži Bošnjaštvo; najavljuje kako ova grupa intelektualaca zagovara
bratoubilački rat ; pripisuje starijim pripadnicima Mladih muslimana fašističku
ideologiju, islamizaciju i stvaranje etnički čiste Bosne; tvrdi da su muslimanski
intelektualci „rasturili muslimanski narod“ što bi se i desilo da nisu na
vrijeme osujećeni i pohapšeni od strane Udbe, čuvara komunističkog poretka…; umjesto da vidi velikosrpske planove i
beogradsku silu koja će rasturiti naš narod!
Ne može se reći da su ovo bile samo pjanske Nijine brljotine,
čime inače obiluje njegova intelektualna zaostavština. Ovo je najcrnje
intelektualno sluganjstvo bošnjačkim starapima zbog kojeg su hiljade mladih
muslimana, imama i uz(g)oritih seljaka „platile glavom“, u smilsu da su bivali
likvidirani ili utamničeni!
Nijo je u ovom slučaju imao dodatni motiv za sluganjstvo jer
je on bio na „crnoj listi“ zbog odlaska u Palestinu, skupa sa Rusmirom
Mahmutćehajićem, da bi se, kako su sami nakon povratka u Sarajevo priznali
isljedniku Muniru Alibabiću Munji, borili na strani PLO-a. Alibabić sebe u svojoj knjizi „Bosna u
kandžama KOS-a“ predstavalja njihovim spasiocem, jer je dao garancije „Partiji“
da su se pokajali. Nakon toga su obojica uredno vraćeni na partijske funkcije.
Ne bih se ovdje bavio licemjerstvom i kukavičlukom
komunista, koliko problemom licemjerestva politike i ideologije SDA, jer je njihov
odnos prema Durakoviću izvanredan primjer za (i)lustraciju!
Hercegovački srbofili
Hercegovina je bila bukvalno rasadnik bošnjačke
inteligencije. Tokom prošlog stoljeća djelovale su dvije hercegovačke struje;
jedna se bila izborila za pravo islama i muslimana, a predvodili su je Husaga
Čišić, Rušid Prguda, Salih Behmen, Ešref Čampara, Muhsin Rizvić,Teufik Velagić,
Smail Balić i drugi . Mislim da bi se moglo i dokazati da su muslimani zbog
svog antifašizma bili okusili dašak slobode nakon Drugog sv. rata, ali da su intervencijom
iz Beograda brzo ugušeni. I to
srbokomunisti nisu radili iz ateistčke mržnje prema islamu koliko da bi kao „srpski ustanici – partizani“ sakrili
svoje zločine. Oni su zatrli Borač, napravili su zločin u Čavkaric gdje su
ubili preko 700 muslimana, Bošnjaka, u Nevesinju su strijeljali 170 Bošnjaka
itd.
Duga je tradicija hercegovačkih srbofila. Ona počinje se
Mustafom Golubićem koji se izjašnjavao kao Srbin i stoga postao pripadnik
„Mlade Bosne“. Navodno se rugao ezanu,
ali je usljed mučenja „Gestapoa“ u
smrtnim jecajima govorio da je msuliman i izgovarao ime „majke muslimanke“. Osobno
imam animozitet prema tucetu opakih ljudi i islamomrzaca koji su mazohistički
dokazivali lojalnost svom srbofilskom komunizmu poput Osmana Ćimića Ćime, brata
poznatijeg intelektualca Esada, koji se kao isljednik iživljavao nad Salihom Behmenom
i njegovim drugovima u hercegovačkim kazamatima.
U nekim tekstovima sam ukazivao na neke
zavičajno-genetske/gatačko-nevesinjske udbaške instikte Ćime koje sam uočio kod
Edine Rešidović, Nazifa Đubura, Emira Kusturice, Senada Avdića…, koji sežu sve
do Aljoše i Dubravka Ćampare. No, oni su marginalci u odnosu na problem koji
želim ukazati sa odnosom prema Nijazu Durakoviću.
On je, kao što je poznato, posljednji komunistički bošnjački
lider, kome je Alija Izetbegović preoteo vlast!
U to vrijeme hercegovački intelektualci poput Rusmira
Mahmutćehajića, Muhsina Rizvića, Atifa Purivatre, Alije Isakovića, pa i
njihovog hercegovačkog „vodonošćeta sa ćatrnje“ Šaćira Filandre, vodili su
glavnu riječ kad je nacionalna politika u pitanju. Mahmutćehajić ulazi u vlast
i biva druga politička bošnjačka figura poslije Izetbegovića. Reklo bi se da ih
je Izetbegvić dosta uvažavao i često konsultirao. Sve dok nisu nastali
konflikti i međusobna trvenja. Akter svih konflikata kako u vladi, vojsci, tako
i u kulturnim institucijama bio je Mahmutćehajić. Tad će u jednom intervju
kojeg je u nastavcima objavljivao „Svijet“ reći za Aliju Izetbegovića da je
„crni um“. Izetbegović nije želio polemizirati sa njim već mu je poručio da će
ih obojicu „prekiriti zelena trava“. I mogla je to biti „trava zaborava“, bar
što se mene tiče, da nije turbulencija u Islamskoj zajednici koje je svojim
autoktratskim ponašanjem prouzročio Hasan Čengić. Kakve veze ima sada Čengić sa
Durakovićem? To jeste pitanje čijim odgovorom bi se dale nazrijeti neke od
kontura strahobalno opasnog ponora kojem strijemi bošnjačka politika!
Sama činjenica da je Hasan Čengić bio imam u Stocu, gdje je
i uhapšen 1983. može poslužiti da je još kao mlad student teologije imao veze
sa Rusmirom Mahmutćehajićem, na čiju preporuku se i zapošljava u Stocu.
Potom činjenica da je Duraković bio mentor Čengiću na
postdiplomskim studijama na FPN, govori da njihovo poznanstvo, pa i tajno
prijateljstvo traje od kada je bio imam u Stocu.
„Nadnaravni“ Mahmutćehajić
Zbog Čengićevih stavova o Durakoviću iznesenih u redakciji
„Ljiljana“, kada ga je preferirao u odnosu na Aliju Izetbegovića, a znajući sve
naprijed izneseno, zasvagda sam se razišao sa njim.
„Ko „grebe“ Aliju“, jednom mi je na ulici opsovao
prepotentni Čengić.
„Ko „grebe“ benevreka Bakira i sve njegove glupe savjetnike,
razne „hu-is-ju-e“, ingeniozne piščiće, mlado-muslimančiće i derviščiće “, mogu
danas reći, ako nije shvatio ko mu je stvarni politički protivnik pa i dušman!
Ovo ne pišem zbog njega, niti zbog njegove stranke, već zbog Islamske
zajednice, bojeći da da bi najveći uspjeh KOS-a bio vezati Bošnjake za pogrešne
ideje i to preko nje.
Ti Bakirovi muslimančići su izdali našu vjeru, šehide i
borce zarad održanja na vlasti. Ma, sa crnim bi đavolom otišli samo da očuvaju
vlast i sakriju kriminal; da bi njih „komunjare“ poštedile progona za kriminal
oni će njih zadržati u vlasti i sakriti njihovu prošlost!
Muslimanski politički instinkt u Bošnjaka – uvijek je bio uz
islam, i taj je instinkt dao / davao glasove Aliji, a on ga je izdao u onoj
mjeri i onog trenutka kad je predao naciju u ruke toj sorti muslimana i
„komunjarskoj“ bagri!
Infantilni reis Kavazović uopće ne primjećuje zbog čega mu na
svakoj ozbiljnijoj tematskoj sjednici Sabora sjedi „nadnaravni“ Rusmir Mahmutćehajić.
Kao što ni Bakir Izetbegović ne shvata da je Denis Zvidić, kao „murid“ Halila
Brzine, koji je iz Stoca kao i Rusmir Mahmutćehajić i Šaćir Filandra, na „pričuvi“
kao budući kandidat za člana Predsjedništva, a vjerovatno i lider SDA! Bolje reći
da je ova hercegovačka grupa koju sačinjavaju Brzina, Mahmutćehajić, Filandra,
Čampare, Avdić i drugi, Zvizdića pripremila za kancelara, jer procjenjuju da će
u takvoj formi biti usvojen novi Izborni zakon po kojem će se članovi
Predsjedništva BiH birati iz Parlamenta, a premijer Vijeća ministara biti
značajnija figura od člana Predsjedništva BiH.
(TBT)