KULTURA
Slavko Štimac kaže da je kinematografija njegov život i da
mu, kada se osvrne na 45 godina dugu karijeru, prvo padne na pamet – zar je
stvarno prošlo toliko godina. “Pomislio bi čovjek da sad imam ko zna
koliko godina, a ja sam u stvari tad bio vrlo mali. Jedanaest godina”
FOTO: Štimac (Nedeljnik)
“Zahvaljujući dobroti i ljubavi – ljubav je stvaranje –
mi postojimo. To je živototvorni princip. A mržnja je destrukcija”, rekao
je u razgovoru za Blic glumac Slavko Štimac, i dodao da i najokorjeliji
kriminalci vole da budu u prisustvu dobrih, finih ljudi.
Štimcu je nedavno uručeno prestižno priznanje za doprinos
evropskom filmu, a on kaže da je kinematografija njegov život i da mu, kada se
osvrne na 45 godina dugu karijeru, prvo padne na pamet – zar je stvarno prošlo
toliko godina.
“Pomislio bi čovjek da sad imam ko zna koliko godina, a
ja sam u stvari tad bio vrlo mali. Jedanaest godina”, rekao je glumac.
Djeca se, kako je dodao, ne igraju pred kamerom, već rade
kao odrasli ljudi.
“Nije tačno da se dijete igra pred kamerom i slika se.
Ne. Radi! Brzo sam učio idući iz filma u film i radeći sa starijim
kolegama”, dodao je Štimac.
On se osvrnuo i na snimanje filma “Tamo i natrag”
Aleksandra Petkovića kada je, kao osamnaestogodišnjak, sa Milenom Dravić šetao
Parizom.
“Kako je onda jedna divna ličnost, sjajan čovjek.
Velika, velika glumica od koje se toliko toga dalo naučiti, prava diva, a tako
diskretna, decentna”, istakao je Štimac.
Glumac ovih dana na Brionima radi predstavu u kojoj igra
Mate Parlova. Parlov je bio, istakao je Štimac, veliki šampion i heroj u
čitavoj Jugoslaviji.
“Nije to samo Mate koji se znoji u ringu i dijeli
nokaute nego i čovjek koji voli i poznaje poeziju, zanimljiva ličnost, veoma
plemenitog a čvrstog karaktera. Čestit i iskren”, rekao je glumac i dodao
da Parlov nije bio heroj samo zato što je bio šampion, već i zbog načina na
koji je boksovao.
“Čisto, besprijekorno, dokazivao koliko je boks, ili
koliko može biti, plemenita vještina. Kao i način na koji je živio kao čovjek
na svjetskom tronu – a živio je isijavajući diskretnost, skromnost, dostojanstvo.
Zato su ga ljudi voljeli.
(TBT)
