REGIONAL
“Jackue Delors je pročitao prijedlog koji je bio
usaglašen na Ministarskom savjetu EU. ‘Prvo, političkom odlukom Jugoslavija će
biti odmah primljena u EU. Drugo, da uspije reforma Ante Markovića, dobit ćete
iz budžeta EU pet i po milijardi dolara’, rekao nam je Delors. A onda se
pokazao sav nerazuman odnos između predsjednika republika – ako jedan kaže A,
drugi kaže B”
FOTO: Milošević, Izetbegović, Tuđman (Wikipedia)
Na petnaestogodišnjicu raspada Jugoslavije u januaru 2007.
godine bivši predsjednik Makedonije Kiro Gligorov govorio je o tome kako rat
mogao da bude izbjegnut, da nije bilo sujete i ličnih ambicija lidera Srbije i
Hrvatske Slobodana Miloševića i Franje Truđmana. Slične navode mogli smo i prije
i poslije toga da čujemo od raznih svjedoka rasturanja bivše Jugoslavije, ali i
inostranih političara i analitičara. I često se postavljalo pitanje šta bi bilo
da su predsjednici republika tada prihvatili čuvenu ponudu za brzi ulazak u EU
i pomoć od pet milijardi.
Da li je plan koji je u Beograd donijela “evropska
trojka” zaista mogao da spasi zajedničku državu od građanskog rata i
okrene historiju ovih prostora u nekom drugom pravcu? Mnogi učesnici tih
događaja bi godinama kasnije rekli kako to “nije bila ozbiljna ponuda”.
Prema svjedočenju Kire Gligorova, pred samo rasturanje Jugoslavije kao
poslednji pokušaj da ne dođe do rata između republika u Beograd je došla
“trojka iz Evropske zajednice”. Jackue Delors, predsjednik Evropske
komisije, Hans van den Broek i ministar inostranih poslova Luksemburga Jacques
Santer, iz zemlje koja je u tom trenutku predsjedavala. Okupili su članove predsjedništva
i izabrane predsjednike republika, kako bi im iznijeli plan.
” Jackue Delors je pročitao prijedlog koji je bio
usaglašen na Ministarskom savjetu EU. ‘Prvo, političkom odlukom Jugoslavija će
biti odmah primljena u EU. Drugo, da uspije reforma Ante Markovića, dobit ćete
iz budžeta EU pet i po milijardi dolara’, rekao nam je Delors. A onda se
pokazao sav nerazuman odnos između predsjednika republika – ako jedan kaže A,
drugi kaže B”, ispričao je Gligorov prije nešto više od decenije.
On je istakao da osjeća dio odgovornosti jer je bio u tom
timu.
“Nismo mogli nikako da se sporazumijemo. Da nije moralo
baš sve da se uništi što je bilo u bivšoj Jugoslaviji. Ja ne spadam među one
ljude koji smatraju da je sve što je bilo u bivšoj Jugoslaviji bilo pogrešno i
loše. Ima i rezultata. I te stvari treba odvajati. Delors nam je tada, takođe
rekao da svaka republika koja želi da bude nezavisna treba da ide na
referendum, i ako to potvrdi narod biće primljena u UN”, rekao je
Gligorov.
Uglavnom se ponuda iz EU tumačila kao ponuda koja bi pratila
i konfederalno uređenje države, a Gligorov je posvjedočio da je postojala i
inicijalna ideja o referendumima za nezavisnost republika. Prema svjedočenju
pokojnog predsjednika Makedonije, dvojica predsjednika Srbije i Hrvatske nisu
prihvatili Delorsov plan.
“Javio se Milošević i rekao: ‘Ja smatram da treba da
stvorimo čvrstu i modernu federaciju sa centrom u Beogradu’. Potom se javio i
Tuđman i rekao: ‘Ja osjećam da imam historijsku misiju da obnovimo hrvatsko
kraljevstvo. Mi smo imali državu, i sad je treba obnoviti. I drugo me ne
interesuje’. A onda jadni Alija Izetbegović kaže: ‘Molim vas nemojte tako,
hajde da prihvatimo kao osnovu za razgovor, pa će tu biti sugestija raznih. A
ako toga ne bude u Bosni će biti krvi do koljena'”, prisjetio se Gligorov
susreta sa evropskom trojkom.
Da je taj plan prihvaćen, smatrao je bivši predsjednik
Makedonije stvari na Balkanu krenule bi u posve drugom pravcu. “Da je
bivša Jugoslavija ostala cijela izbjegavši pogubne ratove devedesetih i ušla u
Evropsku uniju, ne samo da bi ljudima u regionu bilo bolje, već bi i Evropska
unija bila bolja”, bio je zaključak projekta saradnika Njemačkog društva
za spoljnu politiku (DGAP) Corneliusa Adebahra koji je razmotrio šta bi bilo da
je Evropska unija uložila veće napore, prije svega finansijskim podsticajima, u
opstanak Jugoslavije i njeno primanje u svoje članstvo.
Međutim još jedan od ljudi koji su bili prisutni na sastanku
sa evropskom trojkom, bivši slovenački predsjednik Milan Kučan, smatra da je
međunarodna zajednica za vrijeme jugoslovenske krize činila pogrešne korake.
Kučan je ocijenio da je međunarodna zajednica počelo
prekasno da se bavi jugoslovenskom krizom i da iz današnje historijske logike
Jugoslavija nije imala perspektivu.
“SAD i Evropska unija su pokušali da spasu Jugoslaviju
i u trenutku kada je bilo jasno da su unutrašnje protivrječnosti i
dezintegracioni procesi otišli predaleko, tako da država u kojoj neki narodi
nisu vidjeli svoju budućnost faktički više nije postojala”, rekao je
Kučan. Na pitanje da li bi novac u iznosu od 5,5 milijardi dolara koje je
ponudila evropska trojka, kao i pridruženo članstvo Jugoslavije u EU,
neposredno prije proglašenja slovenačke nezavisnosti spasilo SFRJ od
raspadanja, Kučan je rekao da je uvjeren da to ne bi pomoglo.
“Krajem maja 1991. godine u Beograd su došli Jackue
Delors, tadašnji predstavnik Evropske komisije, i Jacques Santer, koji je predsjedavao
Evropskom zajednicom, zabrinuti zbog stanja u Jugoslaviji, koje se dodatno
zaoštrilo jer Stipe Mesić nije izabran u Predsjedništvo SFRJ. Za sprovođenje
reformi oni su ponudili finansijsku podršku, a reforme su bile i uslov za
početak pregovora o pridruživanju Jugoslavije Evropskoj zajednici”, rekao
je Kučan.
On je naveo da je ponuda odbijena jer su zaoštreni odnosi u
Jugoslaviji tražili mnogo više od ekonomskih reformi, a to su duboke političke
reforme i novi dogovor jugoslovenskih republika u definisanju smisla i principa
zajedničkog života, oblika i funkcionisanja u zajedničkoj državi.
“Bio je potreban sporazum koji bi garantovao potpunu
ravnopravnost naroda Jugoslavije i dosljedno poštovanje ljudskih prava.
Milijarde dolara nisu mogle biti zamjena za nesposobnost i nepripremljenost
političkih rukovodstava za jedan takav sporazum, koji je mogao spriječiti
nasilni raspad zemlje i krvavi rat”, rekao je Kučan.
(TBT, Nedeljnik)